Iz raznih novina II

[NSX]

idealni se neće nać, mogu se samo nać manje loši, kad su građani 97/98. mogli izabrat manje lošu opciju ne vidim što nijesu mogli i idućih puta tako..

[DesertFox]

idealni se neće nać, mogu se samo nać manje loši, kad su građani 97/98. mogli izabrat manje lošu opciju ne vidim što nijesu mogli i idućih puta tako..

Nema ništa idealno, ali bar da umije odradit posa .

[Old Bone]

Pogledaj unazad i viđećeš koji je sistem uvijek uspijeva.
Sistem velike ličnosti i ogromnih obećanja a sve uz podršku organa vlasti(milicija isl).Potpuno je nebitno dal garnitura ispunjava obećanja.
Lično mislim da svaka zemlja prije ili kasnije mora proć kroz neku krvavu revoluciju.A sve moderne države i jesu na ovaj ili onaj način to prošle.E sad,bojim se da ćemo i mi morat to sa povelikim zakašnjenjem od više vjekova(no uostalom i na drugim poljima imamo to kašnjenje kako izgleda).

Jezik Pregriz'o!
Pozdrav,
PS
Procitaj sto mudra Raquel napisa gore...kakve te anarhisticke misli spopadose u zrelim godinama , jadan ne bio?

[in-di-ca-tor]

[SIZE=3]Treba biti mudar i iskoristiti svoje potencijale dok ih jos uvek imamo , ili mozda za buducnost ipak je potreban Robin Hood dabi doveo Crnogorsku elitu u red[/SIZE]

[Old Bone]

Srednja klasa, KOJA JE NOSILAC PRAVIH EVOLUTIVNIH PROMJENA NA BOLJE, se stvara od clanova vladajucih partija 20 godina, visokostrucnih profija u svim bransama (od pekarske do sudijske), ali najvise u firmama koje su izvizno orjentisane-dakle i sa dobro placenim radnicima- i u kojima po par clanova familije radi direktno ili je posredno povezano preko *nosioca* posla (glavnog zaposlenog). KAP je to bio i opet ce biti, jer je cijena aluminijuma 2400 USD i raste i dalje....a sad vec dolazi na red i zastita na radu...ZNACI NEMA ODLASKA RUSA, NEGO CE TO BIT EVROPSKA FIRMA ZA PRIMJER (za 5 godina)!
U MNE sad ima oko 40% skoro pa evropske srednje klase (porodicni prihod cca 1.000 UER mjesecno ili vise/!

U Kombinatu aluminijuma menadžment značajno uložio u zaštitu na radu, što pozdravlja i sindikat

Upola manje težih povreda


U Kombinatu aluminijuma u proteklih devet mjeseci bilo je osam povreda na radu ili 68 odsto manje u odnosu na isti period prošle godine. Prepolovljen je i broj težih povreda, tako da su registrovane samo dvije.
Rukovodilac Centra zaštite na radu u KAP-u Sanja Dujović kaže da je efekte dao potpuno drugačiji odnos prema zaštiti na radu.
- Prepolovio se i broj izgubljenih dana zbog bolovanja po osnovu povrede na radu. Za devet mjeseci ove izgubljeno je 1.102 dana ili oko 52 odsto manje nego u istom periodu prošle godine. Kvalitetne mjere zaštite, odnosno bezbjednosti na poslu su se isplatile u svakom pogledu - kaže Dujović.
Zaposleni u Elektrolizi, dodaje ona, dobili su nove šljemove sa štitnikom za lice, za Mehaničku radionicu nabavljeni su savremeni modeli zaštitnih rukavica, dok je za poslove istovara koksa i smole u Anodama obezbijeđen najnoviji model zaštitnog odijela.
- Rizik od povreda uveliko je smanjen primjenom mašinskog obijanja anodnog ostatka, umjesto dosadašnjeg ručnog postupka - kaže Dujović napominjući da je bezbjednost i zaštita zaposlenih za menadžment prioritet.
Ona kaže da tim stručnjaka Centra zaštite na radu konstantno prati aktuelna svjetska dostignuća zaštite, tako da su najnovija tehnološka rješenja primijenjena u svim pogonima KAP-a.
- Posebno su važne redovne kontrole radi utvrđivanja rizika u procesu rada i radnoj okolini, kontrole stanja u oblasti bezbjednosti zaposlenih, po metodi „safety audit”. U njima aktivno učestvuju i predstavnici sindikata, što značajno doprinosi boljem međusobnom povezivanju u ostvarivanju zajedničkog cilja - humanizacije rada i dobrobita zaposlenih - ocjenjuje Dujović.
Menadžment Kombinata za zaposlene organizuje obuke a Dujović kaže da tim Zaštite na radu brzo i efikasno reaguje u slučaju povrede zaposlenih, detaljno istražuje incidente i odmah predlaže način za sprečavanje novih neželjenih situacija.

Milošević: Tačno je

Predsjednik sindikata KAP-a Zoran Milošević kaže da je tačno to što tvrdi menadžment da je u zaštitu na radu uloženo puno.
- Uložili su mnogo u zaštitu na radu, što je dalo rezultat. Značajno je smanjen broj povreda i opekotina kojih je ranije bilo puno, čemu su „kumovali” i mnogi radnici jer nijesu koristili HTZ opremu. Sada su se stvari promijenile zbog čega se menadžmentu mora odati priznanje, kaže Milošević dodajući da stručnjaci redovno kontrolišu da li se nosi HTZ oprema i da su drastične kazne.
U interesu radnika je, kaže on, da nose HTZ opremu. Sindikalni lider dodaje da se prati trend i nosi zimska i ljetnja HTZ garderoba.
- Tražimo da se do kraja ispoštuju standardi, što su nam oni na posljednjem sastanku čvrsto obećali. Mi imamo gas maske i naočari, ali tražimo kvalitetnije. Nadamo se da će uskoro doći novi kontingent - kaže Milošević priznajući da do skoro mnogi nijesu imali naviku nošenja šljemova.
- Sada svi radnici nose šljem ali i predstavnici menadžmenta i bilo ko kada uđe u pogon mora obući radno odijelo, gas masku i naočari, kaže sindikalni lider.


