
Originally Posted by
elektrick
Piše: Balša Brković
Znate ono – “Čak Noris je jedini brojao do bezbroj... I to dva puta!”, ili “Čak Noris je sagradio kuću u kojoj je rođen”, ili “Kada Čak Noris uđe u more, on se ne skvasi, nego se more čaknorizuje”. I slično...
Čovjek je američki glumac – naravno, daleko od A liste, daleko čak i od većih komercijalnih uspjeha, ali, sticajem okolnosti obezbijedio je neprikosnovenu, kultnu poziciju. Postao je pop-kulturni fenomen najširih mogućih razmjera, sa vrlo zanimljivom književnom dimenzijom... Zahvaljujući jednoj sasvim novoj literarnoj formi, moglo bi se reći, čak – nove narodne književnosti. Ova književnost nastaje na različitim krajevima svijeta, njen osnovni medij je Internet, a pred njom ne postoje barijere – niti jezičke, niti psihološke. Ovaj žanr osobene internet dosjetke obilježava lijep duh paradoksa, humor, ironija prema velikim pričama savremenog svijeta...
Kada sam juče u novinama vidio da Čak Noris (stvarni građanin SAD sa tim imenom, glumac i majstor borilačkih vještina) proslavlja 70. rođendan, shvatio sam da svi crnogorski odlasci u Ameriku, bilo pozicije ili opozicije, idu na pogrešnu adresu... Kakav Stejt department, kakva Bijela kuća, nama može pomoći samo – Čak Noris. A on živi negdje u Teksasu... I spašava Ameriku, dva puta dnevno.
Uzgred, taj novi književni rod se širi, pojavljuju se i drugi “glavni junaci”. U regionu su izuzetno popularne slične dosjetke, “čaknorizmi” posvećeni liku i djelu košarkaškog trenera Partizana i crnogorske reprezentacije, rođenom Podgoričaninu, Dušku Vujoševiću. Jedna od njih kaže “Zona koju postavi Dule Vujošević ljepša je od Zone Zamfirove, i opasnija od Zone sumraka”, ili “Dule može dobiti tehničku i prije nego što uđe u salu.”
No, vratimo se našem junaku i slavljeniku.
Ovaj književni rod već zaslužuje i ozbiljne analize. Apsolutno je planetarno prihvaćen, a do krajnjih granica hiperizuje poziciju tipičnog junaka narodne književnosti – u tom kontekstu Čak Noris postaje neka vrsta Marka Kraljevića postmodernog doba.
Kako su ovih dana aktuelni “Zlatni Rusi”, valja se podsjetiti – Čak Noris “Rat i mir” pročita dok vi kažete “keks”.
Pošto, izgleda, samo Čak Noris zna gdje je Šarić, treba razmisliti, kad već ovdašnji javni djelatnici idu u Ameriku da ga neko i to priupita, a on će to kazati i bez ljubljenja ruke.
Doduše, njegova neophodnost u današnjoj Crnoj Gori je višestruka.
Recimo, Crna Gora nikada nije bila jedna (kulturna) adresa. To bi, uostalom, za bilo koju zemlju bilo tragično. A onda je Đaga zovnuo u pomoć Čaka Norisa i čitava kultura je sabijena u samo jednu adresu. Koja glasi na prezime Mićunović, naravno.
Marović je jedan od rijetkih koji je svjestan moći Čaka Norisa: razgovarao je sa njim na starogrčkom. I to sa budvanskim akcentom. Uostalom, jednom će se otkriti ko je ubijedio Madonu i Džegera da dođu u Crnu Goru.
Ako izađe iz vlasti, Ranko Krivokapić zna da bi mu samo Čak Noris mogao sačuvati partiju. A to boli, što bi rekao Sveto.
Zamislite kako će tek stameni Teksašanin reagovati kad čuje da se u Crnoj Gori pojavljuju neuspješne, lokalne kopije. Tzv. gradonačelnik Podgorice već duže vjeruje da je on zapravo – Čak Noris. I zato je siguran da mu niko ne može ništa. Mada Mugoša više nalikuje Džoe Pešiju. Sa psihološkim profilom i mentalnom dubinom Gargamela.
Čak Noris bi mogao preživjeti cio mjesec sa platom koju u nacionalnom teatru dobija najznačajniji crnogorski djelatni dramski pisac.
Čak Noris bi, da hoće, mogao ukloniti metalnu (ili – gvozdenu?) crkvu sa Rumije.
Kad mi je jedna draga osoba nedavno rekla da je sanjala kako joj zvoni mobilni telefon, a na displeju vidi ime “Čak Noris”, rekao sam joj - “Kada zove Čak Noris i kada se njegovo ime ukaže na displeju, mobilni ustane i kaže – Slava mu i milost.”
U zemlji u kojoj bolesnu djecu vezuju za drveće, u kojoj zvjerski prebijaju zatvorenike, u kojoj Vesna Medenica onako blaženo i zaljubljeno gleda u premijera dok mu stišće pouzdanu ruku (koja je hrani; vidi fotos juče u Vijestima), u kojoj prvi političar nimalo suptilno prijeti oponentima, definitivno – Čak Noris nam je jedini spas. Iako baš nije iz Nikšića i nije “dvometrica” kako bi to, u ozračju “podrazumijevajućeg” crnogorskog rasizma, kazao ugledni profesor narodne književnosti.
Uostalom, valjda je konačno jasno – samo Čak Noris može zamijeniti Mila.
Bookmarks