Avatar

[trojkam]

Nikom drugom ne mora to da bude...Meni jeste.

Amin. Svo ovo ubijedjivanje valja li, ili ne, je suvisno, ukusi su razliciti..

Avatar nisam gledao, a pitanje je hocu li.

Avatar je film bez price, kvalitetnog kastinga...

Ma film je vic. Potroseni su milioni na njega i njegov marketing, samo sa jednim ciljem: da sto vise praznoglavaca se napokon vrati u bioskop,

Da nisi vrijedjao nas koji smo isli u bioskop da gledamo, ne bih nista komentarisao, jer rijetko ulazim u prepirke.
Uporedi prvi i drugi quote tvog 'govora', i shvatices ko je praznoglavac

[Roy Fokker]

Ajde nemo'te više. Evo, Kathryn Bigelow je (zasluženo) osvojila DGA nagradu za najbolju režiju, i gotovo je sigurno da će (potpuno zasluženo) dobiti Oskara, a njen film je sad favorit za glavnu nagradu. Ne vjerujem da će iko da se buni, a prvi Cameron neće, niti iko normalan. Avatar će da pokupi sve tehničke Oskare, možda muziku (iako Horner ne zaslužuje), nažalost teško da će glumci dobiti nominacije što bi mi bilo drago ali bože moj...

[Cranox]

jel ove godine 10 nominacija? sve je moguce

Iskreno se nadam da gospodja nece dobiti oskara i pored neospornog talenta.

Jason Reitman for president.

[Interpol]

Iskreno se nadam da gospodja nece dobiti oskara i pored neospornog talenta.

Samo ovo: zasto?

[Tyler]

Jason Reitman for president.

couldn't agree more - moj favorit za oskara.

[Cranox]

Samo ovo: zasto?

Stvar licne preferencije. U ratnom filmu Bigelow odstranjuje protivnika (ostavlja samo bombu) da bi bolje portretisala covjeka (individuu) u ratu i to radi vrlo dobro.

E pa ja u filmu volim protivnika, a takve dekonstrukcije ostavljam literaturi koja mi vise lezi.

Kad smo vec kod te tematike, meni je licno drazi Mendesov Jarhead od Hurtlocker-a.

A zasto se nadam da nece dobiri Oskara? Pa zbog Reitmana. Iako sam prilicno siguran da nema sanse.

[Čika Džo]

Da malo oplemenimo raspravu.

[...] U Cameronovom filmu kapitalizam je ekscesivni, samovoljni Otac iz Frojdovog "Totem i tabu" – onaj koji nameće zabrane, i za kojega ne postoji nijedna zabrana. Film završava ubistvom tog oca i „mističnim“ sjedinjenjem sina sa Majkom. U Cameronovoj interpretaciji, to je hepiend. Da li, zaista? Nije li činom oceubistva udaren temelj za nastanak civilizacije – nije li civilizacija pobijedila u trenutku kada su se Na’vi odbranili od nje? Nije li trijumf Oca već u tome što je žitelje svijeta u koji se nepozvan pojavio prisilio da ga ubiju? Žitelji Pandore odbranili su se od njega, ali nije li ono što neizbježno slijedi – povratak Oca? Ne slijede li, nakon „Avatara“, nove „Istinite laži“? Jer Otac uvijek trijumfuje dva puta: prvi put dok smo mu pokoreni, i drugi put kada se, slobodni od njega, zbog svoje slobode kajemo. Cameron je na Pandori odbranio Zakon Majke, ali po koju cijenu: sve što na planeti živi oslobodio je sin, koji je bukvalno sišao sa neba i uzeo tijelo urođenika. Ovo sa sinom koji nas oslobađa zvuči vam poznato?

