Iz raznih novina

[Dutch]

Koliko (ne)simpatija prema gosp... ovaj ambasadoru Vlahoviću gajim priča je za sebe, ali tekst u Danu mi je prilično šupalj. Naime, kredit je uzet na 120 ili 180 mjeseci (ne sječam se tačno) i do sada je vraćeno (za nepune 3 godine) oko 72000.
Meni je sporno samo to kako je neko tako lako dobio toliki kredit, a neka gruba računica govori da on svoje dugovanje manje-više redovno vraća.

Pitanje je uslova kredita i načina vraćanja takođe.
Međutim,s obzirom da su dati podaci iz banke,sumnjam da se Dan smio toliko prevarit pa objavit lažne.Prije svega,imao bi dvije itekako sigurne tužbe na vratu,CKB i gospodin ambasador.Mogli bi slobodno da ih tuže za sumu navedenu u textu i ovaj put se ne bi izvukli na slobodu riječi itd.Mislim da ćemo više znati u naredna dva dana,al opet bi se tužilac ili finansijska morali pozabavit ovim slučajem ako je kredit podignut.Tolike pare može samo firma kod nas uzet.Morao bi imat platu od nekih 6000e da bi vraćao u normalnim uslovima,a dobro znamo da to nijesu postigli ni direktori onih famoznih agencija

[Dutch]

Iznos kredita:280.385€
Godišnja kamatna stopa: 6 %
Period: Godina 15
Broj rata 180
Mjesečna rata 2366.04 €

Ukupno kamata: 145502.2 €
Ukupno se vraća: 425887.2 €

otplatio 71926,05 eura
jos duzan 405.838,81 eura.
znaci ukupni dug 477764,86
Ko se ugradio za pedesetak iljada

Što radi pobjedin kalkulator .
DObro sam procijenio znači .Rata treba da bude 30-35% od primanja a ako se ne varam mora i hipoteka da bude neka za obezbjeđenje i to u većoj vrijednosti(obično) od podignutog novca.
Ima ođe posla za tužilaštvo na obije strane

[Mojsije]

Vidim da niste uračunali mito onima iz revizorskih kuća.

[wulfy]

