8.
Hrane se korijenjem i vocem koje sakupe po gorama

Obezdrzavljenje Crne Gore, 1918. godine, imalo je snazan odjek u svijetu. Paradoksalno je da su interese Crne Gore i tada bolje vidjeli i prepoznavali drugi, nego mnogi Crnogorci, koji su sa otvorenom mrznjom svu energiju ulagali na unistenje crnogorske drzave. Ovdje prenosimo neka reagovanja parlamenata stranih zemalja, kao i pisanje stampe, kako je to biljezio cetinjski ''Glas Crnogorca''

"Glas Crnogorca" je prenio i mnoge tekstove listova iz Francuske koji su, za razliku od zvanicne, anticrnogorske politike Pariza, ukazivali na cinjenicno stanje u okupiranoj Crnoj Gori. List, uz ostalo, objavljuje i ovo:
«'Medjunarodna revija za sociologiju', organ Medjunarodnog instituta za sociologiju, koja izlazi u Parizu, u svesci za avgust 1921. publikovala je na uvodnom mjestu studiju g. ministra P. soca o crnogorskom pitanju. Studija se zavrsava ovim rijecima: 'Pravo i sloboda bili su zastava oko koje su se narodi grupisali u ratu. Sad u miru Drustvo Naroda ne smije pocijepati tu zastavu, ako misli na buducnost!'»

''GORI NO TURCI''

«Pod naslovom 'Gori no Turci', izvod iz raporta pukovnika Burhama, predsjednika dobrotvorne kanadske misije u Crnoj Gori, publikovale su mnoge francuske agencije i listovi. Pukovnik Burham svoj izvjestaj je uputio u Velikim Silama. On ilustrije zlocine i nasilja koja Srbija cini u Crnoj Gori.
List 'Rom' (Pariz, 18. avgusta) donio je clanak pod naslovom ?Stradanje crnogorskog naroda?, a list 'Don Kihot' (Pariz, 21.avgusta) pod naslovom 'Italija i Crna Gora' donio je simpatican clanak o sesdesetogodisnjici vladavine Nj.V.Kralja Gospodara, kojim slavi uzvisenu licnost vladara i vitesstvo Crne Gore.
Veliki broj drugih francuskih listova publikovao je u cjelini ili u navodu rezoluciju, koju su italianski narod i poslanici donijeli u korist restauracije Crne Gore i njenog samoopredjeljenja, smatrajuci je kao politicki uspjeh Crne Gore.
casopis 'Floreal', organ radnog svijeta u Francuskoj, donio je 1.maja clanak poznatog publiciste d-ra Desbona o pitanju Crne Gore. Pisac zastupa pravo Crne Gore na Hercegovinu, Boku Kotorsku i Skadar sa okolinom.
?L'union Latni' od 26. avgusta t.g. donio je ovu biljesku:
'Dvjesta italijanskih poslanika, prije nego sto su poslanici otisli na odmor, votirali su jednu rezoluciji trazeci restoraciju Crne Gore namucene srbijanskim imperijalizmom. U engleskom parlamentu grupa Lorda Sidenhama to je isto ucinila. Kad ce se Francuski Parlament rijesiti da sa svoje strane trazi unistenje gnusne srbijanske tiranije koja se vrsi nad nasom bracom Crnogorcima?
Beogradizam je skoro istjerao iz Crne Gore nemile svjedoke, koji su bili clanovi Amerikanskog Crvenog Krsta. Votirati rezolucije u korist mucenih Crnogoraca, to je veoma dobro, ali bi jos bolje bilo da se vec jednom konstituise jedna medjunarodna zandarmerija Lige naroda, koja bi, brinuci se o ravnotezi, posto kazni crvene bandite boljsevizma, pozvala na postovanje humanih zakona bijednog beogradizma ubice i mucitelje.''
Isti list donio je u narednim brojevima i nekoliko uvodnih clanaka urednistva i saradnika zan Arsila u odbranu narodne stvari Crne Gore. U clancima su strogo osudjeni zlocini i izdajstva Srbije naspram Crne Gore.?»