Uh,kakve paralele...
Ovaj tekst je možda dokaz koliko dubinska psihoanaliza u umjetnosti nakon nekih Lakanovih izleta počinje da gubi dodir sa suštinom stalnim povezivanjem gomile simbola sa relativno malo značenja.
Mislim da bi bilo fino posmatrati film iz ugla filosofije apsurda.Jer je film u suštini apsurdan,i oslanja se na osjećaj nostalgije,koji je nuspojava apsurda,odnosno naše opažanje apsurda.
Evo malog pojašnjenja ovog što je naizgled lupetanje.Čovjek je racionalno biće (u ovom slučaju racionalno znači misleno biće,ne uključuje samo intelekt,već i emocije,maštu itd.).Kao takav,drugačiji je od svega u prirodi,i od same prirode,ali je zbog svog porijekla za tu prirodu neodvojivo vezan.Sa druge strane,priroda (odnosno svijet) jeste apsolutno pasivan prema našoj egzistenciji.
Jedan činilac te pasivnosti je suštinska ravnodušnost svijeta čiji smo dio.Ono što mi ne želimo od svijeta je upravo to.Ravnodušnost.Nemoguće da je um nešto što nas odvaja od svijeta,nas aktivne sa svim našim ciljevima,maštanjima,uviđanjima,svijeta koji ostaje apsolutno miran na sve naše pokušaje da uradimo nešto.Svijeta koji nas melje i reciklira,kao i sve ostalo što je dio njega.
U srži ovog 'nepomirenja' sa takvim činjeničnim stanjem (jer očigledno je da je stanje takvo,svijet nije proaktivan element naše egzistencije) je apsurd.Kao takav,apsurd je pretpostavljen kompletnom našem postojanju,odnosno,cijelo naše postojanje proističe i obilježeno je apsurdom - koji je naša nepomirenost sa svijetom u kom živimo,zbog naše prirode.
Osnovno osjećanje koje se kod ljudi vezuje za apsurd je melanholija.Filosofski dokazi za ovo nalaze se svugdje.U mitovima,stalnim nostalgičnim mislima o djetinjstvu,'starim dobrim vremenima' itd.

Ovo sve možete da nađete u 'Mitu o Sizifu' od Kamija.

E sad,neki moj dio.
Avatar na vrlo efektan način razriješava apsurd egzistencije,makar na Pandori.Jednostavnim potezom - postavljanjem svijeta (Pandore) u aktivan položaj.Duh koji upravlja svijetom,svojevrstan Pandorin sinhronicitet (Eywa,ispravite me ako kiksam,sindarinski govorim pomalo,ovi svemirski jezici mi ne idu) odgovara na molitvu glavnog junaka (koji,sjetimo se,odbacuje apsurd egzistencije jer prelazi na stranu rase čija egzistencija nije apsurdna,baš zato što su u kontaktu sa svojim svijetom) i jednostavnom i lakom intervencijom za sekund razriješi sve dileme postojanja i oslobodi svoje neapsurdne stanovnike svih opasnosti.
Zbog takvog ishoda,ovaj film nema ama baš nikakvu značajnu filosofsku poruku.On je samo dublja potvrda apsurdnosti ovog svijeta,jer mi ne postojimo na Pandori.Jedino što Avatar može - je da izazove melanholiju kod ljudi koji ne postoje svjesni apsurda.Avatar vrlo efektno to i radi (http://www.cnn.com/2010/SHOWBIZ/Movi...ues/index.html)
,ali melanholiju izaziva sve,bez izuzetka.Svaka jedinica proizvedena od strane svijeta ili od strane nas,njegovih znatiželjnih stanovnika.
Jer,po Kamiju,jedino što čovjek može da radi je da negira apsurd svojom aktivnošću.Jedina moguća negacija apsurda je život.
Indukcija apsurda preko umjetničkih djela koja čine surogat našeg života i pokušaj ublažavanja melanholije na taj način je pionirski i amaterski pokušaj,koji samo na kratko ublažava opšti osjećaj beznađa koji se intenzivira nakon nekog vremena ublažavanja.
Čitava umjetnost je po tome otprilike potvrda apsurda i uranjanje u apsurd.Nekad se to radi diskretno,a nekad je ovako očigledno,kao u ovom blokbasteru koji je zaradio najviše novca,ikad (a niko ne pominje da su karte za 3D projekcije nešto skuplje od ovih standardnih,tako da mu nije trebalo baš toliko odličnosti da se popne na taj tron).

I tako...Uguših.
Praštajte.
P.S.Ne,stvarno.Praštajte.Svi.

[Drug Tito]

A na ovom topicu se josh pishe neshto jel?

[Roy Fokker]

A zasto se nadam da nece dobiri Oskara? Pa zbog Reitmana. Iako sam prilicno siguran da nema sanse.

Evo i Reitman se slaže sa mnom... i usput hvali District 9... lik je ipo.

A sviđa mu se i Avatar...

[Glenn_Q]

Avatar je srpski film vele..

[GAGA]

Avatar je srpski film vele..

Pandora je Kosovo!


Nadam se da ce Bigelow dobiti oskara za reziju, ne zato sto se meni "svidja" kako radi filmove, nego zato sto mislim da je unijela nesto inovativno u sam film, nacin snimanja, dramaturgiju itd. bez nabudzene tehnologije.

