Iz raznih novina

[Tyler]

Vrlo nestabilan period u partiji koja je legitimisala januar kao pocetni mjesec godine...


----------------------------------


Funkcioner Srpske napredne stranke i nekadašnji zamenik komandanta Arkanovih tigrova Borislav Pelević odbacio je juče optužbe Srpske radikalne stranke da je odgovoran za ratne zločine u Zvorniku. On je izjavio da aprila 1992. nije bio u Zvorniku nego u manastiru Krka, gde je bogoslove obučavao borilačkim veštinama i baratanju oružjem.


hahahhahaahahahahahahaha te lude devedesete

___

nek se Amfilohije sam taguje.

[MadGod]

Jesu li izlevelovali to, jesu...

[night_silence]

Jel neko zapazio da su u CG desio skandal koji nas diskredituje kao državu???Sad mi je tek jasno kad kažu da je normalan čovjek u ludnicu zapravo jedini lud!!!Laku noć...

[Stradivari]

Ako je to baš tako, valjda bi se našao neko iz vlasti da to kaže. A nije se našao niko. Samo su mlatili o deficitu koij bi za svega 30% bio umanjen. Ovako je ostalo da bi potapanje bilo na teritoriji Crne Gore i to na dijelu koji se koristi za rafting. Stvarno ne znam da li taj dio ulazi u nacionalni park Durmitor.

Ni vlast, ni NVO-e nisu zanimali argumenti, što je najčešće slučaj u Crnoj Gori. I jedni i drugi su više pažnje poklanjali galami i nekoj vrsti lobiranja.
Dakle, potapanjem dijela Tare bio bi ugrožen dio od Brštanovice do Šćepan Polja i ništa više.

[Hari Krisna]

Sacuvane su diskusije o tome na forumu pa koga ne mrzi moze sve provjeriti.

[milovan]

kWh za dva centa , reche Uskokovic i otperja u Italiju za AMBASADORA,
vala je ZASLUZIO, ostat ce UPAMCEN kod onih shto imaju vishe mozga od kokoshke.

[Old Bone]

Izuzetan lik (a tek pjesma "Zasto su ti kose pobijele druze"..).
Valja preispitat nasu savjest, i nastavit sa nekim dobrim tradicijama, JER NASI GABELJI SU CIGANSKA ELITA, KOJI SU USPJELI DA OSTVARE MNOGE OD CILJEVA (u Tuzima a i u drugim krajevima MNE ima uspjesnih porodica Ciganskog porijekla, koje su generacijama davali majstore (mahom kazandzije, kovace), a sada i biznismena).

Muharem Serbezovski Prevodim Bibliju na romski jezik

Muharem Serbezovski, prvi prevoditelj Kurana na romski, književnik i pjevač, koji je nedavno u Strasbourgu izborio pravo da se Romi u susjednoj BiH mogu kandidirati za predsjednika, otkriva zašto Rome treba zvati Ciganima
Autor uspješnih CD-ova, hitova poput “Džemile” i “Crnokose Hatidže” kao i mnogih drugih romskih pjesama, zbog kojih se čaše lome po kafanama, rođen je 2. svibnja 1950. kao najstarije od devetero djece u najvećem romskom naselju u Europi, skopskom Šuto Orizariju. Poznat je po tome što se uhvatio u koštac s teškim zadatkom: na romski je jezik preveo Kuran.
Muharem Serbezovski za sebe kaže da je jedan od rijetkih intelektualaca iz svojeg naroda ”jer rijetko bi koji Ciganin mogao svakodnevno tolike godine sjediti za stolom i raditi”. Uz turneje i skitanja svijetom, Muharem je napisao zavidan broj knjiga poezije i proze koje su prevedene na mnoge jezike. Zanima ga i politika, trenutačno je član Parlamenta BiH, a u Federaciji je predsjednik Komisije za ljudska prava. Ipak, pjesma mu je u krvi. No, pred sobom ima nemoguć zadatak: počeo je raditi na prijevodu Biblije i upravo kani upisati studij teologije.

Kako ste došli na ideju da prevedete Kuran na romski jezik?
- Htio sam napraviti nešto što će ostati iza mene, a namijenjeno je Ciganima. Odlučio sam prevesti Božju knjigu. Prvi kojemu je palo na pamet prevesti Kuran bio je moj pokojni otac koji je bio hafiz, učitelj. U Skoplju je 1927. završio veliku Medresu - vjersku školu, i bio prvi učitelj kod Cigana i prvi ciganski intelektualac na Balkanu. A 11 godina neprestalnog rada jednom je Romu zbilja teško palo. To je prvo i jedino takvo djelo na romskom jeziku i tvrdim, ne bez žaljenja, da je vjerojatno i posljednje - jer tko će natjerati Ciganina da 11 godina sjedi za stolom?!
Na kakve ste poteškoće nailazili prevodeći Kuran?
- Osnovna je poteškoća bila u skučenosti, siromašnosti ciganskog jezika. Izgubio sam tri godine, jer sam se bavio formuliranjem rečenica na nekoliko ciganskih dijalekata, jer standarizacije jezika kod Cigana nema. Mnogo je dijalekata, poput madžurskog, čambarskog, čergarskog, koritarskog, barudžijskog, topalskog, kovačkog itd. Svaki Ciganin ljubomorno čuva svoj dijalekt. Ipak, danas, zahvaljujući meni, postoji standardizacija. Prijevod sam prilagodio jednostavnijem znanju i nisam išao na stručnije izraze. Kuran je opsežna knjiga i Cigani je se u startu plaše.
Koliko se razumijete u religiju?
- Do sedamnaeste godine nisam imao priliku susretati drugu literaturu osim vjerske, jer mi je otac nudio samo nju.
Nakon toga, pročitao sam bezbroj knjiga, da bih na kraju u Skoplju imao svoju kućnu biblioteku sa 6 tisuća knjiga. Tako su svi Cigani iz naselja Šuto Orizari dolazili posuđivati knjige od mene. A ja sam ih stalno provjeravao jesu li ih pročitali. Kada su Arsen Dedić i Rade Šerbedžija došli gostovati u Skoplje, izrazili su želju da me posjete i kada su došli u moju kuću na gravče na tavče, ostali su zaprepašteni vidjevši kako mi je stan natrpan knjigama. Dok sam se bavio glazbom, sam sam pisao tekstove. Bilo je to preko pet stotina pjesama.

