Iz raznih novina II

[NSX]

greote sto se radi od te drzave..

[Sidewinder]

Eo jutros na jutarnji,odusevljenje akcijom postuj drzavne simbole...

***** ti ja drzavu dje djecu tome ne uce doma,no im se mora naknadno mozak ispirat.

[aLaPaCha]

Grijeh! dobro je da ih ne uce da ne postuju

[niksicanin 24]

Ovaj covjek je neunistiv.
http://www.vijesti.me/vijesti/mugosu...ri-clanak-8917

[Sidewinder]

Samo neka on kontrira...jos jace,to mu je sigurni put ka destinaciji bez povratka.

[NSX]

"srpske" stranke vazda tu kad treba da se zamuti zna se na ciju vodenicu..kakva kolicina koincidencija

[Sidewinder]

To su stare krpenjace,i taj guberinic i mandic.
Za malo zobi i prekrupe,na sve ce svoje pljunut.

[niksicanin 24]

Samo neka on kontrira...jos jace,to mu je sigurni put ka destinaciji bez povratka.

Sto se mene licno tice, neka povuce sve redom. Samo konstatujem da je ovo jedini lik koji je Djukanovicima odgovorio, a ostao tamo gdje je htio.

[Rave92]

Eo jutros na jutarnji,odusevljenje akcijom postuj drzavne simbole...

***** ti ja drzavu dje djecu tome ne uce doma,no im se mora naknadno mozak ispirat.

Kao i mnogo cega u ovoj drzavi, ali je akcija po meni sasvim pozitivna, i ako vec kulturu ne nose iz kuce, onda bar u skoli.

[Maja]

Hvala Lepo

[Sidewinder]

Kao i mnogo cega u ovoj drzavi, ali je akcija po meni sasvim pozitivna, i ako vec kulturu ne nose iz kuce, onda bar u skoli.

Vise je zalosna no pozitivna,no aj.

[Recordare88]

Vise je zalosna no pozitivna,no aj.

Akcija je prije svega trosenje para. Ko voli i poshtuje simbole voljece ih i poshtovati i bez propagande, a onima koji ih ne vole i poshtuju teshko ce ovako neshto promijeniti misljenje.

[Recordare88]

Pise: Prof. Dr Rajka Glusica


Najprije kratko o nacionalizmu. U literaturi možemo pročitati da se u demokratskim društvima nacionalizam izjednačava sa primitivizmom, zaostalošću, mitomanijom, bolešću i svako prevazilaženje nacionalizma smatra se napretkom, pa čak i preduslovom duhovne civilizacije (Lemberg). Nacionalizam je nešto opasno, emocionalno i iracionalno i kao takav smatra se problemom društva.

Karakteristike nacionalizma su precjenjivanje svoje nacije ili rase, mržnja i preziranje drugih, lov na nevjernike i neistomišljenike u vlastitoj grupi, fanatizam i zločin do protjerivanja i uništavanja pojedinaca i čitavih naroda (Lemberg). Takvo odbacivanje temeljnih ljudskih vrijednosti moguće je pod uticajem nacionalizma jer on pretjerano i isključivo ističe vrijednost nacije na račun moralnih i etičkih vrijednosti (Snyder). Nacionalizam se zasniva na otrovu laži, laži o svijetu, o susjedu, o istoriji, o religiji, o jeziku i kulturi, na kraju i o samom sebi (Weirich).

Zato što se temelji na iracionalnosti i laži, smatra se da je nacionalizam patologija kasnijeg razvoja povijesti i ona dovodi do psihičkih smetnji (Anderson). Nacionalistička ideologija opisuje se kao ludačka košulja i ako se stvarnost ne uklapa u tu pojmovnu ludačku košulju, okrivljuje se stvarnost. Nacionalizam je nadomjestak za religiju, on je politička integracijska religija u uslovima sekularnog društva.

Nacionalizam je ustanak protiv razuma i otvorenog društva (Popper). Paranoična pripadnost nacionalnom identitetu graniči se sa bolešću (Šundov).

Ovaj kratki teorijski uvod pokazuje da nema „dobrog“ nacionalizma i da su u zabludi oni koji kažu: ako je nacionalizam borba za državu i naciju, onda oni jesu nacionalisti. Kako vidimo nacionalizam je bolest i zlo, patologija društva.