[Mr_Gospodin_Signore]

Amin. Svo ovo ubijedjivanje valja li, ili ne, je suvisno, ukusi su razliciti..



Da nisi vrijedjao nas koji smo isli u bioskop da gledamo, ne bih nista komentarisao, jer rijetko ulazim u prepirke.
Uporedi prvi i drugi quote tvog 'govora', i shvatices ko je praznoglavac

Ma svi ste vi praznoglavci. Da mogu kako se izmigoljit iz ove sobe i podic nesto teze od kasike, svima bi vam kaza' posa'... Ma smatrajte da sam vas isamara'... Izvinjavam se na uvrijedama
Kada sam pisao prvu recenicu znao sam da ce ona uticati na kredibilitet ostatka mog komentara. Ali postoji internez, plotovi, ponesto detalja... To itekako pomogne u odabiru da li gledati lil ne gledati film. Nisam ja nikoga vrijedjao, samo mi je krivo sto su oni pravi filmofili, koji ne gledaju bilo sto, dozvolili sebi da Avatar tek tako prihvate...

[Roy Fokker]

samo mi je krivo sto su oni pravi filmofili, koji ne gledaju bilo sto, dozvolili sebi da Avatar tek tako prihvate...

Svašta. Kakav bizaran stav.

[Enjoy_The_Silence]

Avatar je srpski film vele..

Od Džejmsa Kamerona, američkog režisera, pisca i producenta nekih od najvećih filmskih megahitova, vjerovatno nikada nećemo saznati gdje je i na koji način došao na ideju da snimi „Avatar". Međutim, za domaće ljubitelje naučne fantastike, posebno one koji su odrastali uz „Prosvetinu" ediciju „Plava ptica", dileme nema: „Avatar" je zasnovan na romanu „Tihana iz Erga", autora Predraga Uroševića, koji je knjigu napisao još početkom osamdesetih godina prošloga vijeka!
Knjiga i film su istovjetni u najmanje tri ključna elementa, uz više manjih, ali značajnih detalja - ekskluzivno za Pressmagazin objašnjava Predrag Urošević, autor „Tihane iz Erga", prvog domaćeg djela koje se našlo u nekada izuzetno popularnoj ediciji naučne fantastike.
Najprije, u oba slučaja glavni junak je bačen u šumski svijet nepoznate planete, naseljen bićima koja obožavaju prirodu i žive u skladu sa njom. Drugo, na oba mjesta glavni junak (u „Avataru" Džek, a u „Tihani" Dugokosi) sreće mladu djevojku sa te planete, koja je i glavna junakinja i vodič kroz taj svijet i događaje u njemu, sve do katastrofalnog kraja. On spasava nju, ona spasava njega, ali se prema njemu odnosi kao prema biću niže vrste. Čovjek njenoj vrsti čini uslugu, nakon čega stiče njihovo poštovanje, da bi se istovremeno drugi ljudi prema njemu odnosili kao prema otpadniku. Konačno, u oba djela ljudi su kao vrsta u cjelini, bez uobičajenih olakšavajućih okolnosti, po prvi put označeni kao zločinci. Drugim riječima, glavna poruka oba djela je činjenica da je zločin doći i uništiti tuđe stanište, način života i svetinje, odnosno samu prirodu radi zadovoljenja sebične ljudske pohlepe. Ili, još prostije, ne možete doći u našu šumu, nekažnjeno je uništiti i uzeti sve što u njoj poželite.
Osim osnovnih elemenata, oba umjetnička djela krasi i mnoštvo detalja koji su skoro identični. Tako, na primjer, u centru pažnje „Avatara" je sveto drvo ispod kojeg se krije vrijedna ruda do kojih Zemljani pokušavaju da dođu ne pitajući za cijenu. U „Tihani" se radnja vrti oko tamane, vrste biljke koja ispušta svete sokove energije, bez kojih nijedan stanovnik planete ne može da opstane, a na koju su se ustremili upravo ljudi iz druge galaksije.
No, srpski pisac fantastike nije jedini koji optužuje Kamerona za plagijat. Naime, moskovska Pravda otkrila je da su braća Strugovski u svojim ZF serijalima pisali o planeti Pandora i plemenu Nave (u 'Avataru' se narod zove Na'vi), a radnja je u njihovim pričama, kao i u filmu, smještena u 22. stoljeće. U i SAD-u se pojavio jedan od 'autora' megauspješnog Kameronovog filma, riječ je o književniku Paulu Andersonu, koji tvrdi da je 'Avatar' nastao prema njegovoj knjizi 'Call Me Joe'.