Romi su djeca svijeta...
- Cigani su kopilad svijeta. Porazbacani su posvuda i nemaju svijest o vlastitoj vrijednosti, a mislim da ih baš i briga. Oni nikad neće biti direktori, već portiri ili nosači, jer ne vole obaveze. Iznad svega, stalo im je do vlastite slobode. Nema ih smisla vrijeđati kad već sami sebe ponižavaju.
Nisu li se Romi sami isključili iz društva, na neki se način getoizirali?
- Drugi su ih getoizirali i normalno bi bilo da se asimiliraju, jer svugdje su stranci bez države. Poanta je u tome da bi se mnogi Romi željeli školovati i živjeti normalan život. Bilo je ugnjetavanja Roma na Balkanu, no ovdje su ipak komotniji kad su posrijedi ljudska prava nego u nekim drugim sredinama. Zapadnjaci zaboravljaju da postojimo. Mi smo stare čekalice i valjda će se nakon 20 stoljeća naše pitanje riješiti. A Cigani nisu glupi, naša bi sirotinja mogla dati strašne advokate. Ti ljudi razmišljaju o sitnicama, kako prevariti čovjeka, podvaliti… Nije se teško baviti ni politikom. Naučiš četrdesetak terminoloških izraza, vrtiš ih i nikad ljudima ne odgovoriš direktno. Izetbegović je primjenjivao tu metodu – ostaviš dojam da je sugovornik pametniji od tebe, da bi mogao raditi što hoćeš. Ta je crta kod Cigana urođena.
Nedavno je završio proces u Strasbourgu kojim su Romi dobili pravo kandidirati predsjednika...
- Na sudu u Strasbourgu bili su Dervo Sejdić, koordinator Vijeća Roma Bosne i Hercegovine, krovne romske udruge, i iz židovske zajednice Edo Finci. Dobili smo presudu: dosad su se, naime, samo tri konstutitivna naroda mogla natjecati za najveće položaje u BiH za, primjerice, mjesto predsjednika. Po novome, i Ciganin i Židov mogu biti predsjednici. Neskromno rečeno, ja sam najpoznatiji Rom jer sam najviše učinio za Rome i od svih Roma imam najviše šanse doći najdalje.
Spominjali ste ljubav. Kažu da Romi imaju ”vruću” krv...
- Cigani najviše vole tugu jer je mogu prevariti. Oni su, kada treba, hladniji od Engleza, veseliji od Grka, točniji od Nijemaca i poslovniji od Amerikanaca. Nemaju bečku školu i nikad ženi ne ljube ruku, često su surovi, ali to je privid, jer imaju meko srce i čistu dušu. Cigani mogu biti nježniji od Francuza. Što imaju, potroše danas, a na sutra misle sutra. Kada treba zaraditi novac, snalažljiviji su od Židova, a troše ga s većim guštom od arapskih šeika. Odaniji su od Japanaca. Ne pamti se da je Ciganin ikad bio protiv svoje zemlje, one u kojoj živi. Žešći su ljubavnici od Talijana i samo Ciganin može voljeti istovremeno devet žena. (fenomenalan opis!)

Kad pričate o sebi, kažete da ste Ciganin. Koja je razlika između Ciganina i Roma?
- Da, neki kažu da je Rom politički korektniji izraz. No, za svu umjetnost uvijek je inspiracija puna kontorverze i stvaralaštva bila Ciganin, Gipsy, Hitano, a ne Rom. Već trideset godina pričam da ću jednom dobiti Nobelovu nagradu i znam da je smiješno kad to kaže Ciganin. Sve su nacije dobile tu nagradu, osim nas. Mnogi koriste našu egzotiku i, primjerice, poput Kusturice i Bregovića, grade svoj image na nama. Željeli su nam, možda, uzeti dušu, ali nisu uspjeli u nju prodrijeti.

[niksicanin 24]

Ne znam da li ovdje spada ovo, vjerujem da da.
Naime u vecerasnjoj emisiji na b92 gost Jugoslava Cosica je vas premijer Milo Djukanovic. Elem, premijer je kao i obicno lagao, pa sam veceras vidio i cuo na TV Vijesti jednu od njegovih lazi:odgovorno tvrdi premijer da Aco Djukanovic nikad u zivotu nije sreo Darka Sarica. Naravno, premijer je opet uzeo ulogu patoloskog lazova, ako ja znam, a zna i pola Crne Gore da ga je Aco Djukanovic, premijerov brat ranio u ruku ljetos.

[Mojsije]

Alo, maloprije čuh na Inpuls Milovu izjavu i rekao je, citiram: DARKO ŠARIĆ MOŽE DOBITI CRNOGORSKO DRŽAVLJANSTVO SVE DOK NE BUDE PRAVOSNAŽNO OSUĐEN. Premijer se, očigledno, našmrkao previše pa je ovako nešto tek tako izjavio javno.

