Teme i dileme: MEDUN U SUČELjAVANjU ZVANIČNE I ALTERNATIVNE ISTORIJE

Rebus u kiklopskom suvozidu



UZ TVRDNjU DA JE OTKRIO PRVU piramidu u Evropi, na brdu Visočica i tridesetak kilometara od Sarajeva, Semir Osmanagić ubijeđen je i kako je i drevni Medun, u sklopu iste prailirske priče, znatno stariji nego što to zvanični arheološki nalazi tvrde!?

Mada ga u nekim naučnim krugovima i nadalje smatraju
„neodgovornim šarlatanom i opsjenarom”, zasigurno najpoznatiji Visočanin Semir Osmanagić ne posustaje sa otkopavanjem svoje „Piramide Sunca” te i nadalje najavljuje i kako će tumbe i naglavačke okrenuti mnoge znane istorijske lekcije na ovom i širem zapadnobalkanskom području!? I za crnogorsku javnost ova tema, koliko god po nekima pripadala onom „rubnom području”, odnosno „alternativnoj nauci” svakako je od interesa jer, nakon duže od decenije istraživanja, on takođe tvrdi kako su i drevni ilirski gradovi, Asseria i Varvaria u Dalmaciji, Daorson u Hercegovini, a potom i naš Medun, znatno stariji nego što to dosadašnji službeni arheološki izvori tvrde!? Autor već više razgrabljenih izdanja knjige „Alternativna istorija”, uz to što i nadalje tvrdi da je na lokalitetu Visočice, tridesetak kilometara od Sarajeva, otkrio da se pod tim brdom krije stepenasta piramida stara oko 12.000 godina, smatra i da je ovdje riječ o prvoj evropskoj piramidi veoma sličnoj onima u Južnoj Americi!?
- Moj projekat mogao bi potpuno promijeniti značenje Bosne i Hercegovine, ali i našeg regionalnog područja na svjetskoj arheološkoj karti, kazao mi je u jednom ranijem razgovoru i samouvjereno nastavio kako je na njenom vrhu bio i hram koji su sagradili pra Iliri, narod čija se starost procjenjuje na oko 27.000 godina!? Takođe, odlučno je tada ustvrdio kako i danas čak polovinu stanovnika većine bivših jugoslovenskih republika čine potomci Prailira, od Slovenije pa sve do krajnjeg juga!?
Uz opasku da narednih godina namjerava potpuno rasvijetliti „Bosansku piramidu sunca”, te dokazati postojanje i „Bosanske piramide mjeseca”, ispod susjednog brda Križ, Osmanagić se i sad previše ne osvrće na neke već negativne reakcije iz određenih naučnih krugova naspram njegove relativno senzacionalne teze. Nasuprot tome, pa čak i zluradom poređenju njega i Meksikanca Prajsa, koji je svojedobno Troju locirao u dolinu Neretve, Osmanagić podsjeća da su istraživači na Visočici već nakon 18 metara kopanja u dubinu naišli na dokaze o postojanju drvenih lavirinata i drugih objekata, a što jasno nagovještava da je na tom lokalitetu nekad bilo naselje!
Istraživač to potkrepljuje i nalazima da je monumentalni plato prilaza piramidi popločan u potpunosti, u dužini od 420 metara i to uglačanim kamenim pločama debljine oko 12 centimetara, kao i da su zidovi piramide rađeni od klesanih gromada dužine od jednog do tri metra. Podastire još niz drugih argumenata, poput fakta da je veza između tih blokova jasno vidljiva i može se zaključiti da tu nije korišten nikakav vezivni materijal, a što je karakteristika i kod većine piramida u svijetu, a izvjesno je da su kameni blokovi obrađivani ljudskom rukom.

Zmija kao svetinja

No, vrnimo se na naš teren, tamo gdje ostaci dijela zidina Meduna (ili Meteona) bez dileme upućuju na njihovo megalitsko porijeklo, odnosno način gradnje suhozida od velikih kamenih blokova međusobno povezanih na način veoma sličan onome koji su, recimo, koristili graditelji poznatih starodrevnih građevina u Peruu! Srednjovjekovno utvrđenje smješteno na brežuljku koji je bio akropola većeg grada ilirskog plemena Labeati, takođe je sve aktuelnije u raspravama zagovornika „alternativne istorije”. Oni i onomad tvrde da iz ilirskog doba potiču stepenice u stijenama brežuljka, te dio bedema na zapadnoj strani, kasnije nadzidan srednjovjekovnim zidom, kao i dvije ukopine u stijeni na putu između donjeg i gornjeg grada, gdje su Iliri vršili vjerske obrede vezane za kult zmije koja im je bila svetinja…
Medun prvi pominje rimski povjesničar Tit Livije, kao grad koji je imao veliki fortifikacijski značaj i nalazio se na putu koji je povezivao primorje s Dardanijom. Njegove moćne „kiklopske“ zidine, od kojih još postoje tragovi, podigli su grčki graditelji… Zbog svog izuzetnog geostrateškog položaja, u srednjem vijeku Meteon (Medun) je smatran i „ključem obje Zete“. Naravno, porastu zanimanja za Medun svakako su zaslužni i pojedinci Fondacije Arheološki park „Bosanska piramida Sunca“, istaknuvši obilježja gradnje njegovih megalitskih zidina koja su istovjetna ili slična načinu na koji su građeni još neki obližnji nedovoljno istraženi drevni gradovi, poput Varvarie u zaleđu Zadra i Asserie ili Daorsona u Hercegovini. Tako Bojan Zečević u prilogu Osmanagićevoj knjizi „Bosanska piramida Sunca“, objavljene na vebu Alternativna istorija, između ostalog, navodi:

Potonji kralj Gentije

„Dva od četiri zida koji okružuju muzej su, po mom mišljenju, mnogo stariji od ostala dva. Čak mnogo, mnogo stariji i od turske kule na vrhu glavice. Do ovakvog zaključka sam došao promatrajući tehniku gradnje, koja veoma podsjeća na onu u Daorsonu, a koja opet podsjeća i na gradnju južno-američke civilizacije, drugih po redu graditelja, na Maču Pikčuu. Blokovi korišteni u ovim zidinama nijesu istih dimenzija, ali se na mnogim mjestima odlično uklapaju sa susjednim kamenim blokovima, tako da se ni žilet ne može zavući između njih…“
Opaske na njegov prilog o Medunu dao je i autor knjige, Osmanagić, koji dopisuje sljedeće: „Područje današnje Crne Gore imalo je niz većih i manjih ilirskih naselja. Dva najveća su Medun i Duklja. Mada su oba vrlo malo istražena, aktuelna istoriografija se služi sljedećim hipotezama. Za Medun se pretpostavlja da je originalno „…bio tvrđava, a onda pretvoren u grad između 4. i 3. stoljeća prije nove ere…“ Već s ovim prvim hipotezama se ne slažem. Naime, drevni Iliri su podigli prvo grad i to čak hiljadama godina, a ne stoljećima unazad, te monumentalnih dimenzija. Ta vrsta gradnje je pogrešno ponukala arheologe da pretpostave funkciju grada kao utvrđenja. Nadalje, tvrdi se da su „…dobro sačuvani zidovi utvrđenja građeni od velikih blokova obrađenog kamena koji su ugrađivani u nekoliko redova. S obzirom na solidnost gradnje Medun signifikantno odstupa od manje značajnih ilirskih gradova… Sa kulturno-umjetničkog pogleda, dva niza iskopa u stijenama na putu između dva dijela grada su interesantna… Nekropolis je situiran sjeverno od gornjeg grada i potiče iz ilirskog perioda. Do sada nije istraživan. Rimske legije su okupirale Medun oko 167. godine nove ere. Tom prilikom je zadnji ilirski kralj Gentije uhvaćen sa svojom porodicom…“


Svjedočanstva kamenih kugli

O postojanju pradavne supercivilizacije na ovim prostorima, gotovo identične onoj iz vremena Asteka i Maja, prema tvrdnjama dr Osmanagića, svjedoče i idealno isklesane velike kamene kugle koje su mještani odvajkada nalazili i širom BiH, a i drugdje na ovim balkanskim prostorima. Iste takve, često i sa sličnim ornamentima, susretao je on i tokom brojnih naučnih boravaka po južnoameričkim predjelima! O tome svjedoče i fotografije koje je sačinio tamo, a potom i u nekim mjestima oko Banjaluke.


Egipatski vez na Visočici !?

„Čim sam došao ovdje, vidio sam da je riječ o stvarnim piramidama koje su djelo ljudskih ruku i koje su napravljene skladno sa stranama svijeta. Čine ih prirodni materijali koji su takođe ručno obrađivani i postavljeni. Istina, sve sam vidio već nakon prvih sat vremena pregleda terena, jer je to stvarnost! Imam, dakle, prave dokaze za tu tezu i nju ću potvrditi. Naravno, i prije mog dolaska ovdje, na osnovu ranijih nalaza stručnjaka ove visočke fondacije, dijelom sam već bio formirao ovakav svoj stav. A, ovdje, na terenu, to je danas sasvim izvjesno i jasno!“, doslovce je kazao i dr Ali Abdulah Berekat, ugledni stručnjak iz Egipta i dodao kako apeluje na bosansko-hercegovačke i ostale stručnjake u širem okruženju, koji još opovrgavaju postojanje ove piramide, da ipak dođu ovdje i pomno sve to - bar pogledaju!

Minja Bojanić

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php...5-16&id=185206