Izvor.

[kamei]

Avatar i imperija


Piše: Naomi Volf

Da li nacije imaju psihološke procese – čak frojdovske procese poput kolektivnog ega koji može biti povrijeđen, i potisnutih osjećanja krivice koji se mogu pojaviti iz kolektivne podsvijesti – kao što je to slučaj kod ljudi? Mislim da je moguće.
Takođe, vjerujem da isto kao što snovi i buncanje otkrivaju potisnuto znanje kod ljudi, tako i “snovi” jedne kulture – njeni filmovi, pop muzika, vizuelne umjetnosti pa čak i šale, crtani filmovi i reklame – otkrivaju znake kolektivne podsvijesti. Štaviše, “iracionalni snovi” jedne nacije često odražavaju njeno pravo stanje mnogo bolje nego njen “ego” – njene zvanične objave, diplomatska saopštenja i propaganda.
Dakle, imajte na umu ovu teoriju kada budete gledali film “Avatar” Džejmsa Kamerona, i prepoznaćete dvije teme iz kojih se puno toga može zaključiti: sirovi šablon krivice američke podsvijesti u kontekstu “rata protiv terorizma” i kasne faze korporativnog imperijalizma, kritički portret Amerike – prvi put ikada u jednom holivudskom blokbasteru – sa tačke gledišta ostatka svijeta.
U holivudskoj tradiciji, naravno, američki heroj koji se bori protiv domaćeg neprijatelja je nevin i moralan, nevoljni ratnik koji donosi demokratiju, ili makar pravdu, nekultivisanim divljacima. U Avataru, suštinska tema naglašava sve što je pošlo naopako sa načinom na koji Amerikanci sebe doživljavaju u vezi sa spoljnom politikom njihove zemlje.
Heroj, Džejk Sali, je ostao paralizovan nakon borbe u jednom prethodnom američkom konfliktu, ali država se o njemu nije dobro starala; ukoliko dobro odradi njegov genocidni posao “korporacija” će ga nagraditi adekvatnim medicinskim liječenjem. On pristaje da bude ugovorac korporacije – sve to podsjeća na Blekvoters masakar civila na bagdadskom Nisur trgu.
Preduzeće je “misija” u kojoj se vojnici ne bore za “slobodu” već “za platu”. Oni dobijaju naređenja od birokrata korporacije u ratu protiv urođenika, čija se sveta zemlja nalazi na velikim rezervama “unobtanijuma”, “koji koorporacija po svaku cijenu želi da obezbijedi”.
Vojnici su opisani kao ljudi kojima manipulišu njihovi lideri – kroz pakosni rasizam i religiozna ismijavanja – kako bi počinili brutalna djela protiv ne-agresivnih “neprijatelja”. Kada zlikovac, američki vojni lider napada, planira da bombarduje sveto drvo urođenika, on se hvali kako će napraviti tako pogromnu rupu u “memoriji njiihove rase” da se “nikada više neće približiti” tom mjestu.
Čak je i američka borbena mašinerija opisana ne-herojski. Umjesto klasičnih prizora američke konjice koja se hrabro obrušava na divljake, ili pristojnih američkih pješadijaca koji čiste gnijezda od nacista, dosadne tehnokrate okružene velikim slojevima tehnologije bombarduju zelene doline, ubijaju neprijateljske ratnike i bespomoćne žene i djecu dok pijuckaju kafu i povremeno pristiskaju monitore koji reaguju na dodir.
Tekst koji izgovaraju likovi je takav da nikada neće probiti mjehur američkog samopoštovanja u pogledu Iraka i Avganistana. „Ne treba da budete ovdje“, uzvikuje domorodačka heroina, Nejtiri, kao da govori o svim američkim preduzećima u inostranstvu. „Ti si poput bebe“. Pokazujući na haos koji je izazvao destruktivni ali samosvjesni heroj, prije nego što i on postane urođenik, ona kaže: „Ti si kriv za ovo. Oni nijesu morali da umru“.
Kasnije kada Sali počinje da saosjeća sa onima koje je poslat da izda, on kaže birokratama: „Ukoliko ljudi sjede na nečemu što vi želite, vi ih nazivate neprijateljima“. Kada se u potpunosti poistovjeti sa ciljem urođenika, on se pridružuje pokretu koji je zapravo ustanak, pa čak i džihad („hajde da pokažemo ljudima sa neba (Amerikancima) čija je ovo zemlja“). On i njegova mala grupa Amerikanaca su čak zatvoreni u malim ćelijama koje podsjećaju na one u Gvantanamu i nazvani su „izdajnicima“.
Urođenički narod je mješavina odjeka svih velikih ratova imperije koji muče skoriju američku savjest. Mada su fizički naučno fantastična mješavina plave kože i pokreta tipičnih za mačke, oni su kulturno mješavina Indijanaca i Vijetnamaca, sa arapskim primjesama.
Oni imaju kvalitete koje bi Amerikanci željeli da oponašaju. Oni poštuju svoju životnu sredinu, dok Amerikanci moraju da se „vrate umirućoj planeti“, jer kako to kažu urođenici „oni su ubili svoju majku“.
Salijevo putovanje nije osvajačko već putovanje buđenja pravog odnosa njega i njegovog naroda prema drugima: „Šta sam ja, loš momak“, prvo on kaže kroz smijeh, kao da je to nemoguće. Na kraju, međutim, on pokušava da upozori njegov imperijalistički tim na bezuspješnost njihovog brutalnog pristupa. „Šta imamo da im ponudimo? Blago pivo? Farmerke? Oni nikada neće napustiti niihovu svetu zemlju. Mi nemamo ništa što oni žele“.
Ironično, Avatar će vjerovatno učiniti više za izviranje američkog potisnutog znanja o površnosti njihove nacionalne mitologije u svijetlu njihovog opresivnog prisustva u ostatku svijeta od bilo koje količine uredničkih komentara, kurseva na koledžu pa čak i protesta izvan američkih granica. Međutim, ja se ne žalim na to. Holivud je tako moćan. Ipak, u slučaju Avatara moć američkog stvaranja filmova je konačno usmjerena prema američkoj samospoznaji prije nego prema američkom bjekstvu.