[Rave92]

Ne znam da li ovdje spada ovo, vjerujem da da.
Naime u vecerasnjoj emisiji na b92 gost Jugoslava Cosica je vas premijer Milo Djukanovic. Elem, premijer je kao i obicno lagao, pa sam veceras vidio i cuo na TV Vijesti jednu od njegovih lazi:odgovorno tvrdi premijer da Aco Djukanovic nikad u zivotu nije sreo Darka Sarica. Naravno, premijer je opet uzeo ulogu patoloskog lazova, ako ja znam, a zna i pola Crne Gore da ga je Aco Djukanovic, premijerov brat ranio u ruku ljetos.

Dje ti zivis pa je on nas premijer, a ne i tvoj?

[Mojsije]

[SIZE=2]Podgorica -- Premijer Crne Gore Milo Đukanović kaže da nema prepreke da Darko Šarić dobije crnogorsko državljanstvo sve dok ne bude pravosnažno osuđen.

[/SIZE] [SIZE=2] Premijer Crne Gore rekao je u intervjuu da je prašina u vezi sa Šarićima sračunato podignuta iz Srbije i optužio je državne organe Srbije da su najavljivanjem istrage u medijima praktično signalizirale Darku Šaricu da se skloni. On je takođe rekao da su crnogorski organi vlasti poslednji dobili informaciju o istrazi protiv Šarića.

U emisiji "Intervju sa Jugoslavom Ćosićem", za televiziju B92 večeras u 22 govori predsednik vlade Crne Gore Milo Đukanović.

On, između ostalog, govori i o odnosima sa Srbijom, uspostavljanju diplomatskih odnosa sa Kosovom, suđenju za ubistvo Ive Pukanića i Nike Franića, o narko mafiji i tvrdnjama o povezanosti kriminala sa ljudima iz državnog vrha Crne Gore.

Jedno od pitanja bilo je: Zbog čega je MUP Crne Gore dao garanciju Darku Šariću da će dobiti crnogorsko državljanstvo ako se odrekne srpskog, u trenutku kada je njegovo ime već uveliko u medijima bilo povezano sa švercom kokaina iz Južne Amerike.

[/SIZE]

[SIZE=2] "U članu osam, zakona o crnogorskom državljanstvu, stoji kako se stiče državljanstvo prijemom i tamo se tačno kaže da je eliminatroni razlog za sticanje državljanstva pravosnažna sudska presuda kojom se to lice osuđuje na kaznu zatvora bezuslovno više od godinu dana", rekao je Đukanović. [/SIZE]

[SIZE=2]
"Pošto u tom trenutku, Darko Šarić nema pravosnažnu sudsku presudu na više od godinu dana, vi ćete vetovatno naići na razumevanje ljudi koji žele da se bespravno vodi progon. Dakle, kroz tezu da je tačno da je pominjano ime Darka Šarića, ali moram da vas upozorim, mesec dana iza toga tek dolazi prijava iz nacionalnog biroa Interpola Srbije", dodao je on. [/SIZE]

http://www.b92.net/info/vesti/index....&nav_id=409925

[niksicanin 24]

Dje ti zivis pa je on nas premijer, a ne i tvoj?

Imam tu privilegiju i cast da sam konstantno od prvih "slobodnih" pa do zadnjih "slobodnih" izbora glasao protiv dps i svih njihovih magistralnih pravaca, lokalnih puteva ili slijepih ulica.
Ako si ti za sefa mafije, tvoja je stvar, ja nisam.

[Tattoo]

Hahahahahaha ... takve zovu : Crnogorac od prvoga dana

[niksicanin 24]

Hahahahahaha ... takve zovu : Crnogorac od prvoga dana

Srbin, izvini

[opmne]

Niksicanine pa vi bi trebali da se ponosite, premijer je isto Niksicanin njega su i Srbi doveli na vlast, cudo da ga se sad odricete . . .

[gaul]