Plate na vrijeme

Poslije kašnjenja i štrajkova koji su obilježili prethodne godine u Kombinatu aluminijuma u posljednjih pet-šest mjeseci ustalila se isplata plata.
Juče je počela isplata septembarske plate, a predsjednik sindikata Zoran Milošević, koji je predvodio sve štrajkove i proteste radnika ove kompanije, za Pobjedu je kazao da se zarade isplaćuju redovno, investicije su krenule...
- Pokriva se hala Elektrolize serije A i B. U pogonu zalivanja anoda remontovana je jedna junker peć, a sada prelaze na drugu. Očekujemo da se alveole peći za pečenje anoda remontuju jer su za to zrele - kaže Milošević.
Sindikalni lider koji je bio na čelu radnika i u najtežim trenucima - sada kaže da Kombinat ulazi u mirnije vode.
- Redovna isplata plata, dobra cijena na berzi, kvalitetna komunikacija sindikata i menadžmenta pokazuju da je ova kompanija poslije niza turbulencija ušla u mirne vode. U mirnu luku definitivno će uploviti kada se potpiše ugovor o poravnanju i predstavnici Vlade uđu u menadžment - kazao je Milošević dodajući da bi potpis na ugovor trebalo da bude do kraja mjeseca.
Sve ovo, kaže on, pokazuje da KAP ima perspektivu, što smo mi iz sindikata stalno tvrdili. On očekuje da će Kombinat u ovoj godini proizvesti do 90 hiljada tona metala.

[niksicanin 24]

http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx...ash=f687419bd1

Vrlo interesantna izjava.

[Dutch]

Jezik Pregriz'o!
Pozdrav,
PS
Procitaj sto mudra Raquel napisa gore...kakve te anarhisticke misli spopadose u zrelim godinama , jadan ne bio?

Ako ćemo po crnogorski ja do zrelih imam još komat
A nije da su me sad spopale no odavno.Mada, kako privodim kraju studiranje istorije sve sam više uvjeren da svaki narod mora da prođe kroz svojevrsnu civilizacijsku evoluciju a to se pogotovo odnosi na evropske narode.Mi nismo nikad bili od onih koji na tuđim greškama i uspjesima uče.

[Dutch]

Odmah po hapšenju u Đenovi, Ivan Bogdanov dobio je podršku na Internet mreži "Fejsbuk" gdje je osnovana grupa u koju se već učlanilo više od 13.000 ljudi.

"Ti si naš ponos", "Nadamo se da će legenda biti na derbiju", "Izdrži brate", "Ne mogu ti ništa", samo su neke od poruka u grupi pod nazivom "Ivan Bogdanov, legenda severa i Srbije".

Gotovo da nema srednjoškolca koji nije čuo za novoosnovanu grupu na popularnoj Internet mreži. Neki srednjoškolci kažu da Bogdanova podržavaju jer je "to uradio zbog Srbije" i "jer je Srbin". Manjina kaže da je to bruka za Srbiju i da ga se stide.

Na nasilnost mladih, u okruženju u kom je je slavljena agresivnost i kult antijunaka, stučnjaci upozoravaju godinama.

- To su sve same grozote kojima je pridavana velika važnost, u odnosu na te grozote oni se veoma lako indentifikuju. Identifikuju se sa svim onim što iskače iz prosjeka - nažalost ono što se nama nudi uglavnom su negativne stvari - kaže psihoanalitičar Vesna Brzev-Đuričić.

Nasilje bez kazne

Mladi su tada, podsjećaju stručnjaci, izvukli pogrešnu poruku, da nasilje nije uvijek kažnjivo. - Činjenica je da je ovjde nasilje dugi niz godina nešto što je i te kako isplativo, što donosi društveni status, što je profitabilno, od čega može od toga da se zaradi. To, onda, biva životni izbor mladih - rekao je profesor Dragan Popadić.

Stručnjaci upozoravaju da smo u začaranom krugu suviše dugo. Jedno nasilje, podsjećaju, stvara drugo. - Takva struktura ljudi, koji su spremni da pređu svaku granicu, koji su spremni da razore i sve ono što je i njihovo, sutra će biti nečiji očevi i muževi. Bojim se da neće biti dovoljno sigurnih kuća u Srbiji za one koji će biti premlaćivani - rekla je psihoanalitičar Vesna Brzev-Đuričić.

Najveći nasilnici ogrću se državnom zastavom, p,evaju himnu, nose krst, tetovaže sa patriotskim simbolima. - To nije iz patriotskih uvjerenja nego iz uvjerenja da ih to štiti, dakle, kao što ih je svih ovih godina štitilo. Tako će ih štititi i ovoga puta, i moram da priznam da se to i dešava - rekao je Popadić.

- Ukoliko želimo da nasilje ne postoji moramo da učinimo da ono ne smije biti korisno, a oni koji su ga uzgajali - više ne smiju to da rade - istakao je Popadić.

Višedecenijski problem godinama je, kao vruć krompir, prebacivan iz ruke u ruku. Tražen je krivac u školi, porodici, čitavom društvu i nije nađen. Događaji od protekle nedjelje pokazuju da je posljednji trenutak za beskompromisno razračunavanje sa svim oblicima nasilja.

(RTS, BLIN MAGAZIN/ma)

E ovo je problem i kod nas i šire. Nesankcionisanje nasilja i kriminala.Ako može on što ne bih i ja.

[milovan]

ARKANIZAM je bio propagiran dvije decenije,
uz asistenciju CECE; MECE, CICE I PICE,
TURBOFOLK I NASILJE, mrznja i netolerancija,
i PRAVOSLAVLJEEE NAROOODNOOO VEEESLJEEE, na chelu sa POPOM H-RISTOM, u CRNU RASHVU.

