
Originally Posted by
El Re
Narod živi u komforu? Pa nek je i makar malo i malo komfora je nekakav komfor, je li...Nešto sam ti od onog što si pisao pročitao ranije i to mi se zaista svidjelo ali moram reći, meni stalno promiče taj narod koji živi "u komforu kog se ne želi odreći". Istina ja ne živim u Gorica C pa je tu možda problem...
Što se tiče Gorice C - ja sam na Tuški.
Sad ću dati sebi za pravo da odem malo u širinu.
'Komfor' je za mene riječ vrlo slojevitog značenja. Komfor o kom ti govoriš strogo je materijalno - finansijske prirode i nije toliko rasprostranjen kod nas (istina,živi se prosječno ili ispod prosječnog,ali ljudi znaju da bi moglo biti i gore - devedesete). Komfor o kome ja govorim uključuje i malo širu udobnost npr. socijalnu i geografsku. Socijalan komfor je činjenica da je ovo jedno društvo koje je tijesno upleteno,ljudi se dobro znaju,ima nas malo i lako se povezujemo jedni s' drugima,svi su prijatelji svima itd. Ovo omogućava relativno miran socijalni život ispunjen novim direktnim i indirektnim pozanstvima,i to vrlo dubokim. Dakle,mogućnosti za dobar socijalan život,manje - više odlične. Geografski komfor ne moram da objašnjavam. Suština sve ove govorancije je da je ljudima poprilično udobno ovako kako jeste. Malo rada,malo novca,poneki odlazak na more,poneko prigrljivanje i dobar seks i,što da ne,moglo bi se živjeti. (da se razumijemo,nisam protiv ovakvih stvari,sem malo protiv mora - nervira me previše ljudi na jednom mjestu - ali i pored toga što s' vremena na vrijeme imam sve to,ne mogu da budem zadovoljan,što očigledno ne znači da se i drugi tako osjećaju)
Dalje,nešto ranije sam pomenuo devedesete. U doba komunizma,nije bilo poštene (misli se na konkretnost) inicijative dobrih 44-45 godina u ovom društvu. I onda se desila inicijativa,poprilično kolektivna - birokratska revolucija. Prva promjena nakon gotovo pola vijeka koja je za posljedice imala gomilu mizernih neuspjeha,toliko jadnih da se iz njih nije smjelo ni učiti - devedesete su ušle na velika vrata,došla je ova vlast,a radnici su sami pucali sebi u koljena i pokazali da je njihovo vrijeme odavno prošlo.
Zamisli da si dio naroda (a jesi) čija je prva inicijativa nakon dugo vremena tako jadno završila.
Kako onda ti 'ljevičari' da smognu snage za promjene? Ja ne znam. Nagađam samo da ljudima treba neko da povuče oroz. Udarna igla neke sorte,da ih trgne iz inercije. Takođe ne znam da li će te udarne igle biti ikad,i šta će da pokrene to nagomilano nezadovoljstvo. Znam da sam spreman da sačekam i da dotad budem totalno indiferentan. Dotad,mislim da bismo mogli da probamo da budemo racionalni i barem zaboravimo ideju dijeljenja - na crnogorce i srbe,na depeesovce,opozicionare i apstinente,na veš mašine i pegle i ostale gluposti.

Originally Posted by
El Re
Što se tiče okupljanja "oko zajedničkih ciljeva i prestanka zaglupljivanja standardnim balkanskim političkim diskursom" zar nije to ono što im je DPS nudio i na čemu je ostvario ovako ubjedljivu pobjedu? Ako je to istina - zašto bi onda uopšte mijenjali DPS? Promjena koja je sama sebi cilj?
Mnogi od vas vide neke radnike i seljake,..rekao bi čovjek - sve je oko nas ljevičar do ljevičara,..Ja naprotiv vidim običan puk (kao bilo koji drugi društva bogatog u sličnom stepenu) a sa svojim malim životnim problemima i koji je svestan svojih ograničenja ali i pored toga ne želi političku ponudu onih koji će se rugati njegovoj pameti, hrabrosti i uopšte njemu takvom kakav jeste i svakako ne one koji će mu nuditi revolucionarne zaokrete. Narod je rekao što misli o velikim državnim i nacionalnim pitanjima i sada samo želi da živi u miru ovu malu tajnu zvanu - život. Ne traži puno. samo malo poštovanja i malo sitnih radosti.
Jedno je biti svjestan svojih ograničenja,a drugo svojih mogućnosti.
Ukoliko nezadovoljstvo zaista postoji - ono će na ovaj ili na onaj način isplivati. Ili će se,što je možda najzdravije,utopiti i ravnomjerno regulisati kroz svakodnevicu. No,ja i dalje tvrdim da je narod malo zblanut od posljednjeg grča za promjenama. Dok se još malo ne poraste,vjerujem da neće ničega biti a onda,ko zna. Očekujem bučnu regulaciju nezadovoljstva. 
Što se zajedničkih ciljeva tiče,za mene oni podrazumijevaju veći BDP i prihode po glavi stanovnika. Apsolutno isključuje bilo kakav oblik politikanstva i jeftinih trikova - primjera radi - kad smanjuješ budžet univerzitetu zbog krize (štedi se na obrazovanju,fatalna greška svake države u istoriji),skrećeš pažnju sa toga obraćajući previše pažnje na štrajk gomile gimnazijalaca na Cetinju (naravno,uz pomoć medija u kojima po pravilu nema pojedinaca sposobnih za kritičko mišljenje) i pridaješ tome neka astralna značenja poput 'borbe za svoja prava','trijumfalne pobjede' itd. Podržavaš,dakle,nečije nemanje želje da investira malo vremena u svoju budućnost i zgrtanje znanja,kakvo god ono bilo. Tako je obrazovanje pretrpjelo dvostruki poraz,a da niko nije ni primijetio. IQ zemlje je skliznuo za još jedno 10 bodova,i počele su kiše.
Dakle,ekonomija,ekonomija i samo ekonomija.
Ovo je pragmatičan,deterministički svijet (bar zasad) i nemamo vremena za plakanje nad Kosovom i pobrajanje loših strana globalizacije.
"And if they didn't believe me, they believe me now."
Bookmarks