Kad šporet na drva priključe na struju

KONTROLORI ELEKTRODISTRIBUCIJE O DOVITLJIVOSTI GRAĐANA PRILIKOM KRAĐE

I šporet na drva može da radi na struju, tvrde kontrolori Elektrodistribicije Vladimir Ivanović i Milovan Vuković, sagovornici reportera „Vijesti“ na temu kako se sugrađani snalaze u krađi struje, orginalnoj domaćoj disciplini u kojoj se, prema njihovim riječima, nadmeću i bogati i siromašni, ali ovi prvi prednjače.
- Prije nego zakucamo na vrata, provjeravamo kako je kuća priključena na struju, vazdušnim ili podzemnim kablom, kao i dimi li iz dimnjaka. U tom slučaju dimnjak je bio bez dima, što nam je govorilo da se domaćin grije na struju. Međutim, na naše iznenađenje, provjeravajući instalacije, slučajno smo primijetili da je šporet na drva vruć. Ubrzo otkrijemo da je jedan kraj kabla zakačen na konzolu, provučen kroz dimnjak, a na drugom kraju spojen sa grijačima u šporetu – pojasnio je Vuković, napomenuvši da je ekskluzivu snimio kamerom mobilnog telefona.
Zaposlen u Elektrodistribuciji 23 godine, Vuković 15 godina radi kao kontrolor, i za to vrijeme je otkrio oko 600 krađa. Ivanović je na istom radnom zadatku četiri godine, ali tvrdi da mu iskustva ne nedostaje. Naši sagovornici ističu da su najviše takvih krađa pronašli u prigradskim naseljima u okolini Podgorice, u Sukuruću kod Tuzi, gdje se stanovnici griju uz pomoć centralnih sistema, i na Cetinju. Najmanje problema imaju u Tivtu.
- Prosto je nevjerovatno, ali građani kojima se vidi da imaju para smatraju da ne moraju da plaćaju struju. Jedni su vlasnici restorana na primorju, moćnih privatnih preduzeća u Podgorici, drugi hotela, a treći su sugrađani koji imaju merak, i novac za kamin, a u njemu drže kalorifer priključen na divlju utičnicu. To su, uglavnom, ogromne kuće, ograđene kovanom ogradom, a u dvorištu su bijesni automobili. Kada pozvonimo na kapiju, obično kažu da nemaju ključ, ili otvore tek kada isključe centralno grijanje iz lažnih utičnica. Na Cetinju je kolega dobio šećer. Vlasnik kuće dopustio im je da uđu u dvorište, potom je daljinskim zatvorio kapiju, a onda, pustio na njih bijesne pse – rekao je Ivanović.
Sugrađani najčešće oštete brojilo, ili kabal od konzole ili tep ormara, do strujomjera. Kontrolorima je lakše otkriti oštećenje brojila, ali ističu da građani ne vode računa o bezbjednosti svojih domova prilikom oštećenja kabla do konzole i montiranja tzv. divlje utičnice.
Na taj način neispravne instalacije, obično smještene u potkrovljima, u drvenom okruženju, uzrokuju zapaljenje, a pri tome rizikuju krivične prijave. Radnici Elektrodistribucije su motivisani u otkrivanju neovlašćene potrošnje, jer im plata od toga zavisi, a ističu da će smanjenja gubitaka ujedno smanjiti cijenu struje. Ivanović ističe da sudovi moraju biti ažurniji u procesuiranim slučajevima krađe struje. On je rekao da sugrađani duguju Elektrodistribuciji oko 140 miliona eura, ali da u sudnici pojedini slučajevi jednostavno padaju u vodu. Ivanović je kazao da su jednom prilikom morali da se saglase sa sudijom i advokatima da baba, uhvaćena u krađi, ne može sama ugraditi sofisticiranu opremu. Poseban problem, kaže Ivanović, predstavljaju kolege električari, koji za novac smišljaju orginalne načine krađe. Ali ima i slučajeva, priznaju, kada je zakon teško primijeniti.
- U dvorištu kuće u prigradskom naselju zatekli smo starca kako sa stuba orezuje lozu. Mi smo iz Elektrodistribucije, kažemo, dok se primičemo vinogradu. Starac silazi sa stuba, i nesigurnim glasom kaže „...vi ste iz distribucije...“, pa potrči prema kući. Nakon desetak koraka stane, neodlučan, ne zna gdje će, pa ponovo „... za struju ste došli...kažete...“ potom potrči, a mi za njim. Na terasi zastade, zadihao se, teško diše, usne mu poplavile, nekako se smanjio, i izgubio boju u licu. Pritrčimo i prihvatimo ga, zateturao se, hoće da se sruši. Smjestimo ga na klupu. Nećemo ti ništa, kažemo, vidimo da može svašta biti, pušti sad struju... Starac i dalje teško diše. Kada se povratio kaže: „Ovo mi je sin napravio...“ – ispričao je Vuković.
On je objasnio da na osnovu ponašanja ukućana gotovo nepogrešivo mogu pogoditi hoće li napisati prijavu za krađu.
- Ukoliko ih iznenadimo, članovi familije se rastrče po kući, sudaraju se, ne mogu da se razminu, zamuckuju, i skoro u svim slučajevima odvedu nas do mjesta gdje su postavili divlje utičnice, ili neki drugi sistem. U Maslinama smo se jednom prilikom podijelili, jedni su zakucali na vrata, a ja sam stao na stepenice za gornji sprat kuće, pretpostavljajući da tuda može proći. Domaćin primi kolege veoma ljubazno i predusetljivo, i dok oni provjeravaju po kući, on istrči napolje na sporedna vrata. Prvo proviri, gleda ima li koga, a onda se zatrči stepenicama, gdje se sudarimo. Ko si ti, pita on. Kažem ko sam, a on iznenađeno „... pa šta radiš tu...“. Tako i njega uhvatimo – ispričao je Vuković , napomenuvši da je čovjek vlasnik poznatog ugostiteljskog objekta.
Prema riječima Ivanovića krađa struje u stambenim zgradama je ravna nuli, ali maštoviti sugrađanin dolijao je tačno u ponoć.
- Javio nam se stanar sumnjajući da smo pogrešno očitali njegovu potrošnju. Satovi u stambenim zgradama su u posebnoj prostoriji u prizemlju, a ključ od vrata imamo mi, i predsjednik kućnog savjeta. Posavjetujemo sugrađanina da svako veče isključi osigurače, i da tako smanji potrošnju. Pozove nas on isto veče, nešto poslije 23 časa, i kaže da ne može da otključa ormarić. Mi dođemo sjutra, otvorimo vrata, provjerimo satove, i vidimo da je sve u redu. Naveče ponovo nazove sugrađanin, i kaže, ima isti problem. U dogovoru sa kolegama, uzmemo makaze za željezo, i tačno u ponoć prekinemo katanac. Na jednom digitalnom satu pronađemo magnet. Stanar iz susjednog stana je nekako napravio duplikat ključa od katanca, a onda je svako veče u 23 h stavljao magnet na sat, zaključavao svojim katancem, i rano u sedam sati, vraćao stari katanac – rekao je Ivanović.