Crnogorski biznismen i nekada saradnik crnogorskog premijera Ratko Knežević saopštio je da ima saznanja da je Milu Đukanoviću, prilikom posjete Americi, predočeno da u toku ove godine treba da raspiše vanredne izbore na svim nivoima. Na taj način, kaže Knežević, premijeru je skrenuta pažnja da on ne može određivati svog naslednika već da, o tome može biti riječi, tek nakon vanrednih izbora. Iz toga prozilazi, slaže se naš sagovornik, Đukanoviću je, u Americi stavljeno do znanja da on ne može učestvovati na tim izborima. Đukanović je, kaže Knežević, još prilikom susreta sa zamjenikom državnog sekretara Džejmsom Stajnbergerom, u septembru prošle godine najavio svoj konačni odlazak iz politike u jesen ove, 2010 godine. - I sada, tokom njegove posjete, koja je i viđena kao “oproštajna” činjenica da je najavio odlazak, uzeta je kao nešto što je završeno, gotovo, i o čemu se više neće ni raspravljati. Amerika je takođe upoznata sa Đukanovićevom željom da za svog naslednika, ostavi gospodina Igora Lukšića, kojim bi se, najvjerovatnije upravljalo kao sa “duracell zecom”, na daljinu. Nažalost njegovu, na marginama njegovih razgovora, kažu mi moji sagovornici iz Washingtona, Đukanoviću je skrenuta pažnja da Crna Gora nije nasledna monarhija ili oktroisana republika. I da se jedna politika, i njeni lideri, mogu smjenjivati samo na izborima. Zato mu je diskretno rečeno da bi druga polovina ove godine bila dobra za organizovanje izbora na svim nivoima u Crnoj Gori, parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih. Naravno, pretpostavka je da bi ti izbori bili od prvog do zadnjeg dana kontrolisani od strane SAD-a, Evropske Unije i OEBS-a. Drugačije, mislim da onaj dio opozicije koji je u Parlamentu nije pod kontroplom DPS-a, ili onaj dio crnogorskog alternativnog mišljenja koji se nazire, koji se formira i sprema da se spusti na politički teren ne bi ni prihvatio taj izazov – tvrdi Knezević u razgovoru za “Dan”.
On kaže da je njegovom i posjetom Nebojše Medojevića Washingtonu koja ja planirana sledećeg mjeseca, započeti jedan proces aktivnijeg i kvalitetnijeg angažmana institucija SAD-a, donosilaca odluka, značajnih liberalnih medija, u pomoći Crnoj Gori da se izvuče iz stanja “bolesnog društva’.
- I unutra i van zemlje se skoro sve zna, a ako nekome to i nije bilo jasno, u zadnjih pola godine shvatili su sve. Zato, u tom dijalogu, koji ćemo, vrlo brzo nastaviti i u Briselu, želimo da iskristališemo najbolju strategiju da skoro tri četvrtine stanovništva Crne Gore, koji nijesu uključeni u interesne podjele i profite kartela koji je jako dobro, perfidno, pomiješao demokratske političke principe sa mafijaškim zakonima, dobiju demokratski okvir u kojem ce, i slobodno izabrane lidere, s kojima ce krenuti ka davno obecanoj, nikada ne ostvarenoj nazalost, boljoj buducnosti. Ako SAD insistira na ideji izbora na svim nivoima u ovoj godini, kao sto se to sada cini, trazicemo svu vrstu pomoci i garancija da ce to biti prvi pravi slobodni izbori u Crnoj Gori, trazicemo medjunarodne sudije, trazicemo potpuno iskljucivanje crnih duvanskih i kokainskih fondova iz izbornog procesa, kao i “pacifizaciju” tajne sluzbe i policije koje su, ovakve kakve su samo produzeni instrumenti rezima i mafije koja ga drzi, opsluzuje. Dakle, trazicemo ono sto ima svaki sportski klub u medjunarodnim natjecanjima, trazicemo uspostavljanje i postovanje pravila igre. Siguran sam, ako nam Amerika pomogne da stvorimo takvu i tu atmosferu da cemo konacno ovaj rezim, njegovu javnu i mnogo vaznije “tajnu vladu” u kojoj su Šarići ministri ekonomije, a Subotić ministar finansija, poslati u penziju, u proces utvrdjivanja politicke i krivicne odgovornosti. Odrzavanje jedne mafijaske vlasti sa beznadezno kontaminiranim liderom na celu, nikome vise u svijetu ne odgovara, ni Briselu, ni Vasingtonu. To je “bottom line”, i esencija danasnjeg Zapadnog pogleda na Crnu Goru i njeno drustvo – rekao je Knezevic.
Prema njegovim rijecima Knezevic je sa saradnicima razgovarao sa ljudima koji su “hranioci” lanca odlucivanja u americkoj spoljnoj politici, i onima kojima je to, na ovaj ili onaj nacin, posao. Moze se zakljuciti, svi se slazu Djukanovicu je dato do znanja da se ovako vise ne moze.