Govoriću, dakle, o crnogorskom nacionalizamu u jeziku i aktuelnoj jezičkoj politici, koji, za razliku od drugih nacionalizama, ugrožava isključivo Crnu Goru i njene građane. Kada sam jednom prilikom na konstantne napade crnogorskih nacionalista na Studijski program za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti, kao rukovodilac Programa, izjavila da je naš položaj izuzetno delikatan i težak jer se nalazimo na stalnom udaru dva ekstremna nacionalizma: srpskog i crnogorskog, javili su se mnogi čudeći se o kakvom to crnogorskom nacionalizmu govorim kad takvog nacionalizma nema.

Tipična odlika nacionalista je to što svoj nacionalizam ne prikazuju kao nacionalizam, već se za njega koristi eufemizam - patriotizam. Čak i najekstremniji nacionalisti reći će da vole svoju državu i rade njoj u korist. I fašisti tvrde da su samo branitelji nacionalnih interesa.

Nacionalizam proizvodi mitove koji se nekritički prihvataju i kojima se jača nacionalni identitet, a najomiljeniji mit jeste onaj o nesrodnosti sa susjedima, odvojenosti od njih i autohtono postojanje od davnih vremena.

Upravo na ovom mitu gradi se crnogorski jezik u izvedbi crnogorskih jezičkih nacionalista. Crnogorski jezik je autohton jezički idiom, kao poseban donijet je iz prapostojbine iz Polablja-Pomorja (današnja istočna Njemačka), nastao je iz izumrlog polapskog, nema zajedničko porijeklo sa drugim južnoslovenskim jezicima, pa se zbog toga i razlikuje od drugih susjednih jezika. Sve je to daleko od naučne istine i veoma opasno.

Nacionalisti odbacuju razum i racionalnost, njihove istine su dogme, ne podnose dijalog što se jasno očitovalo u procesu kodifikacije crnogorskog jezika.

Iako se standardni jezik izgrađuje izričito dogovorom, crnogorski standard se gradio tajno, iza kulisa, bez rasprava, uvažavanja drugačijeg mišljenja, okruglih stolova na kojima bi učestvovali profesori jezika, novinari, pisci, kulturni poslenici i svi zainteresovani kojima je crnogorski jezik maternji, pa bi se lako iskristalisala opšteprihvatljiva varijanta. Javnost i korisnici budućeg pravopisa nijesu imali priliku da iznesu svoje mišljenje i stav, već su im se servirala gotova rješenja u vidu pravopisa i gramatike sa radikalnim otklonom od postojeće norme.

Posljedica toga je opšta neprihvatljivost propisane norme, pa se pribjegava sili i zastrašivanju - iza pravopisa stoji država, ko ga ne poštuje protiv države je i protiv crnogorskog jezika.

U skladu sa svojim dogmama jezički nacionalisti proglašavaju svece i nagrađuju svoje „utemeljivače“ i pristalice, a ekskomuniciraju i proglašavaju neprijateljima i izdajnicima one koji drugačije misle, a to su u prvom redu profesori sa Studijskog programa za crnogorski jezik.

Srpski jezički nacionalizam

O srpskom nacionalizmu u jeziku čiji je vrhunac fašistički pamflet Slovo o srpskom jeziku (Beograd, 1998) koji je sa indignacijom odbačen u slavističkom svijetu, ali i od većine srpskih lingvista, i o nacionalističkim žestokim osporavanjima crnogorskog jezika, kao i hrvatskog i bosanskog, nećemo govoriti jer danas, srpski jezički nacionalizam ne predstavlja opasanost.

Njegovi restlovi postoje i u Crnoj Gori i dug je proces sazrijevanja nosilaca tog nacionalizma u spoznaji da rade na sopstvenu štetu. Važno je istaći da je srpski jezički nacionalizam, što se Crne Gore tiče, pobijeđen ustavnim određenjem crnogorskog jezika za službeni 2007. i osnivanjem Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću 2008. godine, na kojem se crnogorski jezik i književnost izučava na naučnim i akademskim principima i postulatima, i na kojem se obrazuju profesori crnogorskog jezika i južnoslovenskih književnosti, dakle, budući nastavni i naučni kadar za crnogorski jezik i književnost. Valja imati na umu da se na nacionalizam ne odgovara nacionalizmom, već demokratskim sredstvima, znanjem i obrazovanjem.