TO STE I TRAZILI; E SAD GLEDAJTE REZULTATE MINULOG RADA,
I PROGLASHAVANJA ARKANA&CECE ZA NAZIJONALNE HEROJE UZ SVESRDNI BLAGOSLOV POPA H-RISTA.

KAD DHJECA STASHAVAJU UZ TAKVE HEROJE I RTS,
onda DJECA oce da postanu i oni HEROJI.

[Dutch]

Crna Gora neće dostići građansko ustrojstvo i iskorijeniti nacionalizam ukoliko ne osudi pojedince koji su početkom 90-ih u ime „interesa nacije“ pucali na svoje sugrađane!
Ovom porukom je Pljevljak Jasmin Pelidija podsjetio na mračne 1992. i 1993. godinu kada je u Pljevljima i okolini jedva izbjegnut pogrom Muslimana koji su spremale paravojne formacije, od kojih je najozloglašenija bila pod komandom tzv. četničkog vojvode Milike-Čeka Dačevića. Pelidija je u svom kombiju teško ranjen u noći između 17. i 18. maja 1993, zajedno sa još sedmoro saputnika koje je vozio kući s posla iz kombinata „Velimir Jakić“. Ni danas, 17 godina kasnije, se ne zna ko je zamalo ubio osmoro građana Pljevalja islamske vjere, što je moglo da zapali i Pljevlja i Crnu Goru.

Poslije suđenja u Bijelom Polju, kada se ispostavilo da je tada jedinom optuženom policija naredila da prizna zločin, ostala je sumnja da zločinci imaju pomagače iz vlasti. Pelidija, koji je kasnije 10 godina sam vodio istragu, tvrdi da u Pljevljima često sreće osobu koja je pucala. Osim što je napadač na slobodi, Pelidija nije uspio da ostvari ni druge pravne satisfakcije. Nikako nije mogao ni da od države nadoknadi štetu i ostvari pravo na tjelesno oštećenje zbog povreda na radu, a na stalna pisma mu već godinama niko od članova državnog vrha ne odgovara.

S druge strane, neki Pljevljaci koji su 1992. sa Dačevićem bili na barikadama, palili muslimanske radnje i svakodnevno sijali strah spremajući se da ili pobiju ili protjeraju svoje sugrađane islamske vjere, danas su „ugledni“ aktivisti vladajuće partije, neki i na funkcionerskim pozicijama. Za teror, zlostavljanje i narušavanje ustavnog poretka niko nije odgovarao.
„Dok god ne budu osuđeni ti ljudi, nacionalizam će da živi, a to je gore od atomske bombe, on tinja, ali kad eksplodira tu povratka više nema. To smo mi doživjeli 1992, doživjeli su naši očevi 1945. i 1912. Država ima šansu da sada spriječi da se to ikada ponovi“, kaže Pelidija za „Vijesti“.

On se još nada da će se tužilaštvo zainteresovati za rasvjetljavanje slučaja koji je ostavio posljedice po njegovo i zdravlje njegove familije: „Očekujem da se konačno pokrene sudski postupak i da mi se koliko-toliko nadoknadi šteta“. Napad se desio u mjestu Krstac, na 11. kilometru od Pljevalja. Među 14 ljudi u kombiju, od kojih 13 Muslimana, sa dva rafala je pogođeno osmoro.
„S obzirom na tadašnju situaciju u Pljevljima, znalo se da su u kombiju Muslimani, a te večeri sa nama je slučajno bio i jedan pravoslavac. Jeziva noć... Čuju se povici u kombiju – lezite, pobiće nas sve. Činilo se da traje kao vječnost, ali poslije ta dva rafala ništa više nije bilo“, sjeća se Pelidija, koji je teže ranjen. Imao je prostrijelnu ranu s leđa grudnog koša i desne nadlaktice gdje je dum-dum metak eskplodirao.

„Teže su ranjeni i Kordić, Hajran Ajanović, Demirović... Prvu pomoć su nam pružili ljudi iz kombija koji nijesu bili povrijeđeni. Najprisebniji u tom trenutku su bili Najla Ajanović, Hamza Ajanović, Hajran Ajanović, mada je i on bio ranjen... Dva vozila koja su prošla nijesu se ni zaustavila, a treće, šleper \'Prevoza Pljevlja\' kojim je upravljao Radoje Petrović je stalo. Ispričali su mu što se desilo, na što je on rekao da ne smije da primi ranjenike, ali da će javiti u Pljevljima što je bilo. Razumijem ga, nije lako bilo... Poslije 20-ak minuta došli su policija i hitna pomoć...“, priča Pelidija.

Operisao ga je hirurg Miloje Pupović, sadašnji poslanik SNP-a. Dok je nepokretan ležao u pljevaljskoj bolnici, pošto mu je bila potrebna krv, pojavio se Milika-Čeko Dačević: „Došao je sam, htio je i tu da provocira, ali se vratio kada je vidio koliko je ljudi pored mene. Moji najbliži su me praktično čuvali jer su bili svjesni situacije. Dačević je drugi put došao sa pojačanjem uz izgovor da hoće da mi da krv, ali je odmah počeo da maltretira i postrojava osoblje bolnice, medicinske sestre, sve koji su se zadesili u holu, sprat niže od onog na kojem sam ja ležao. To je trajalo dok se nije pojavio pokojni doktor Čogura, ortoped koji je radio na Hirurškom odjeljenju. Onda je on njega postrojio i istjerao iz bolnice“, svjedoči Pelidija.