Glume, poturaju djecu, plaču

- Dok se jedni odmah odaju, drugi igraju na emocije, poturaju djecu, invalidska kolica, plaču... a treći planiraju krađu dok je kuća u izgradnji. Kada smo prvi put kontrolisali jednu kuću jasno nam je bilo da se struja krade, ali kako nijesmo mogli zaključiti. Pojavimo se drugi put, i primijetimo da se žena, kao i u prethodnom slučaju tušira u kupatilu. Treći put smo bili uporni, i u kupatilu u ormariću za peškire pronašli sklopku. U poslovnom objektu na Starom aerodromu i pored rashladnih vitrina i klima, račun za struju je tri eura, vlasnik uhvaćen u krađi i dalje tvrdi da je to njegova realna potrošnja, a na drugoj strani grada, u jednoj kući, gdje je račun 15 eura, zatekli smo čovjeka u hladnoj dnevnoj sobi kako leži pokriven ćebetom. Radio je samo frižider i nekoliko sijalica – rekao je Ivanović.

Film bi mogao da se snimi

Na osnovu dogodovština sa terena mogao bi se film snimiti, tvrde naši sagovornici, a pojedini sugrađani sigurno bi bili nagrađeni oskarom za glumu i specijalnom nagradom za scenario.
- Kada se pojavimo na vrh ulice sve nam je jasno. Ljudi se uzbune, trče, dovikuju, i sasvim je očigledno ko krade. Međutim, nijesu svi takvi. U jednom kučkom selu sjedi baba ispred kuće. Kažemo da smo došli da provjerimo instalacije, a ona će: „Nemam ključ od kuće“. Malo se objašnjavamo, i ubjeđujemo da mora otvoriti. „Evo, saću“, kaže ona, i kao da je djevojka uskoči kroz prozor. Znamo šta će da bude. Vrata otvara tek što ukloni filmsku traku iz sata. Najinteresantnije je bilo u jednoj porodici, gdje su nas dočekali srdačno, ali prije nego smo započeli pretragu domaćin se izvinjavao, jer mora povesti kćerku u školu. Kuću smo dobro osmotrili prije ulaska, i znali smo da je sklopka unutra, i zaista, nepuna dva minuta kasnije pronašli smo je ispod slike u dnevnoj sobi. Tada nastade vika, otac unosi kćerku u naručje, traži pomoć, pala je u nesvijest, kaže, i svi se uzbuniše kako da pomognu. Kolega kaže domaćinu da nema potrebe za daljom glumom, i traži da ne maltretiraju dijete, jer su već pronašli sklopku. Oni su se, naime, dogovorili da sve to odglume kada dođe kontrola – ispričao je Vuković.

Osuđena tri potrošača

PR Elektrodistribucije Tanja Zečević rekla je da menadžment kompanija pregovara sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj o kreditu od 40 miliona eura zbog uvođenja daljinskog očitavanja brojila.
- Pilot projektom,koji je otpočet 2006. godine, u Podgorici je ugrađeno oko 2 000 takvih brojila, a gubici su smanjeni sa 40 na šest odsto. Krađa struje je krivično djelo za koje je predviđena kazna do tri godine zatvora. U 2009. godini zatvorskom kaznom osuđena su tri potrošača – rekla je Zečevićeva.

J.S.

[Mojsije]

Slovenija je u poslednje dva decenije zadržala poziciju najrazvijenije države na području bivše Jugoslavije, a svoju prednost pred većinom ostalih država sledbenica, izraženu kroz bruto domaći proizvod (BDP) po glavi stanovnika, još je i povećala.


Zanimljivo je, međutim, da su sve države sledbenice bivše SFRJ, uključujući i Sloveniju, od 1989. godine zapravo nazadovale, sudeći prema rezultatima studije Centra za istraživanje postjugoslavenskih društava (CEPYUS) Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mariboru.

Tadašnja Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija po ekonomskoj je razvijenosti 1990. zauzimala 31. mesto u svetu, dok su 2007. godine sve države sledbenice, s izuzetkom Slovenije (na 29. mestu), bile znatno lošije plasirane.

U proseku, države sledbenice SFRJ zauzimaju 59. mesto, što upućuje na zaključak da ekonomski gubici od razdruživanja znatno nadmašuju dobitke, zaključuju autori studije.

Makedonija izuzetak

Slovenija je, kao najrazvijenija, 1989. godine imala BDP po glavi stanovnika 34.137 američkih dolara. Hrvatska je tada, s BDP-om od 21.567 dolara, zaostajala 36,8 posto. Znatno iza sledila je Srbija, sa 55,4 posto nižim BDP-om od Slovenije, a potom Crna Gora, Bosna i Hercegovina i Makedonija, kao najslabije razvijena država.

U ratnim i poratnim devedesetima sve su zemlje, osim Makedonije, povećale zaostatak za Slovenijom, najviše BiH, gde je rat bio najrazorniji. Hrvatska je tako 2000. godine za Slovenijom zaostajala 38,3 posto, Srbija i Crna Gora pale su tek na trećinu BDP-a Slovenije, dok se BiH strmoglavila na samo 23 posto.

Prve decenije ovoga veka sve su zemlje, uz negativni izuzetak Makedonije, iskoristile za snažniji razvojni zamah, pa je Hrvatska dostigla oko 65 posto BDP-a Slovenije (još uvek manje nego 1955. godine), a Crna Gora je stigla blizu 40 posto, ispred Srbije koja je u tom razdoblju najbrže rasla.

Ipak, i nakon tog rasta, pet država sledbenica u proseku dostiže tek oko 40 posto BDP-a Slovenije, koji je uz to nominalno smanjen u odnosu na 1989. za oko 20 posto.

Premda se, dakle, za proteklih 20 godina na ekonomskom planu za područje bivše države može, bivšom vojnom terminologijom, reći “ista meta - isto odstojanje’’, promene su znatno vidljivije u drugom delu studije, koji otkriva trendove u sistemu vrednosti.