ONEMOGUcENA POMOc CRNOGORCIMA

«'Revi Diplomatik' od 30. juna donosi: 'Britanska Misija za pomoc u Crnoj Gori, organizovana pod predsjednistvom lorda Provosta, poslala je 9. juna 1920, ministru spoljnih poslova lordu Kerzovu, jedan memorandum, iz koga se vidi da su srbijanske vojnicke vlasti u Crnoj Gori zabranile sefu te humanitarne misije, kapetanu cavort Mastersu i njegovomu asistentu, da udje u zemlju i da preduzme svoj rad na ublazenje nevolja crnogorskog postradalog stanovnistva. Ova misija je imala sve svoje papire potpuno uredne, posto su bili vizirane od strane nadlezne vlasti i potvrdjene od strane ministarstva spoljnih poslova.
Posto se iskrala u barskom pristanistu, u Crnoj Gori, kapetanu Mastersu je prisao jedan srbijanski kapetan i odveo ga kod prefekta. Tumac sefa misije bio je zadrzan putem od stane srbijanskih vlasti, odveden u zatvor i primijetilo mu se da ce biti strogo kaznjen, ako ma sto javi britanskoj misiji. Sve je stanovnistvo bilo obavijesteno da je opasno imati dodira sa tom misijom. Dr Dobrecic, arcibiskup barski, izrazio je zelju da vidi sefa te misije, ali je bio sprijecen. To isto se dogodilo i sa vjerskim poglavarom crnogorskih muslamana, muftijom Karadjuzovicem.
29. maja kapetan Masters bio je pozvan pismeno da napusti Bar u roku od 24 sata. sef britanske misije je protestovao, ali je naposljetku morao napustiti teritoriju Cr. Gore, otjeran od strane srbijanske vlasti.
O zivotnim uslovima crnogorskog naroda, raporat nam daje neke utiske, koje je kap. Masters mogao prikupiti za vrijeme njegova kratkog boravka na teritoriji Cr. Gore. U njemu stoji izmedju ostalog ovo:
'Nema nigdje nista, magazini su prazni, trgovi pusti. Seljaci, koji ne mogu proci iz jednog sela u drugo bez srbijanske dozvole, donose nesto iz brda na prodaju, ali sve to sto donesu ulijeva samo sazaljenje, jer cak ti siromasi ne mogu ni doci da pazara, jer su gotovo goli, odjeveni tkivom od vreca?.
Raport se zavrsuje: 'Otkako je Srbija okupirala ovu zemlju, svaka pomoc bila je uskracena svima ovim Crnogorcima koji nijesu htjeli priznati nasilnu okupaciju svoje zemlje. Narod nema ni novaca ni hrane. zivi hraneci sa korjenjem i vocem koje kupi po gorama. Moze se reci da tu bijeda vlada u najstrasnijim razmjerama. To je borba izmedju zivota i smrti i pitanje je: Kako ce taj narod biti unisten? Oni, koji se bore, idu u sume, ali izgleda da ce glad zamijeniti pustosenje rata. Hoce se, da se taj narod primora gladju na pokorenje Srbiji.''
Ovdje apelujemo ne samo na duznost nasih diplomata, no takodje i na ljudsku savjest. Zaista je sramota da se u Evropi takav brigandaz moze odigravati, a da mi gledamo izvrsenje velikog zlocina. Apelujemo na Francusku''...»

STRAVIcNO MUcENJE

«List 'sarivard' (Pariz 29. avgusta) publikovao je clanak o zvjerstvima Srbije u Crnoj Gori. Uz ostalo, u njemu se kaze:
'Vjerododstojni svjedoci, dostavili su nam nekoliko prijatnosti, zahvaljujuci kojima Srbijanci pretenduju da k sebi privuku srce crnogorskog stanovnistva.
U jednom selu 45 kuca bilo je zapaljeno i 420 zena i djece odvedeno.
Ljudi, koji su pokusali da ih brane, bili su muceni. Dvojica izmedju ovih predali su se na vjeru Srbijancima, a ovi su ih vjesali 4 puta u 24 sata!
zene su mucili vjesanjem iznad vatre da bi ih prinudili da otkriju prebivaliste ******.
U drugom mjestu, zena jednog porucnika, koja nije htjela kazati gdje joj se muz nalazi, bila je strasno tucena i na kraju istrgnut joj je jezik usijanim gvozdjem; bez sumnje da bi ubrzali iskaze.
Srbijanci su izmislili jedan nacin mucenja, koji bi inspirisao Mirbo-a: oni su sili zenskim u suknje macke, zatim su ove zivotinje tukli dok ne pobijesne od bolova, i tako su kidisale na ove jadne zenske grizuci ih i grebuci.
Veliki Predsjednik Vilson moze biti gord nacinom kojim je branio male narode, drage njegovom neurodjenom filantronskom srcu.
Vijest jedne agencije, koju su vise listova reprodukovali, tvrdjase da je Otpravnik Poslova Crne Gore napustio Francusku i da su poslanici velesila, akreditovani kod crnogorske vlade, bili opozvani i dodijeljena im druga mjesta; jednom rijecju da je Crna Gora prestala legalno egzistirati.
U stanju smo tvrditi, daje ta vijest neistinita; poslanstvo je jos uvijek u Neji-u i poslanici nijesu dobili nikakvo novo opredjeljenje. Kampanja, kojoj je cilj da ugusi glas potlacenih, nastavlja se. I to je sve!»'
"Glas Crnogorca" u istom broju prenosi i da je ''Ekler'' (Pariz, 12. septembra) u svojim clancima o jadranskom pitanju dotakao pitanje Crne Gore. Smatra ga od najvece vaznosti i trazi slobodno samoopredjeljenje za Crnu Goru".
I ''Dalmacija'' iz Zadra, u broju od 21. avgusta, donijela je takodje simpatican clanak o Crnoj Gori, pod naslovom ''Narod koji umire''.