Autorka je politička aktivistkinja i društvena kritičarka; njena nova knjiga je
„Dajte mi slobodu: Priručnik za američke revolucionare”

Copyright: Project Syndicate 1995–201

[Tyler]

"Da li nacije imaju psihološke procese – čak frojdovske procese poput kolektivnog ega koji može biti povrijeđen, i potisnutih osjećanja krivice koji se mogu pojaviti iz kolektivne podsvijesti – kao što je to slučaj kod ljudi? Mislim da je moguće." - reche Naomi Volf, politička aktivistkinja i društvena kritičarka

[Bencivenga]

sve u svemu kameron je dobio sto je i trazio ,medijsku paznju, milijarde dolara,relativno dobar film,vjerovatno masu buducih projekata,vjerovatno ce sad dobit nekoliko oskara i to je to.

[Roy Fokker]

Heheh, Cameron bi ti zahvalio na tome "milijarde dolara". Skoro sve ide investitorima. Nije da se nije omrsio dobro, ali milijarde su u tuđim džepovima.

[Bencivenga]

bez njih film nije mogao napraviti to je cinjenica, ali omrsice se ne boj se. mislim da ce "the dive" odlican biti..

[LittLe_N]

Martini Ranch - Reach - directed by James Cameron
Najjači spot ikad. Ali užitak je polovičan ako nemate 3D naočari

[Zodiac]

Iako nijesam gledao film, ne bih volio da Bigelow pobjedi. U tom natjecanju muza i zene, naravno da cu navijati za muza.Najbolje bi bilo da zhena dobije oskara otkad zhene rezhiraju?...a dobice ga kako je krenulo, jer u zadnje vrijeme nagrade "kupe" filmovi koji se pomalo osvrcu na diskriminisane grupe (Brouckback mountain,Milk,Slumdog millionaire)... E sad je na redu zhena da dobije oskara za rezhiju. Vec vidim Katryn kako plache na bini...Omg, I'm gonna throw up.

[Tyler]

Iako nijesam gledao film, ne bih volio da Bigelow pobjedi. U tom natjecanju muza i zene, naravno da cu navijati za muza.Najbolje bi bilo da zhena dobije oskara otkad zhene rezhiraju?...a dobice ga kako je krenulo, jer u zadnje vrijeme nagrade "kupe" filmovi koji se pomalo osvrcu na diskriminisane grupe (Brouckback mountain,Milk,Slumdog millionaire)... E sad je na redu zhena da dobije oskara za rezhiju. Vec vidim Katryn kako plache na bini...Omg, I'm gonna throw up.