Srpski nacionalizam nije pobijeđen crnogorskim nacionalizmom nego državnopravnim okvirom i naukom.

[Recordare88]

Nastavak

Preduslov za prihvatanje mitova je neznanje o istorijskim i jezičkim činjenicama. Tipičan mit svakog nacionalizma jeste da je vlastita nacija bila paćenik i žrtva izložena istorijskim nepravdama koje je danas potrebno ispraviti. I Hitlerova nacistička propaganda koristila je nacionalističku ideologiju žrtve. Nacionalizam pri suočavanju sa osporavajućim činjenicama odgovara adutom – ulogom žrtve.

On nudi dugu listu istorijskih ponižavanja, političkih i kulturnih uzurpacija od strane okupatorskih i unifikatorskih sila (čitaj srpskih) koji su našu naciju pokušavali uništiti, zatrijeti, asimilovati.

Uprkos sili nacija – žrtva, kao i njen jezik- žrtva, vjekovima je odolijevala, ostala vjerna svojim precima i porijeklu, sačuvala svoju suštinu, vjeru i običaje, te čiste duše čekala dan povratka svog otetog suvereniteta i svoje potisnute slobode. Naravno da se ponešto sa te liste oslanja na istorijske činjenice, ali od toga ne treba praviti mitove, niti to smije biti uzrok za nastanak nacionalizma.

Pripisivanje uloge žrtve vlastitoj naciji ide naporedo s propisivanjem uloge dežurnog krivca drugoj naciji. Zajednički neprijetelj i stalna opasnost od njega integrativni je faktor i djeluje na grupu kao vezivno sredstvo.

Ne čudi zato definicija nacije kao zajednice koja zbog istorijske zablude vjeruje u zajedničko porijeklo i ima zajedničkog neprijatelja. Nacionalizam uključuje jezik kao centralni simbol nacionalnog identiteta, a mit o srpskom jezičkom unitarizmu, razvijen kod nas i u Hrvatskoj, stvorio je zajedničkog neprijatelja prijeko potrebnog nacionalizmu.

Ovo je ujedno i odgovor na pitanje otkud u standardizaciji crnogorskog jezika toliko Hrvata, čemu treba dodati i finansijski motiv, visoki honorari za uloženi „trud“ i „pomoć“. Od srpskih unitarista i asimilatora crnogorski jezik je prognan, odbjegao je, tako ga nacionalisti definišu kao izgnanika koji traži svoje neotuđivo pravo da se vrne doma, a onda ga tek pristiglog iz azila i XIX vijeka, nameću kao savremeni standardni idiom i tako ispravljaju „istorijsku nepravdu“ nanesenu mu od nacije-neprijatelja.

Pored tog spoljašnjeg neprijatelja nacionalizam uvijek ima i unutrašnje neprijatelje - izdajice nacionalnih interesa. Tu specijalnost nacionalizma žestoko sam osjetila na vlastitoj koži.

Mojim koleginicama i meni, koje smo se u Savjetu za standardizaciju crnogorskog jezika borile protiv nacionalističkog viđenja standardnog jezika, pripisivane su razne kvalifikacije, optuživali nas za neznanje, strah, srpski nacionalizam i podaništvo, lijenost, nadobudnost, prijetili nam preko medija limenim sanducima, profesionalnom likvidacijom, objavljivanjem naših rukopisa predatih Ministarstvu iz kojih bi javnost saznala kolikih je razmjera naše neznanje i koliko su naše naučne biografije bez pokrića.