On se potom mjesecima oporavljao u Risnu i Igalu. Nakon povratka, Pelidija, potomak stare pljevaljske trgovačke familije koja je u 17. vijeku u Pljevlja došla iz Herceg Novog, počeo je da se raspituje ko je povukao oroz u noći između 17. i 18. maja.
„Imao sam samo jedan cilj - da saznam ko je pucao i što se onda dešavalo, a jedino sam mogao saznati ako sam vozio kombi i ako sam se družio sa ljudima, sa Srbima koji su znali, ali nijesu smjeli reći. Danas znam ko je pucao, to su ljudi iz tzv. Čekove prve grupe, sve Pljevljaci, mještani Potpeća i ostalih sela, ljudi iz grada. Danas se gotovo svakodnevno sretamo. Oni su se vozili i u mom kombiju misleći da ja ništa ne znam, a u stvari su mi sve posredno ili neposredno njihovi ljudi ispričali. Svi iz te grupe su još u Pljevljima, osim Čeka. Oni su mislili da će biti optuženi i imali su unaprijed spremljen alibi...

Onaj koji je ispalio rafale, danas se ponaša normalno, kao da se ništa nije dogodilo. Već neko vrijeme vjerujem da i on zna da ja znam sve“, ističe Pelidija.
Kasnija saznanja su ga uvjerila da se napad na putnike spremao danima. Te noći je u kombiju bila i jedna pravoslavka, koja je izlazila na dvije stanice prije mjesta Krstac. Kod kuće Đukovića bila je prva paravojna patrola koja je radio-stanicom obavještavala sljedeće dvije je li prošao kombi i je li ta putnica sišla: „Oni su, navodno, bili radnici treće smjene koji su slučajno sjedjeli pred tom kućom. Zanimljivo je da je te noći šef smjene pustio treću smjenu iz kopa Rudnika uglja koji je radio 24 sata, navodno zbog velike kiše koja uopšte nije padala. Onaj ko je trebalo da nas likvidira morao je proći kroz taj kop, pa je postojola opasnost da ga neko vidi. Druga patrola mojih egzekutora bila je na mjestu gdje su pucali, a treća više ako slučajno promaknemo“, priča Pelidija.

Osim što se osjeća poniženo, jer, kako kaže, svoje krvnike gleda svakog dana, Pelidija nije mogao ni da nadoknadi elementarne troškove. Komisija neće da ga zbog povreda na radu proglasi invalidom, iako je nakon ranjavanja preživio i dva infarkta : „U meni je ostalo 19 gelera. Svaku noć strahujem hoće li se koji pokrenuti i hoću li osvanuti. Nijesam dobio ni odštetu za kombi, ni za tjelesno oštećenje. Tužio sam državu za akt terorizma i u prvostepenom postupku dobio spor, ali je vijeće tadašnje sudije Ane Kolarević tu presudu poništilo jer smatraju da nije bilo dokaza za akte nasilja i terorizma. Na pisma mi niko od državnih čelnika ne odgovara“.
Sva muslimanska imanja bila podijeljena

Dok su pripadnici Dačevićeve paravojske, sa bombama oko pojasa i automatima u rukama nadmeno šetali gradskim ulicama, pucali i bacali bombe na muslimanske radnje, u okolini Pljevalja čobani su obilježavali muslimanska sela paljenjem kleke oko njih, kako bi “ bojovnici” znali gdje treba da krenu u pljačku. Naveče su stanovnici tih sela, pretpostavljajući što im se sprema, palili kleke i oko svih susjednih sela. Tako su se spasili.
„Prije barikada u avgustu 1992, sve kuće i muslimanska imanja u Potpećima u Pljevljima već su bila dodijeljena kome će da pripadnu. Mislim da je neko računao da će se Muslimani nakon svih terora koje su pretrpljeli i nakon što nas nekoliko u kombiju pobiju, konačno pokupiti i iseliti iz Pljevalja“, tvrdi Pelidija.
Policija podmetnula Korugu

Prije kuršuma Pelidija je često doživljavao maltretiranja: „Beogradski specijalci, koji su dolazili na ispomoć pljevaljskoj policiji da bi, navodno, umirili Čekovu grupu, su nas stalno pretresali i tražili oružje. Kod stočne pijace na Zabrđu iz noći u noć su nas prislanjali uz kombi sa rukama uvis, pitali gdje smo zakopali oružje. Svakodnevno smo proživljavali razne strahote i stalno čekali šta je sljedeće“.
A kada je jedan od policijskih inspektora utvrdio činjenice u vezi sa napadom na kombi, odmah je, kako tvrdi Pelidija, premješten u Podgoricu: „Mislim da su čelnici policije mislili da će naići na nekog njima nepoznatoga, ali kada su naišli na neke prave podatke, sve je bila druga priča. To se pokazalo i na suđenju prvooptuženom Milanku Radovom Korugi. On je na sudu ispričao da su mu inspektori Raonić i Dragaš rekli da potpiše da je pucao, u zamjenu za pomoć da ne bude osuđen na smrtnu kaznu zato što je prije toga ubio oca predsjednika suda. Inspektori nijesu prigovorili i Koruga je oslobođen. Kada je u \'Vijestima\' tadašnji načelnik policije Aranitović kazao da su nađeni počinioci, to nije bilo tačno. Oni su sve vrijeme na slobodi“.

Niko iz Čekove grupe nam se nikad nije izvinio

Pelidija se nadao da će ishod na sudu biti povoljan za njega nakon što je Osnovni sud prije toga utvrdio da se mora nadoknaditi šteta trojici Pljevljaka kojima su radnje bile zapaljene u bombaškim napadima 1992.
„Trojica pripadnika muslimanske zajednice su naplatili štetu i tu je bio rez, išli su vjerovatno logikom da tako ućutkaju ostale, pružajući im nadu da će svi biti obeštećeni... U godinama koje su došle niko iz Čekove grupe nam se nije izvinio, ali jesu Srbi iz Pljevalja koji su smatrali da se srpstvo ne brani puškom, nego duhovnošću. Tako su mi govorili. Oni što su pucali i mnogi iz logističke podrške i danas ćute. A nijesu ni oni to radili bez dozvole, bez naloga više instance, one koja je naredila dijeljenje oružja građanima pravoslavne vjere. To je rađeno prije postavljanja barikada. Imao je oružje i ko je htio i ko nije htio, iako nijesi htio, morao si jer ne znaš šta donosi sjutrašnji dan...“, podsjeća Pelidija.
http://www.vijesti.me/index.php?id=352061

[Ćipur]

http://www.e-novine.com/srbija/srbij...avni-nain.html

nadam se da je samo necija masta u pitanju..

