Piše: dr Luka Zuber
Crnogorska ekonomija, ne daje vidljive signale izlaska iz krize. Očajnička upozorenja o dubini krize od strane sindikata, poslodavaca, radnika, nezaposlenih, nailaze na demagošku retoriku Vlade, frizirane statističke podatke i uigrane scenske nastupe širenja neutemeljenog optimizma.
BDP je već treću godinu za redom u strmoglavom padu, ove godine, za oko - 4 odsto. Kriza je mnogo veća nego što sami pokazatelji govore. Snažna je i duboka, zahvata sve segmente društva, pa ni “statistika, naša dika”..., optimistički istupi odlazećeg premijera ili mlađanih ministara manekena ne uspijevaju da sakriju mračnu sliku ekonomske realnosti.
Loše performanse, loše upravljanje državne ekonomije, nekonzistentna ekonomska politika države, loša struktura privrede, nedostatak razvojne strategije, vidljivi i nevidljivi monopoli i karteli, nefunkcionalne institucije, nizak stepen administrativnih kapaciteta i još niži povjerenja u institucije. Nema novih tehnologija, nove proizvodnje, izvoza, novih radnih mjesta, niska je međunarodna konkurentnost. Administracija je skupa, neefikasna, sklona korupciji. Ekonomska politika zarobljena u rukama partijskih kadrova, bez iskustva u privredi, stasalih u uslovima trange-frange, šverc ekonomije, nosi omču oko vrata ispletenu od interesa tajkuna i monopolista.
Relativno dobar i zakoružen normativni okvir, euro kao valuta, niska stopa poreza na dobit, ne daju očekivane rezultate.
Vidljivim i nevidljivim nitima korupcije isprepletena ekonomija, sa kartelizovanim tržišnim segmentima, rast javne potrošnje, rast nezaposlenost, rast siromaštva, dužnički scenario kao mehanizam rješavanja državnog deficita, dubini krize obrnuto proporcionalan porast političke demagogije i nečinjenje Vlade, sve to zajedno ne obećava skori izlazak iz krize. Takvo stanje ne djeluje ohrabrujuće za strane investitore koji bježe ka zemljama manjeg rizika, većeg stepena transparentnosti javnog sektora i podrške investicijama, ne vodeći pri tom previše računa o nominalnim poreskim stopama na profit, mnogo više brinući o korupciji, administrativnim kapacitetima, povjerenju u institucije i stepenu podrške vlasti zemlje u koju žele da ulažu.
Vladajuća politička elita, dijelom inertna, dijelom nekompetentna, dijelom okrenuta ličnim interesima i korupciji, nije u stanju da se valjan način suoči sa krizom i zainteresuje ino-investitore, što je preduslov bilo kakve razvojne ekonomske politike.
Razvoj crnogorskog ekonomskog i političkog sistema sasvim je zaustavljen nekompetentnošću, korumpiranošću i neodgovornošću većeg dijela političke elite, sa obje strane njene medalje, naravno ne sa istim stepenom odgovornosti.
Najavljeni odlazak premijera i rekonstrukciju Vlade treba iskoristiti i kao novu i dobru priliku za preispitivanje ekonomske politike. Nova vlada, treba da otvori sve raspoložive i objektivne podatke o stanju ekonomije zemlje, javnog, finansijskog i realnog sektora. A onda da, uz pomoć međunarodnih finansijskih institucija, plaćenih ino-konslutanata iz vodeće svjetske lige, a u punoj saradnji sa poslodavcima, sindikatima, opozicionim parijama, uz učešće javnosti, univerziteta i medija, napravi objektivnu dijagnozu stanja i perspektive ovakve crnogorske ekonomije.
Poslije toga, treba definisati novu strategiju razvoja istovremeno sa operativnim mehanizmima za podsticanje investicija, zapošljavanja i izvoza, smanjenje troškova i povećanje efikasnosti, kontrole i kredibiliteta javnog sektora. Strategija razvoja zemlje se mora zanivati i na osposobljavanju državnih institucija da podstiču i pokreću ekonomski razvoj. Zemlji je potrebna i razvojna banka i objedinjavanje razvojnih agencija, fondova i drugih institucija koje se bave podsticanjem razvoja, kao i konkretni proizvodni izvozno orijentisani razvojni projekti i podsticajne mjere o kojima će, bar u prvoj fazi brinuti država, a iznad svega hiljade i desetine hiljada produktivnih novih radnih mjesta.
Nema ni jednog, pojedinačnog, ma koliko velikog projekta, ni autoputa ni elektrane, koji će donijeti korist građanima i državi, veliki projekti služe tajkunima ili potrošnji neodgovorne države.
Prodaja dijela Elektroprivrede je najbolji dokaz tome. Zemlji su potrebnije desetine i stotine manjih proizvodnih projekata, grin fild investicija sa hiljadama i desetinama hiljada novih radnih mjesta, u proizvodnji okrenutoj izvozu uz promjenu sitema i njegove strukture.
Dobra iskustva npr. Singapura, Kine, Švedske i Norveške se mogu i i potrebno ih je kopirati. Umjesto države u službi tajkuna potrebna je država rada, znanja i pune zaposlenosti, odgovorna, funkcionalna, efikasna i kontrolisana administracija, država u službi građana i društveno odgovornog ekonomskog razvoja. Ovakav ekonomski zaokret je biti ili ne biti crnogorske bolje budućnosti.
U uslovima globalne krize, skupih banaka, kraha berze, ekonomija može biti pokrenuta samo od strane države. Tek u uslovima snažnog rasta, država se može povlačiti i prepuštati tržišnoj utakmici da opet preuzme veću ulogu. Sve zemlje svijeta, SAD, EU sve zemlje regiona, u ovim vremenima posebnu važnost pridaju organizovanoj, državnoj ekonomskoj razvojnoj politici i strategiji, pa se stiče utisak da samo Crna Gora to ne radi.
Ima li pilota u avionu crnogorske državne ekonomije, ili je on u slobodnom padu?
Autor je profesor razvojne ekonomije
Bookmarks