Bila sam na udaru i kao rukovodilac Studijskog programa za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti, koji je inače, trn u oku jezičkih nacionalista, jer tamo predaje osam doktora nauka i pet magistara iz oblasti jezika i niko ne prihvata aktuelnu jezičku „revoluciju“, i optuživana za diskriminaciju mladog kolege inače, savršenog glumca za ulogu žrtve na kojoj je doktorirao i postao glavni standardolog i branitelj crnogorskog jezika, iako je u suštini dželat koji sada, već javno, poziva na likvidaciju Studijskog programa za crnogorski jezik, samo zato što na crnogorski jezik mi ne gledamo kroz njegove nacionalističke naočare.

Zatim, optuživana sam za samovolju, protivzakonske i antidržavne aktivnosti. Udaralo se i na porodicu i privatnost, a sve je bilo dio plana kako uništiti i ućutkati one koji različito misle. Agresivnost, isključivost i mržnja glavne su karakteristike nacionalista.

Uzrok nacionalističke crnogorske aktuelne jezičke politike jeste to što se jezik smatra jednim od najvažnijih identitetskih simbola. Pitanje jezika postaje pitanje države, naroda njegovog postojanja, pa čak i opstanka. Na snazi je aksiom koji glasi: crnogorski i srpski (bosanski, hrvatski) su različiti jezici, a ako razlike nema, treba je napraviti. Želi se po svaku cijenu pobjeći od jednog policentričnog jezika kojim se služe četiri nacije u četiri nezavisne države i koje imaju svaka svoju nacionalnu varijantu toga jezika sa vlastitom kodifikovanom normom i imenom.

Koliko god povećavali razlike ne možemo pobjeći od toliko očigledne činjenice. Kad se shvati da je zajednički jezik prednost, bogatstvo širine kulturnog prostora, razumljivost, komunikacija i nesmetana kulturna i svaka druga razmjena bez jezičkih barijera, prestaće se sa uskogrudim i nacionalističkim jezičkim sitničarenjima na sopstvenu štetu.

Opštepoznata sociolingvistička činjenica jeste da je jezička politika dio zvanične politike jedne vlasti i da se vodi u skladu sa ideologijom i opštom politikom jednog društva, te da je to institucionalizovana naučno zasnovana i dobro osmišljena djelatnost. Vezu između vladajuće politike i jezičke politike potvrđuju sve definicije ovog fenomena. Jezička politika je dakle, dio ukupne kulturne, prosvjetne, nacionalne, unutrašnje i spoljašnje politike koju vodi neka vlast, što dalje implicira da će manje ili više demokratska društva imati manje ili više demokratičnu jezičku politiku.

Kako je crnogorska aktuelna jezička politika, vođena diletantima, ekstremno nacionalistička, a podržava je i sprovodi Vlada preko svog Ministarstva prosvjete i sporta, onda ta Vlada ili ne shvata karakter i pogubnost takve jezičke politike, ili joj ona po svom karakteru odgovara. Ako se po jezičkoj politici procjenjuje najmalađa evropska država, nameće se zaključak da se ona, na putu ka Evropi, pretvara u nacionalističko čudovište i da joj takvoj u društvu demokratskih država i naroda neće biti mjesta.

Arhaična i radikalna rješenja

Temeljni postupak nacionalizma, kao i rasizma, sastoji se u isključivanju, odvajanju od drugoga, vlastitoga od stranoga, pri čemu se svaka veza ili sličnost poriče, a razlika prenaglašava i uzima kao prirodna i nepromjenljiva. Najvažniji zadatak crnogorske jezičke „revolucije“ jeste radikalno odvajanje crnogorskog jezika, prije svega, od srpskog, a onda i drugih.

Razgraničavanje prema drugima važnije je od realnog konstatovanja postojeće jezičke situacije.

Crnogorski standardolozi insistiraju na jotovanoj varijanti crnogorskog jezika, uvode dva nova slova i niz arhaičnih i radikalnih rješenja u standard, ne podržavaju korišćenje nejotovanih oblika iako su oni pravopisom dozvoljeni, očigledno kao prelazno rješenje do novog pravopisa bez dubletnih rješenja, tj. samo sa jotovanim oblicima.

[Pirun]

arhaični i radikalni. mi ispadismo taliban. ugrozismo mrčene moderne crnogorce tj srbe.

[NSX]

pretpostavljam da ovo ime veze sa njenim danasnjim tekstom u Vijestima, nemam pojma kakvi su njeni ljudski kvaliteti (niti su ovdje uopste relevantni) ali ono sto je tamo pisalo je sasvim na mLjestu..