Mališani iz Srbije od 11 do 15 godina letos u Rusiji prošli vojnu obuku

Kozaci učili srpsku decu da pucaju!

Četvrtak - 21.10.2010

Deca starosti do 11 do 15 godina su preko Udruženja ratnih veterana srpskih zemalja 1990-1999. „Patriotski front“ pre dve godine provela 16 dana u izviđačkim kampovima u Rusiji, gde su se između ostalog upoznavala sa vojnim veštinama, trenirala borilačke veštine i dane počinjala molitvom.

Mali gerilci su po povratku u Srbiju pisali literarne sastave u kojima su opisali iskustva. Domaćini u Rusiji su bili Sverusko patriotsko udruženje „Kosovski front“, „Stjag“ i portal „srpska, ru“.
Petnaestogodišnji Milan K. napisao je: „Sledeći dan smo otišli na strelište, odakle smo pucali i vežbali bacanje bombe, taj dan sam se toliko ispucao da mi je uvo zvonilo tri dana posle toga.“
Njegova vršnjakinja Maja M. je imala probleme da savlada rasklapanje oružja.
- Nije mi bilo lako da naučim da rasklapam automat jer je moj tata profesionalno vojno lice i nikada mi nije dao da priđem oružju, ali sa malo volje i truda i to sam naučila - napisala je ona.
Jedanaestogodišnja Jelena V. kaže da su ujutro imali „postrojavanje, molitvu, pa doručak“, a da se posle ručka diže zastava.
- Pucali smo iz puške i bacali bombe - kaže Jelena.
Neđo Antonić iz „Patriotskog fronta“, koji broji oko 7.000 veterana, potvrdio je za „Alo!“ da je oko dvadesetoro dece iz Srbije, prošle i pretprošle godine, boravilo u ruskim kampovima.
- Nije se radilo s vojnim oružjem i bojevom municijom, već samo sa školskim. I nisu se svi oni obučavali korišćenju oružja, već samo oni koji su to želeli. Insistirali smo da se naša deca obučavaju po posebnom programu, koji nije militantan, već više uključuje usavršavanje izviđačkih sposobnosti i treniranje borilačkih veština. Ne želimo našu decu da obučavamo za rat, već da ih usmerimo da vode zdrav život i poštuju tradiciju - kaže Antonić i dodaje da u Rusiji ima oko 2.000 takvih kampova, iza kojih stoji ruska država.
Inače, „Patriotski front“ je po uzoru na ovaj kamp pokrenuo i sličan u Bačkoj Palanci, gde je od 11. do 21. jula ove godine boravilo 26 mališana od 11 do 17 godina.
- To su bila deca bez roditeljskog staranja iz Doma „Jefimija“, za koje smo organizovali takmičenja u malom fudbalu i druge sportske aktivnosti. Ovaj naš prvi međunarodni omladinski kamp probudio je veliko interesovanje, tako da sledeće godine očekujemo da nam se priključe i deca iz Republike Srpske, Crne Gore, Makedonije, Bugarske, Češke... - navodi Antonić.

Tužilaštvo istražuje, Rusi reaguju

Portparol Republičkog javnog tužilaštva Tomo Zorić kaže za „Alo!“ da je tužilaštvo formiralo predmet i da slede analize šta se zaista dešavalo u vezi sa putovanjem dece u Rusiju.
- Ne možemo da iznosimo pojedinosti dok ne izvršimo određene provere. Kada to obavimo, obavestićemo javnost - kaže Zorić.
Zoran Vranešević, generalni sekretar „Patriotskog fronta“, kaže za „Alo!“ da je na najavu o pokretanju postupka reagovala ruska ambasada, te da će zajedno sa njom angažovati advokate uz pomoć kojih će dokazati svoju nevinost, a onda i uložiti protivtužbu protiv medija koji su o svemu „tendenciozno“ pisali!
- Nanesena nam je ogromna šteta od strane medija koji su o kampu u Rusiji pisali na perfidan i maliciozan način. Nije slučajno ni što je odmah posle toga tužilaštvo reagovalo! Ukupno ima više od pola miliona veterana i jasno je da nekome smetamo! Sada hoće da nas optuže za militarizaciju i zlostavljanje dece. Istina je da se pucalo samo iz manevarske municije. Decu više može da povredi pucanje iz praćke od pucanja iz maketa oružja. Sve to ćemo dokazati na sudu - rekao je Vranešević.

R. K. - R. F.


http://www.alo.rs/vesti/32107/Kozaci...decu_da_pucaju

[Old Bone]

Rijetko potpisujem politicke analize crnogorskih novinara-naime, uvjek bih nesto bitno dodao ili se sa necim bitnim ne slazem u analizama nasih zurnalista- ali ova politicka analiza D. Djuranovica je Approved by Bone 100%! Nedostaje samo konstatacija da opozicija jednostavno nema 1000 potrebnih velikih i malih eksperata koji su potrebni za kvalitetno vodjenje drzave u ovom osjetljivom momentu (ja ne znam ni 10 opozicionih eksperata kojima je US i Evropa kao MNE i koji mogu da zaradjuju kao vise- manje jednaki partneri stranih eksperata). Ako i oni postanu svjesni ovih cinjenica-promjenice strategiju i okrenuti se potencijalim koalicijama, posle punog priznanja stecenih pozicija MNE, pravog odabira puta MNE (u EU i NATO!) i insistiranja na koalicionoj vlasti, a ne na smjeni vlasti, JER ZA TO NEMAJU NI SNAGE NI POTENCIJALA!
http://www.portalanalitika.me/politi...oa-i-mila.html

[gatsbyy]

http://www.portalanalitika.me/drutvo...evog-sina.html

Braća Vidoje i Radoslav Stanišić osuđeni su danas u Osnovnom sudu u Podgorici na zatvorske kazne u ukupnom trajanju od dvije godine i šest mjeseci zbog napada na maljoljetnog sina B.M. lidera Pokreta za promene Nebojše Medojevića, prenosi radio Antena M.