(Nastavlja se)

Branislav BORILOVIc - ZATVARAJU OcI PRED OTVORENOM RANOM
"Glas Crnogorca" prenosi da je "engleski list 'Bliznji Istok' od 2. septembra objavio i ovo: 'Izgleda, da ne postoji ogranicenja politici 'slobodne ruke' saveznickih vlada. Jugoslavija je bila primorana da trazi Saveznicku Komisiju da uredi teritorijalni nesporazum izmedju nje i Arbanasa, i ona bi jednako dobro uradila da zatrazi da jedna druga Komisija uredi jednom i za uvijek status Crne Gore. Sigurno nije bas prijatno srbijanskim vlastima, da cirkuliraju medju njihovim saveznicima, ovakvi dokumenti kao sto sada dolaze od crnogorskog Presbiroa. Jedan od najskorih dokumenata donosi sumarno skorasnja zvjerstva ucinjena u Crnoj Gori, iznoseci po imenu izvjesne oficire, za koje se tvrdi da su odgovorni 'za najgroznije i jedinstvene brutalnosti', i nabrajajuci citave serije dogadjaja odomacenih na Balkanu. Ove izjave ili moraju sadrzavati neku istinu, ili su potpuno fabricirane. Ako je ovo posljednje, onda bi jugoslovenska vlada dobro ucinila da se upita za prijateljstvo Italije, koja stalno daje utociste organizacije, koja se zove i radi pod imenom Crnogorskog Ministarstva Spoljnih poslova, jer ovi napadi Presbiroa, misli se, ako se koraci ne preduzmu protiv njih, da prinose Srbiji znacajno vise stete, nego fizicke agresije arbanaskih plemenika. U svakom slucaju, ovo mnogo omalovazava saveznicke drzavnike, koji zatvaraju oci prema ovoj vrlo otvorenoj rani u njihovom balkanskom uredjenju.''
"VELIKA SKUPsTINA" ? VELIKI BLEF
Kako je prenio "Glas Crnogorca", list ?L'Inion Latin', iz Pariza, u broju od 26. avgusta, donio je na vidnom mjestu clanak sa naslovom ''zivjela Crna Gora'', iz pera doktora prava zorza Desbona, advokata pri pariskom Apelacionom sudu i direktora lista ''Diplomatik Publik'', iz koga je citirano ovo: ''Jadni Crnogorci! Siromasni ljudi za koje je rat bio narocito strasan, i koji cak ne dobijaju ni nesto slicno sazeljenju! Ah! Maleni narodi! zrtvujte se za mocne sile! Koljite se! Vrsite samoubistvo!... Vasa nagrada? Uvrede. Ismijavanja. Sebicnost... Ratovali smo da bismo omogucili narodima da sami sobom raspolazu. Eto, zbog toga Crnogorci nemaju pravo imati svoju otadzbinu i da ljube svoju zastavu! Uspostava Crne Gore ? isto tako kao Belgije i Srbije ? sacinjavase jedan od uslova mira. Poslije primirja. Kej d'Orsej i Elize potvrdili su crnogorskoj vladi, da su teritoriju Crne Gore okupirale francuske trupe i da izricna naredjenja osiguravaju postovanje ustavnih vlasti ustanovljenih institucija i slobode. Zaista, cim su Austrijanci otputovali, okupacija je izvrsena od strane srbijanskih trupa, pracene bandama pljackasi i teroristickih komitadzija. Otuda i ponistenje zakona i, sljedstveno tome, crnogorske nezavisnosti; hapsenje i ubistva rodoljuba; pljackanja, silovanja, paljevine i mucenja. Zatim jedan veliki blef: Sazivanje u Podgorici jedne ''Velike Skupstine'' ? u ostalom potpuno nepoznate u Ustavu Crne Gore. Dekret sazivanja proizilazise od tri osobe bez mandata, od kojih dvojica bijahu srbijanski cinovnici. Jedna sjednica koja je trajala nekoliko sati. Sa granatama i bombama u ruci kamiondzije zahtijevaju glasanje jedne gotove rezolucije donesene iz Srbije: zbacivanje starog Kralja Nikole. Jedan direktorium je sarzioran da likvidira poslove zemlje. Direktorium od 5 clanova: tri bivsa osudjenika na tamnicu zbog ucesca u zavjeri srbijanskoj protiv kralja Nikole; jednog nepismenog i jednog mladog studenta sa beogradskog univerziteta, koji nijednog ispita nije polagao. Likvidacija se sastoji u predaji krune crnogorske Princu Aleksandru, Regentu Srbije: unuk Kralja Nikole, prima bez stida krunu svoga djeda. Crnogorci ne usvajaju te zvanicne komedije. Oni hoce da budu gospodari kod svoje kuce. To je njihovo pravo! A mi im to pravo osporavamo?! Kucnuce cas kad ce narodi, gospodari svoje srece, moci znati osigurati da se potpuno postuje njihovo pravo da sami sobom slobodno raspolazu. Nasi upravljaci vas zaboravljaju. Narod francuski vas, medjutim, nece zaboraviti! Budite strpljivi, Crnogorci! Zadrzite nadu!''