E ovako, mozda cudno ali na Rijeku Crnjevica sam bila prvi put

Priroda je toliko lijepa da zastaje dah, inace mene tako udari po emocijama ta ljepota
Ali zivot tamo, uh, cinilo mi se kao da sam dosla u neki film Zivka Nikolica. Kuce i zgrade se raspadaju, treba vidjeti lokalnu kafan, ja to ne umijem ni rijecima opisati. Onda me nakon svega oga uvatila neka tuga, dje i kako ljudi zive. Zgrada prizemno totalno polomljena, unutra shut, prasina smece, a na sprat neko zivi.
Mozda vi sve ovo znate ali mene je sokiralo.
A sto bi talijani i Spanci napravili od ovoga? ne zelim ni da mislim.
Bilo je jedno desetak francuskih dzipova, tu su se ulogorili sa svom svojom opremom, poslo su bili na voznju brodicem inace bi rado popricala sa njima o utiscima.
Evo vam slike, slikano mobilnim telefonom pa prastajte za kvalitet.
Bookmarks