Jugonostalgičara 27 posto
Mariborski centar sproveo je i anketu među studentima o odnosu prema bivšoj SFRJ i mogućnosti ponovnog udruživanja. Svaki drugi ispitanik bio je izrazito protiv te ideje, ali ih je 27 posto bilo za. Razlike u “jugonostalgiji’’ su očekivano velike - zajedničku državu podupire približno polovina studenata iz Makedonije i Crne Gore, a manje od deset posto njihovih kolega s Kosova, iz Hrvatske i Slovenije.
Istraživanje sprovedeno među studentima (uključujući Kosovo) pokazalo je kako je Slovenija jedina postjugoslovenska država u kojoj u tranzicijskom razdoblju nije zabeležen znatniji porast religioznosti. Nasuprot tome, udeo religioznih studenata u Hrvatskoj je od 1986. do 2009. porastao sa 40 na 75 posto, u Srbiji sa sedam na 58 posto, u Crnoj Gori s tri na 51 posto, a u BiH sa 14 na 65 posto.

Slično je i u sklonosti autoritetima - u Sloveniji je znatno pala, dok u ostalim državama ili stagnira ili je u znatnom porastu, najviše u Hrvatskoj, gde su danas studenti podjednako skloni autoritarnosti kao i njihove kolege u Srbiji i Crnoj Gori.

U pitanju ravnopravnosti polova Hrvatska stagnira na drugom mjestu, dok Slovenija napreduje, kao i ostale države (posebno Crna Gora), uz negativan izuzetak Kosova, gde se broj studenata koji preferiraju polnu neravnopravnost od 1986. godine učetvorostručio.

[wulfy]

Princ Nikola: Neću sa njima

POVODOM PROSLAVE 100 GODINA OD PROGLAŠENJA KRALJEVINE

Podgorica – Princ Nikola Petrović Njegoš neće biti član Odbora za proslavu 100 godina od proglašenja Kraljevine Crne Gore, niti će učestvovati u javnim akcijama u Crnoj Gori sve dok se ne riješi status nekadašnje gospodarske familije.
Reagujući na informaciju da je Vlada oformila Odbor čiji je, između ostalog, i on član, princ Nikola kazao je juče “Vijestima” da nije dobio nikakav zahtjev za uključivanje u rad novoformiranog tijela.
“Niti sam ja takvo što prihvatio”, dodao je princ Nikola.
Crnogorski princ kazao je i da ne želi da učestvuje u bilo kakvoj javnoj akciji u Crnoj Gori sve dok se ne riješi njegov status.
“Podsjećam da na moj zahtjev poslat Vladi Crne Gore još 2004, koji je obnovljen u više navrata, a posljednji dopis je poslat u decembru 2009. godine, do danas nije odgovoreno”, rekao je princ Nikola.
On je jesenas, nakon objavljivanja dokumenta koji sadrži dogovor Džona Gvozdenovića Kenedija i ministara Miraša Radovića i Branislava Mićunovića, u kojem je predloženo da Vlada utvrdi Predlog zakona o dinastiji, da se izradi Statut dinastije, te da se princ svečanom izjavom odrekne svih prava u korist Vlade, uz mjesečnu stipendiju od 6.000 eura, kazao da očekuje da najviše izvršno tijelo ispravi istorijsku nepravdu prema nekadašnjoj gospodarskoj familiji i pokrene inicijativu za zvaničnu rehabilitaciju i otvori pitanje povraćaja imovine.
“Ili je velika nepravda nanijeta mojoj porodici i Crna Gora tu istorijsku nepravdu treba da ispravi, ili zvanična Crna Gora smatra da je legitimna bila Podgorička skupština”, kazao je tada princ Nikola.
Odluka premijera Mila Đukanovića iz decembra prošle godine da se formira Odbor za proslavu 100 godina od proglašenja Kraljevine Crne Gore stupila je na snagu 1. februara, i novoformirano tijelo je, prema odluci, dužno da, u roku od 30 dana od stupanja na snagu prve odluke, utvrdi Predlog programa proslave sa procjenom finansijskih sredstava potrebnih za njegovu realizaciju i da ga dostavi Vladi Crne Gore na razmatranje i usvajanje i da se stara o njegovom sprovođenju.
Predsjednik Odbora je predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, a članovi su, između ostalih, predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, premijer Đukanović, potpredsjednici Vlade Igor Lukšić i Svetozar Marović...
Knjaževina Crna Gora je proglašena kraljevinom 28. avgusta 1910. godine. Knjaz Nikola je tada postao prvi kralj Crne Gore.

izvor: www.vijesti.me

[Kovac]

http://www.b92.rs/info/vesti/index.p...&nav_id=409925

[montenegrina]

Je li gledao ko ovaj intervju sad na B92?
Uh

[remark]

PREUZETO SA:


http://blogz.t-com.me/blogovi/mala_sirena_b/index.php


Nas premijer vise nije britva.
Mislim da su to sinoc vidjeli i oni koji ce danas jos jednom slagati sebe i tvrditi da je pred Jugoslavom Cosicem djelovao samouvjereno.
A nije.
Djelovao je istroseno.
Bas onako kako djeluje politicar koji nema ama bas vise nista da kaze svom narodu i medjunarodnoj javnosti.
Nas premijer je sinoc govorio cudne stvari usput se pozivajuci na zakone.
Nas premijer je sinoc govorio sokantne stvari usput se pozivajuci se na zakone.
Nas premijer je govorio stvari koje su me natjerale da pogledam tugaljivo u svoju djecu koja su u pidzamama dosla po poljubac za laku noc.
Bez obzira kako god sam kao gradjanin ocjenjivala rad naseg premijera u proteklih dvadeset godina ,ipak sam se nadala da premijer nece izgovoriti mnogo toga sto je izgovorio sinoc.
A jeste.
Osamario nas je i obrazi su nam ostali crveni.
Bas kao i njegovi dok mu se znoj vidno skupljao iznad gornje usne.
Bas one usne koja se punih dvadeset godina pomjerala,obecavala bolje sjutra i razvlacila u mangupski osmjeh koji je prkosio i mnogim gradjanima, a i onima van granica ove drzave.
Jednom se i osmjehnuo.
Ali ne javnosti u susjedstvu da joj se jos jednom naruga, vec svima nama .
Taj osmjeh me je natjerao da na trenutak zaboravim na emisiju i razmisljam o ljudskim vrijednostima.
Da pomislim na sve prijatelje cija djeca idu na ekskurzije sa inostranim pasosima .
Na sve prijatelje koji godinama ubijaju saltere raznih sup-ova,mup-ova trazeci drzavljanstvo i dokazujuci da imaju pravo na njega.
Na sve one kojima je od strane druga predsjednika jednog davnog marta,aprila 2006-te
obecano da ce biti ravnopravni gradjani, a oni su i dalje stranci na privremenom radu u Crnoj Gori bez obzira sto su vec pola zivota proveli ovdje i sto je osjecaju svojom drzavom.
Na sve one koji su “greskom” roditelja ili slucajnoscu samo rodjeni nedje drugo a pohadjali su crnogorske vrtice i skole.
Na hiljade je sinoc “isteklih” gradjana koji su gledali premijera “ne vjerujuci” da dobro cuju ono sto slusaju .
Jedan od njih vec pred nervnim slomom me zove i kaze:
“**** mi oca napusticu posao i postati narko-diler.”
Cudne primisli i asocijacije se javljaju visoko obrazovanim ljudima slusajuci premijera.
Cudne primisli i asocijacije su se javile i meni.
Pomislih na brata od tetke koji lezi pod onom hladnom plocom ispod Trebjese.
I na njegovih “u bijelo” potrosenih dvadeset i dvije mrcenih godina.
I na moj stomak u osmom mjesecu trudnoce i one uzasne boli koju sam gusila pokusavajuci da ne ridam, ne jecam i ne traumiram zivot koji nosim u sebi.
Cudno je da sam se bas sinoc sjetila onog kreveta u cosku,lavora ispod njega i tek stasalog momackog polukocenog tijela kakvog nam je donijelo jutro.I tetrapaka mlijeka kojim je koji sat prije toga pokusavao da ugasi vatru koja mu je razarala tijelo.
I one slike na zidu njegove sobe:
Crveno auto prekriveno crnogorskom zastavom i njih sest na slici.Nijesam vise sigurna ni da li su ziva i ona preostala dvojica.On je otisao kao cetvrti.
Pomislih i na drugu tetku operisanu od kancera po cetvrti put.
Zenu odraslu u gradskoj sredini koja je bila primorana da svog jedinca povede u neku nenaseljenu zabit na sjeveru Crne Gore.
Da ga odvoji od loseg drustva i droge.
Da proda sve sto su imali.
Zenu kojoj se cijeli zivot pretvorio u pakao.
Zenu koja je unistena na sve moguce nacine.
Psihicke i fizicke.
Zenu kojoj nije ostalo jos mnogo vremena.
Pomislih i na sve one “zive mrtvace” koji hodaju ulicama nasih gradova.
Cija su djeca ne tako davno davala nevine poljupce roditeljima za laku noc a danas su umjesto u skolama i fakultetima po sumama i gorama.
Kakarickim ili nekim drugim svejedno.
A onda se opet povratih u realnost i pogledah u tv.
Mi smo u MAP-u.
Mi smo pred pragom EU .
Mi smo prepoznati kao pouzdani partneri u svijetu.
Mi nijesmo zemlja kriminala.
Utjesno pomislih da je sve u redu.
Samo je problem sto ja i premijer ne zivimo u istoj drzavi.
Mene one hladne ploce,izgubljeni i droga asociraju na kriminal a njega na Balkan,ratove i tu cuvenu tranziciju.
Za mene su izvjesni ljudi kriminalci i potencijalne ubice nase djece,i zato ih s’ brigom ispracam na spavanje jer kazu da su dileri i oko skola, a za njegovu partiju su "biznismeni".
I jutros mi kao savjesnom roditelju i odgovornom gradjaninu gore obrazi od onog sinocnjeg samara.
Moje komsije komentarisu da je premijer rekao mnogo toga sto je sramno.
Meni je djelovao vrlo uvjerljivo samo u jednom , i pitam se zasto li je onoj gornjoj usni tako tesko da prevali i prizna ono sto odavno vidimo svi.A cini mi se da dobro vidi i on:
CRNA GORA VISE NE RADI!

[sky]

Odlican, iako tragican tekst.

[night_silence]

Kad je bio intervju sa Kneževićem to se nije moglo opstat od reklama na IN kako će bit u 21h i da se obavezno ne propušti a sad kad je bio premijer nikakva priča!!!Što je najviše smiješno oni imaju reklamu "prva nezavisna televizija u Crnoj Gori"
ps:vjerovatno su procijenili da to nije priča koja bi trebala zanimati Crnogorsku populaciju za razliku od besjede Kneževića koji niti živi niti obavlja funkciju u Crnoj Gori...tuga...