[Recordare88]

pretpostavljam da ovo ime veze sa njenim danasnjim tekstom u Vijestima, nemam pojma kakvi su njeni ljudski kvaliteti (niti su ovdje uopste relevantni) ali ono sto je tamo pisalo je sasvim na mLjestu..

Zhena je od rijeci do rijeci napisala i rekla tacne stvari, one koje i treba da se kazu.

Pirune, nemoj se uvrijediti, ali na ovom forumu jos nisam vidio nekoga jednosmjernijeg uma od tebe. Cak su i Cipur i ona plejada zagrizenih velikosrba shto su ovdje bili (uglavnom su banovani) prihvatali poneke sugestije.

[Old Bone]

Hvala Lepo

Majo, ovaj broj AF je *prajsles*!!:dring:
Hvala.. molim i drugi put,

[GreatMontenegro]

Zhena je od rijeci do rijeci napisala i rekla tacne stvari, one koje i treba da se kazu.

Neke stvari koje je rekla su tacne-posebno prica oko jezika jer je jasno da se tu radi o politickim razlozima(ne samo kad je u pitanju crnogorski) i glupo je rec da su crnogorski,srpski,hrvatski,bosanski razliciti jezici,ali joj ova prica o nacionalizmu nije na mjestu.
Jedan nacionalizam radja drugi,to je jednostavno tako.Mozda grijesim,ali za mene je od znacaja ko je "prvi poceo",a posebno mi je znacajan karakter tog nacionalizma-da li pociva na negiranju prava drugih ili na borbi za svoja prava.
I da,mora se primijetit da je karakteristicno da ljudi koji zestoko kritikuju crnogorski nacionalizam nekako uvijek u sve to upetljaju i hrvatski,a za srpski nacionalizam pokazuju odredjeno razumijevanje,jer su eto sve susjedne zemlje(ali bukvalno sve)apsolutno bez ikakvog razloga odlucile da kidisu na Srbiju.Zamjena teza?

[berekina]

Neke stvari koje je rekla su tacne-posebno prica oko jezika jer je jasno da se tu radi o politickim razlozima(ne samo kad je u pitanju crnogorski) i glupo je rec da su crnogorski,srpski,hrvatski,bosanski razliciti jezici,ali joj ova prica o nacionalizmu nije na mjestu.
Jedan nacionalizam radja drugi,to je jednostavno tako.Mozda grijesim,ali za mene je od znacaja ko je "prvi poceo",a posebno mi je znacajan karakter tog nacionalizma-da li pociva na negiranju prava drugih ili na borbi za svoja prava.
I da,mora se primijetit da je karakteristicno da ljudi koji zestoko kritikuju crnogorski nacionalizam nekako uvijek u sve to upetljaju i hrvatski,a za srpski nacionalizam pokazuju odredjeno razumijevanje,jer su eto sve susjedne zemlje(ali bukvalno sve)apsolutno bez ikakvog razloga odlucile da kidisu na Srbiju.Zamjena teza?

upravo tako.....ne slažem se s njenim tekstom.......

[minjo]

Dr.Rajku dere "pizma",ne znam kako se to kaže na ekavici

[Recordare88]

Neke stvari koje je rekla su tacne-posebno prica oko jezika jer je jasno da se tu radi o politickim razlozima(ne samo kad je u pitanju crnogorski) i glupo je rec da su crnogorski,srpski,hrvatski,bosanski razliciti jezici,ali joj ova prica o nacionalizmu nije na mjestu.
Jedan nacionalizam radja drugi,to je jednostavno tako.Mozda grijesim,ali za mene je od znacaja ko je "prvi poceo",a posebno mi je znacajan karakter tog nacionalizma-da li pociva na negiranju prava drugih ili na borbi za svoja prava.
I da,mora se primijetit da je karakteristicno da ljudi koji zestoko kritikuju crnogorski nacionalizam nekako uvijek u sve to upetljaju i hrvatski,a za srpski nacionalizam pokazuju odredjeno razumijevanje,jer su eto sve susjedne zemlje(ali bukvalno sve)apsolutno bez ikakvog razloga odlucile da kidisu na Srbiju.Zamjena teza?