Vidoje Stanišić osuđen je na godinu i četri mjeseca zatvora zbog nanošenja teške tjelesne povrede, ugrožavanja sigurnosti i nasiliničko ponašanje, a njegov brat Radoslav Stanišić za krivična djela nanošenje teške tjelesne povrede i nasilničko ponašanje osuđen na godinu i dva mjeseca zatvora.

Oni su pred Osnovnim sudom u Podgorici bili optuženi za napad na maljoljetnog B.M. sina lidera Pokreta za promjene Nebojše Medojevića. Saša Stanišić koga je optužnica teretila za nasilničko ponašanje kaznu je izdržao u toku pritvora.

Sutkinja Željka Jovović je u obrazloženju presude navela da je Sud uzeo u obzir okolnosti da su Stanišiči i ranije bili osuđivani i da postoji opasnost da mogu ponoviti krivično djelo.

Oba advokata su najavila žalbe na presude, a u metežu koji je nastao nakon saopštavanja presude i uvođenja Stanišića u policijsku maricu, optuženi su pružili otpor policiji.

Majka Stanišića je u izjavi za radio Antena M kazala da je propast za cijelu državu da zbog jednog šamara Medojevićevom sinu njeni sinovi dobiju takve kazne.

-Crna Gora je crna rupa u Evropi, kazala je majka Stanišića.


za neka puno teza djela od ceranja sa igralista je manja kazna, ovo je sramota osudit ove momke(bez obzira kakva im je proslost) na po godinu dana zatvora zbog tog incidenta...

[chelsea]

Kakvog crnog incidenta?Zbog jedno samara idu na robiju.

[NSX]

http://www.portalanalitika.me/drutvo...evog-sina.html

za neka puno teza djela od ceranja sa igralista je manja kazna, ovo je sramota osudit ove momke(bez obzira kakva im je proslost) na po godinu dana zatvora zbog tog incidenta...

sramota je u tome prvom a ne u tome drugom..

[starwalker]

Prostitutke haraju Crnom Gorom

Da prostitucija cvjeta u Crnoj Gori potvrđuju rezultati istraživanja Instituta za javno zdravlje sprovedenog među, kako se navodi "seksualnim radnicima". Uprskos činjenici da prostitucija nije legalan posao u Crnoj Gori, ona je prisutna u svim regijama. Prema istraživanju Instituta, bavljenje seksualnim radom (prostitucijom) najrasprostranjenije je u Podgorici i Baru.
Istraživanjem je obuhvaćeno 190 seksualnih radnika, dok su validne podatke dobili od 181 osobe, od kojih je bilo samo pet muškaraca koji su zbog malog broja isključeni iz izvještaja. Prosječna starost anketiranih seksualnih radnika bila je 30, 7 godina, dok je najstarija ispitanica imala 60, a najmlađa 18 godina. Seksualne radnice bile su različitih obrazovnih profila, od onih bez obrazovanja do onih sa visokom stručnom spremom.
- Ispitanice su u prosjeku prvi seksualni odnos imale sa 15, 8 godina. Prvi seksualni odnos za koji su dobile novac, robu ili drogu ispitanice su imale sa 21 godinom. Do navršenih 17 godina, 34, 7 odsto ispitanica je imalo seksualni odnos za koji su dobile određeni vid nadoknade. One su do klijenata dolazile preko poznanika, u noćnom klubu, na ulici, parku , preko telefona. Do klijenata dolazile su i preko makroa, recepcionara, taksista, kao i oglasa u novinama. U toku poslednje nedjelje, ispitanice su u prosjeku imale pet klijenata. U poslednjih 12 mjeseci, 27, 8 odsto ispitanica je bilo u situaciji da je neko od klijenata bio nasilan prema njima. Na seksualni odnos u poslednjih godinu dana bilo je prinuđeno 20, 5 odsto ispitanica, pokazali su rezultaty istraživanja.
Izvršna direktorka Sigurne ženske kuće, Ljiljana Raičević poručuje da je protiv legalizacije prostitucije, jer bi u tom slučaju, kako smatra, država bila u ulozi makroa, jer bi zarađivala na porezima.
- U našem zakonodavstu taj problem je riješen prekšajnom mjerom, tako da bi trebalo da se kažnjaju i seksualni radnici i klijenti, jer to nije dozvoljeno. Iskustva u zemljama koje su legalizovale prostituciju su porazna. U Njemačkoj je izveden podatak da je najveći broj ubistava žena među prostitutkama. Muškarci na vlasti osuđuju žene, a istovremeno ih kupuju. Niko ne pita kakav je njihov život i kako su dospjele u taj položaj. Naša su saznanja da su žene u prostituciji na najnižoj društvenoj ljestvici. Žene koje završe kao prostituke su najsiromašnije i najviše diskriminisane, ocijenila je za "Dan" Raičevićeva.
Predstavnik NVO CAZAS, Amela Kovačević kaže da oni podržavaju legalizaciju prostitucije u Crnoj Gori zbog poboljšanja statusa žena i muškaraca koji se bave komercijalnim seksualnim radom. Ona smatra da bi se na taj način mogao kontrolisati rad njihovih poslodavaca i da bi imale bolju zdravstvenu i socijalnu zaštitu.
Istraživanje Instituta sprovedeno je uz finansijku pomoć Globalnog fonda koja je ostvarena preko Kancelarije HIV/AIDS UNDP-a u Podgorici. Terenski rad za potrebe istraživanja u toku prethodne dvije godine obavio je "Juventas".
Članica Anime, Ljupka Kovačević smatra da prostituciju treba ozbiljno istražiti i akcenat staviti na tome "ko su klijenti seksualnih usluga".
- Dobro je što se otvara ova tema i što je urađeno istraživanje. Mislim da je većina seksualnih radnica u egzistencijalnim i emotivnim problemima ili su prisiljene da to rade. Neophodno je istražiti koja vrsta klijenata koristi te usluge. Treba utvrditi da li te usluge koriste biznismeni, visoko obrazovni, političari, zaposleni u ministarstvima školama i domovima zdravlja. To je krucijalno pitanje, smatra Kovačevićeva.
Kovačevićeva je protiv legalizacije prostitucije u Crnoj Gori, posebno zbog toga što se radi o siromašnoj zemlji.
- Ako hoće da legalizuju prostituciju, onda treba otvoriti škole za to. Definisati radni status tih žena, da imaju radno vrijeme, godišnje odmore, platu i pravo na penziju, smatra Kovačevićeva.