[Mojsije]

PREUZETO SA:


http://blogz.t-com.me/blogovi/mala_sirena_b/index.php


Nas premijer vise nije britva.
Mislim da su to sinoc vidjeli i oni koji ce danas jos jednom slagati sebe i tvrditi da je pred Jugoslavom Cosicem djelovao samouvjereno.
A nije.
Djelovao je istroseno.
Bas onako kako djeluje politicar koji nema ama bas vise nista da kaze svom narodu i medjunarodnoj javnosti.
Nas premijer je sinoc govorio cudne stvari usput se pozivajuci na zakone.
Nas premijer je sinoc govorio sokantne stvari usput se pozivajuci se na zakone.
Nas premijer je govorio stvari koje su me natjerale da pogledam tugaljivo u svoju djecu koja su u pidzamama dosla po poljubac za laku noc.
Bez obzira kako god sam kao gradjanin ocjenjivala rad naseg premijera u proteklih dvadeset godina ,ipak sam se nadala da premijer nece izgovoriti mnogo toga sto je izgovorio sinoc.
A jeste.
Osamario nas je i obrazi su nam ostali crveni.
Bas kao i njegovi dok mu se znoj vidno skupljao iznad gornje usne.
Bas one usne koja se punih dvadeset godina pomjerala,obecavala bolje sjutra i razvlacila u mangupski osmjeh koji je prkosio i mnogim gradjanima, a i onima van granica ove drzave.
Jednom se i osmjehnuo.
Ali ne javnosti u susjedstvu da joj se jos jednom naruga, vec svima nama .
Taj osmjeh me je natjerao da na trenutak zaboravim na emisiju i razmisljam o ljudskim vrijednostima.
Da pomislim na sve prijatelje cija djeca idu na ekskurzije sa inostranim pasosima .
Na sve prijatelje koji godinama ubijaju saltere raznih sup-ova,mup-ova trazeci drzavljanstvo i dokazujuci da imaju pravo na njega.
Na sve one kojima je od strane druga predsjednika jednog davnog marta,aprila 2006-te
obecano da ce biti ravnopravni gradjani, a oni su i dalje stranci na privremenom radu u Crnoj Gori bez obzira sto su vec pola zivota proveli ovdje i sto je osjecaju svojom drzavom.
Na sve one koji su “greskom” roditelja ili slucajnoscu samo rodjeni nedje drugo a pohadjali su crnogorske vrtice i skole.
Na hiljade je sinoc “isteklih” gradjana koji su gledali premijera “ne vjerujuci” da dobro cuju ono sto slusaju .
Jedan od njih vec pred nervnim slomom me zove i kaze:
“**** mi oca napusticu posao i postati narko-diler.”
Cudne primisli i asocijacije se javljaju visoko obrazovanim ljudima slusajuci premijera.
Cudne primisli i asocijacije su se javile i meni.
Pomislih na brata od tetke koji lezi pod onom hladnom plocom ispod Trebjese.
I na njegovih “u bijelo” potrosenih dvadeset i dvije mrcenih godina.
I na moj stomak u osmom mjesecu trudnoce i one uzasne boli koju sam gusila pokusavajuci da ne ridam, ne jecam i ne traumiram zivot koji nosim u sebi.
Cudno je da sam se bas sinoc sjetila onog kreveta u cosku,lavora ispod njega i tek stasalog momackog polukocenog tijela kakvog nam je donijelo jutro.I tetrapaka mlijeka kojim je koji sat prije toga pokusavao da ugasi vatru koja mu je razarala tijelo.
I one slike na zidu njegove sobe:
Crveno auto prekriveno crnogorskom zastavom i njih sest na slici.Nijesam vise sigurna ni da li su ziva i ona preostala dvojica.On je otisao kao cetvrti.
Pomislih i na drugu tetku operisanu od kancera po cetvrti put.
Zenu odraslu u gradskoj sredini koja je bila primorana da svog jedinca povede u neku nenaseljenu zabit na sjeveru Crne Gore.
Da ga odvoji od loseg drustva i droge.
Da proda sve sto su imali.
Zenu kojoj se cijeli zivot pretvorio u pakao.
Zenu koja je unistena na sve moguce nacine.
Psihicke i fizicke.
Zenu kojoj nije ostalo jos mnogo vremena.
Pomislih i na sve one “zive mrtvace” koji hodaju ulicama nasih gradova.
Cija su djeca ne tako davno davala nevine poljupce roditeljima za laku noc a danas su umjesto u skolama i fakultetima po sumama i gorama.
Kakarickim ili nekim drugim svejedno.
A onda se opet povratih u realnost i pogledah u tv.
Mi smo u MAP-u.
Mi smo pred pragom EU .
Mi smo prepoznati kao pouzdani partneri u svijetu.
Mi nijesmo zemlja kriminala.
Utjesno pomislih da je sve u redu.
Samo je problem sto ja i premijer ne zivimo u istoj drzavi.
Mene one hladne ploce,izgubljeni i droga asociraju na kriminal a njega na Balkan,ratove i tu cuvenu tranziciju.
Za mene su izvjesni ljudi kriminalci i potencijalne ubice nase djece,i zato ih s’ brigom ispracam na spavanje jer kazu da su dileri i oko skola, a za njegovu partiju su "biznismeni".
I jutros mi kao savjesnom roditelju i odgovornom gradjaninu gore obrazi od onog sinocnjeg samara.
Moje komsije komentarisu da je premijer rekao mnogo toga sto je sramno.
Meni je djelovao vrlo uvjerljivo samo u jednom , i pitam se zasto li je onoj gornjoj usni tako tesko da prevali i prizna ono sto odavno vidimo svi.A cini mi se da dobro vidi i on:
CRNA GORA VISE NE RADI!

Hebeno dobro napisano. Još samo kad ne bi bila istina, kad bi ovo bilo napisano od strane nekog sa bliskog istoka ili neke daleke države u Africi o nečijoj državi na bliskom istoku ili u Africi, lakše bi bilo.

[Sidewinder]

Sve vise graski znoja povishe usta,sve vise dizanja obrva i vjesanja usta pud dolje...sve vise krivljenja prstiju,pogotovo palca....i sve to tokom pominjanja nekih o$etljivih tema...

Milashu sagorio si,jesi bez Fara....