Chekaj, znachi ako su Srbi(Hrvati, Rusi, Amerikanci,nebitno) poceli sa necim shtetnim, treba i mi da nastavimo jer nismo prvi poceli. A za shtetu koga briga... Nije mi jasan taj stav

Nacionalizam, svaki, agresivni ili defanzivni, podrazumijeva shovinizam, ksenofobiju i jednosmjeran nacin razmisljanja, a to ostavlja kulturnu, duhovnu, a ponekad (srpski, hrvatski nacionalsovinizmi su regionalni primjeri) i fizicku, ratnu pustosh, i onu ratnih zlocina. Borba za svoja prava nikako nije nacionalizam. Suverenisticka opcija na referendumu nikako nije (osim par ,adekvatniji izraz ne postoji, kretena okupljenih oko Jevrema Brkovica- a gle chuda, to su sad najaktivniji promoteri novokomponovanog jezika) bila nacionalizam, vec afirmacija Crne Gore. Medjutim, ovo shto je sada na sceni JESTE nacionalizam. Josh gore, to je obicna replika teznji u Srbiji i Hrvatskoj 90ih (minus teritorijalne teznje).

I na kraju, ukoliko si citao moje postove, u njima ces naci principijelnu i doslednu osudu SVAKOG nacionalizma i shovinizma. Ni srpski ni hrvatski nisu tu zaobidjeni ni postedjeni.

P.S. Minjo, bolje ti skokni do BG da vidish kakva je situacija sa onim taxijima, izlijeci te svoje frustracije, ostavi se dijagnoze tudjih

[berekina]

Chekaj, znachi ako su Srbi(Hrvati, Rusi, Amerikanci,nebitno) poceli sa necim shtetnim, treba i mi da nastavimo jer nismo prvi poceli. A za shtetu koga briga... Nije mi jasan taj stav

Nacionalizam, svaki, agresivni ili defanzivni, podrazumijeva shovinizam, ksenofobiju i jednosmjeran nacin razmisljanja, a to ostavlja kulturnu, duhovnu, a ponekad (srpski, hrvatski nacionalsovinizmi su regionalni primjeri) i fizicku, ratnu pustosh, i onu ratnih zlocina. Borba za svoja prava nikako nije nacionalizam. Suverenisticka opcija na referendumu nikako nije (osim par ,adekvatniji izraz ne postoji, kretena okupljenih oko Jevrema Brkovica- a gle chuda, to su sad najaktivniji promoteri novokomponovanog jezika) bila nacionalizam, vec afirmacija Crne Gore. Medjutim, ovo shto je sada na sceni JESTE nacionalizam. Josh gore, to je obicna replika teznji u Srbiji i Hrvatskoj 90ih (minus teritorijalne teznje).

I na kraju, ukoliko si citao moje postove, u njima ces naci principijelnu i doslednu osudu SVAKOG nacionalizma i shovinizma. Ni srpski ni hrvatski nisu tu zaobidjeni ni postedjeni.

P.S. Minjo, bolje ti skokni do BG da vidish kakva je situacija sa onim taxijima, izlijeci te svoje frustracije, ostavi se dijagnoze tudjih

srbija je napala hrvatsku, ne obrnuto, velika, velika razlika

[MonterO]

srbija je napala hrvatsku, ne obrnuto, velika, velika razlika

Moj prvi post posle 6 mjesečnog perioda u izgnanstvu i odmah mina.

Berekina, nisi u pravu. U SFRJ je bio građanski rat.

[minjo]

Moj prvi post posle 6 mjesečnog perioda u izgnanstvu i odmah mina.

Berekina, nisi u pravu. U SFRJ je bio građanski rat.

tako sam 90 -tih naučio sa rts sva sela njima tada bitna.gorni pakrac,donji pakrac,borovo selo,kistanj,itd,kakav crni građanski rat.Karlovac-Karlobag -Virovitica.načertanje,ili ti danas "sve srpsrvo"-srbi kao konstutivni narod u HR i MNE.Pošto im više nije do ratovanja,sada ponovo rade"načertanije"