M.M.K.

Prostituišu se i udate

U istraživanju Instituta navodi se da od ukupnog broja ispitanih seksualnih radnica 7, 4 odsto je u braku, 32, 4 procenata ima stalnu vezu, dok su dvije trećine bile slobodne.
- Najveći broj ispitanica je iz Podgorice i Bara. U istraživanju su obuhvaćene i seksualne radnice iz Budve, Kolašina, Nikšića i Ulcinja, navodi se u rezultatima.

"Prodavačice ljubavi" i sa sigurnim poslom

- Među ispitanicama najveći broj je bio nezaposlen i to 75 odsto. Njih osam procenata je u stalnom radnom odnosu, dok je 17 procenta zaposleno na određeno radno vrijeme. Što se tiče poznavanja broja žena koje se bave seksualnim radom, ispitanice u prosjeku poznaju 18 takvih osoba, piše u izvještaju.

Petina ne koristi kondom

- Najvažniji pokazatelj rizika od HIV infekcije kojem su izložene seksualne radnice predstavlja neredovna upotreba kondoma tokom seksualnog odnosa sa klijentima. Ohrabruje činjenica da je u odnosu na prethodno istraživanje, učešće ispitanica koje su koristile kondom tokom poslednjeg seksualnog odnosa porastao sa 73, 1 na 83, 5 odsto. Stepen informisanosti ispitanica o zaštitnom efektu, pravilnom i redovnom korištenju kondoma je prilično nizak, konstatuju u izvještaju.

Koriste narkotike

- Bilo koju vrstu droge trenutno koristi ili je koristilo 30, 7 odsto ispitanica. U poslednjih 12 mjeseci drogu je intravenskim putem koristilo 21 odsto žena. Pri tome 1, 3 odsto njih je pribor za intarvensko uzimanje droge dijelo sa drugim osobama. U toku zadnje godine 18, 2 odsto ispitanica je imalo ranice, čireve na polnim organima ili neuobičajeni iscjedak iz polnog organa. Neku od polno prenosivih bolesti zdravstvena služba je dijagnostiklovala kod 6, 8 odsto ispitanica. U posljednjih 12 mjeseci kod ginekologa je bilo 73, 3 odsto ispitanica. Jednom ili više puta na HIV je testirano 38 odsto seksualnih radnica, kaže se u izvještaju.

[Rave92]

Sutkinja

Ko?

....

[Dutch]

Ko?

....

to ti je ovaj novi rečnik iz rodne ravnopravnosti.
ženski trener je sad trenerka itd

[Ćipur]

Veseljko Koprivica: Miting "solidarnosti" u Titogradu 20. avgusta 1989.

[starwalker]

meni je to ok, ali dok je u granicama normale.
slijedeći primjer je nakaradan
psiholog - psihološkinja. po kojem osnovu je ovo nastalo.
prirodnije rješenje je psihologinja (hrvatski model)

[Dutch]

Kad neko oće da bude veći katolik od Pape....

[Rave92]

to ti je ovaj novi rečnik iz rodne ravnopravnosti.
ženski trener je sad trenerka itd

A vidim, samo se pitam ko je novinarima dao za pravo da izmisljaju nove rijeci. Kod mene nece postojati takve rijeci, pa neka se ljute autorke, novinarke, sutkinje, trenerke .

[Recordare88]

Ni ćelava ni blesava


Ideja da marginalizovane društvene grupe moraju uvek i zauvek da čuče u mišjoj rupi, inače zaslužuju sve što im se dogodi, spada u raskošnije primerke iz kolekcije Sveopšte istorije beščašća
Šta smo naučili od krvave nedelje u Beogradu? Nekoliko važnih stvari: da je svako masovno nasilje organizovano, da je svako organizovano nasilje političko, da je svako političko nasilje pučističko, a da je namera njegovih organizatora da zavedu tiraniju. Naravno, u ime neke uzvišene vrednosti, po mogućnosti tradicionalne, to potencijalnim simpatizerima i budućim robovima nekako najseksi zvuči. To su činjenice. Ostalo su izgovori i prenemaganja. Dobro, recimo da je to ono što smo naučili "o njima". A šta smo naučili "o sebi"? Pa, recimo to da u vaskolikoj intelektualnoj eliti, vladinom i nevladinom sektoru te sveukupnom medijskom profesionaluku (i vodi) nije bilo tog delije koji bi stvari postavio tako jasno i beskompromisno kao jedna Jelena Karleuša – od svih ljudi! – i to u Qriru – od svih listova! Prostije rečeno, građanka Karleuša je o suštini bede i licemerja "zdravih tradicionalnih Srbalja" oko Povorke ponosa u svojoj kolumni (!) rekla sve ono što je trebalo da kažemo mi kojima je to posao, ali nismo znali, hteli ili smeli da to izložimo tako jasno i bez femkanja. U redu, ja sigurno neću samo zbog toga prestati da mislim da su zvukovi koje JK ispušta pokušavajući da peva nešto najstrašnije što je zabeleženo otkad je čovek izmislio aparate za snimanje i reprodukciju audio sadržaja, niti ću misliti išta bolje o kontekstu u kojem je napravila karijeru, ali za ovo što je napisala u tekstu "Otvorite svoj um!" (pročitajte ako niste – i dalje je lako dostupno na sajtu Qrira), za zdravu pamet, ličnu i građansku kuraž i autorski kreativni bezobrazluk, građanka Karleuša Jelena zaslužuje više respekta nego što sam uopšte u stanju da iskažem.
Okej, sada nazad na početak. Baš kao što je JK, mada "nepozvana", svima lepo nacrtala da su dva i dva četiri, tako je i cela jedna mašinerija "patriotskih" i(li) "bogobojaznih" mrsomuda, prodavaca magle, a bogme i blagoglagoljivih pučističkih jataka, sada krenula da troši svoje – doduše, mahom skromne – resurse pameti i elokvencije ne bi li dokazala kako ništa nije onako kako jeste, nego je, naprotiv, sve onako kako nije: sve što ste videli niste videli, sve što ste čuli niste čuli. Za početak, nasilničko orgijanje fašističke rulje sistematski se poistovećuje (i tako tobože, na osnovu jedne kvazianalogije, legitimiše) sa građanskim protestima tokom devedesetih, posebno sa "finalnim obračunom" od petog oktobra 2000. Stvari stoje baš obrnuto, miran protest i nenasilje (i načelno i sasvim konkretno) odlika su svih tih protesta (we were there!), dok je nasilje bilo uvek na drugoj strani. Sam peti oktobar tu je tek prividni izuzetak: njemu su prethodili legalni izbori, koje je Milošević izgubio, a zatim odbio da prizna poraz, čime je svesno izmestio stvari iz normalnih pravno-institucionalnih okvira izvevši neku vrstu puča, postavši klasični Uzurpator. Zbog toga mu se moralo malo pripomoći da ode, i to je sve. Dakle, upravo zato da bi se povratio zakonski poredak! Petooktobarski demonstranti, u ogrooooomnoj većini, nisu bili razjarena linčerska gomila, a ovi nedeljni jesu. I to ništa ne može da izjednači, osim ako nećemo sami sebe da lobotomizujemo. Jedino je po samim obodima "petog oktobra" bilo nekih nedostojnih događaja, poput obračuna gomile sa Dragoljubom Milanovićem; izvinjavam se što skromno podsećam: prve Nuspojave nakon 5. 10. 2000. bile su posvećene upravo mom gađenju nad tim (zlo)činom koji se ne da opravdati i relativizovati nikakvim kontekstom.
Sa vrlo dobro vođenim i koordinisanim ustankom šljama od 10. 10. 2010. sve je suprotno: nasilje prema drugim ljudima i prema tuđoj imovini jeste jedina njegova svrha, smisao, suština. Pri tome, to nasilje usmereno je najdirektnije protiv zakona i protiv svakog demokratskog poretka, a ne u njegovu odbranu, kao 5. 10. 2000. Naime, Povorka ponosa – sviđala se nekome ili ne – organizovana je po zakonu i uz poštovanje ustavnih prava građanki i građana, odobrena je i obezbeđivana od legalne i legitimne vlasti (a ova je baš to sve dok ne izgubi demokratske izbore) i nije ni na koji način bila nasilna prema bilo kome drugome.
Ovo nas dovodi do drugog demagoškog dragulja (amfilohijevskog porekla, ali široko rasprostranjene upotrebe, od svih zavađenih frakcija Novih Srpskih Političkih Mislilaca preko dislexičnih repera sve do nesrećnog Vukotić Manje): žrtve nasilja nisu žrtve, nego su baš one pravi nasilnici; one su isprovocirale nasilje i to, dakako, iz loših, čak zavereničkih namera, da "naude Srbiji". Sad bi tu neko sa tri čiste u glavi rekao: pa dobro, majstori, ako je to tako, zašto ih lepo niste zeznuli pa im uskratili nasilje (kao u onom genijalnom vicu kad sadista muči mazohistu tako što neće da ga muči), i tako njihov Podli Plan osudili na propast?! Ali, naravski, to nema mnogo smisla, jer čak i oni iole pametniji među korisnicima i širiteljima ovih floskula svesni su da pričaju gluposti – samo su ubeđeni da tako treba, u ime Višeg Cilja. Ideja da marginalizovane društvene grupe moraju uvek i zauvek da čuče u mišjoj rupi, inače u protivnom izazivaju nasilje i zaslužuju sve što im se dogodi spada među raskošnije primerke iz kolekcije Sveopšte istorije beščašća.
Na koncu, tu je i mehanizam sentimentalizacije percepcije zločina(ca): to su deca; oni žele dobro, samo možda ne znaju kako; zar da zatvaramo i kažnjavamo cvet srpske mladosti? Režiser Stevan Filipović uspeo je nekako da – kroz kakofoniju nesuvislosti kojom je bio zasut – protne jednu važnu principijelnu razdelnicu: građani koji nasilnički i politički deluju u javnom prostoru nisu deca, koliko god godina imali. Na neki način, svojim se delovanjem oni odriču svog "detinjeg" statusa. Da i ne govorimo o tome da je žrtvama organizovanog nasilja s pučističkom potkom sasvim svejedno da li na njih nasrće neko ko ima šesnaest ili pedeset i šest godina: kamena kocka u glavu podjednako boli.
I šta ćemo sad? Pa ništa, svako na svoj radni zadatak, što reče Onaj. Država će se praviti da je ovoga puta ozbiljna, fašisti će se praviti da nisu fašisti, a oni između će se, po običaju, praviti blesavi. Osim Karleuše, naravno: jes’ da nije pevačica, ali vala nije ni ćelava, a kamoli blesava.


Teofil Pancic

[DesertFox]

to ti je ovaj novi rečnik iz rodne ravnopravnosti.
ženski trener je sad trenerka itd

Trebalo bi i za žene ostavit riječ sudija, ionako je ženskasta.

[NSX]

sjajno mjesto za reklamu...