- Nije mu pomoglo ni pozivanje na mogucnost koristenja uticaja na Milorada Dodika i ostale politicke faktore u regionu. Opste je poznato da Djukanovic nema nikakve odnose sa Borisom Tadicem, da mu ovaj cak ne zeli ni podici slusalicu kada ga zove, a da su u Hrvatskoj, iako generalno naklonjeni Crnoj Gori, novi lideri jako sumnjicavi, nakon ubistva Iva Pukanica. Pretpostavljam tako da je Djukanovic racunao na onaj dio zajednickih “svercerskih aktivnosti” koje je nekada izvodio sa Dodikom, kao neku svoju kartu, svoj ulog kojim bi I dalje zamajavao oci Americi. Nazalost, ta karta je blijeda, slabasna, da ne kazem “lisha” karta. Dakako, Djukanovic je od strane zapadnih iliberalnih medija, kao i ozbiljnih politickih komentatora vidjen kao poslednji politicki dinosaurus koji je opstao nakon brutalnih devedesetih i koga je vrijeme preteklo i prevazislo. Pored svih ostalih stvari, vidjeli smo, da za dvije decenije djelovanja na politickoj sceni i odnosima sa svijetom, taj covjek nije uspio da nauci ni dvije rijeci ili recenice engleskog jezika, bez koga se vise zaista ne moze. To je jedan mali, ali ne nevazan dokaz, da ako Djukanovic mozda zna imenice, onda je pomijesao glagole i vremena u jeziku moderne geo politike. Sveukupno, ova je posjeta, iz americke perspective, iskoriscena za “ispracaj” nekadasnjeg saveznika koji je dobro zaglibio u svojoj bahatosti, kojem su senzori osluskivanja politickih poruka koje salju novi akteri i novi parametri svjetske i regionalne politike zamagljeni lakocom zivljenja na politickoj prevari koju i on i njegovi papagaji vec neko vrijeme odrzavaju na aparatima i novcu zaradjenom u ilegalnim aktivnostima – porucio je Knezevic.
Amerika, kao velika sila, je, kaze on, zabrinuta i zaokupljena velikim problemima danasnjice, a Balkan i Crna Gora ostavljeni su Evropskoj Uniji ciji, pretypostavka je, jednog dana trebaju biti sastavni dio.
- U tom smislu podrzava se svaki napor kako bi se taj, u proslosti nestabilni politicki prostor, sklon izazivanju neracionalnih politickih kriza pa cak i ratova, “usisao” u evro-atlantski poredak. Ne zaboravite, tezu koju uvijek isticem, ako je Amerika najuspjesnija britanska kolonija, onda je Evropska Unija najuspjesniji politicki projekat Amerike. U tom smislu, Amerika zeli vidjeti Crnu Goru, kao zadnji, a najmanji dio sjevero-zapadne mediteranske obale koji jos nije u NATO paktu, unutra. Time se zaokruzuje jedna geostrategija. Ne moze se bilo kakva zemlja, bez obzira koju tertioriju ili geografiju kontrolise, primiti preko noci u asocijacije koju su zasnovane koliko na geostrateskim znacajkama, toliko i na demokratskim principima unutrasnje politike. Zato “pravna drzava” je prerekvizit clanstva u NATo paktu i kasnije u Evrospkoj Uniji, i to su Djukanovicu svi sagovornici rekli, saopstili. Zato je on, Djukanovic, lider zemlje u kojoj je mafija ciji je, paradoksalno je ali istinito, opet on lider, “otela” drzavu i njene institucije, los maneken ideje clanstva u NATO paktu.
Knezevic istice da u spoljnopolitickim odnosima vecina je susreta koje u svom kontekstu imaju neki problem, neku supstancu u odnosima dviju zemalja, ali ima i onih, pogotovu kada je SAD u pitanju, koju se zovu zajednicnim nazivnikom posjete tzv. “photo opportunity”.
- Takvu smo jednu posjetu i jedan susret sa tadasnjim predsjednikom Bilom Klintonom organizovali za Djukanovica jos 1995 godine kako bi tom slikom sa tadasnjim predsjednikom “ojjacali” njegov ugrozen status, kako u tadasnjem Bulatovicevom DPS-u, tako i u sukobu sa Milosevicem. Predsjednik Djukanovic susreo se sa predsjednikom Klintonom i taj je razgovor trajao 20 minuta. Ni jedne jedine rijeci nije bilo o Crnoj Gori, pricalo se o Bosni i to vrlo povrsno. Kasnije je zbog te slike, neko bi rekao i samo zbog nje, DPS dobijao izbore, a Djukanovic je tu sliku iskoristio i na predsjednickim izborima protiv Bulatovica. Taj je spin-trik Djukanovic pokusao da primijeni i sada. Naime, nikakvog bilatertalnog povoda i razloga nije bilo za Djukanovica da posjeti SAD-a. Na toj posjeti radio je, nekoliko mjeseci, njegov ambassador u Washingtonu, i njegovi lobisti placeni novcem Crne Gore iz stvarnog i paralelnog budzeta, a mozda je, mislim poslednji put, iskoriscena i zadnja rata kredita iz vremena kada je Djukanovic posluzio u rusenju Milosevica, a ciju su naplatu trazili politicki penzioneri iz kruga Klintonovih saradnika – Gelbard i Klark. Ta je Djukanoviceva posjeta organizovana, iskljucivo i samo zbog “unutrasnje” upotrebe kako bi svoje “vojnike” ali i one koji sve vise dizu glas protiv njegove politike kojih ima i u DPS-u, – Djukanovic uvjerio da je on jos uvijek “americki covjek”, i da ima politicku podrsku. Naravno, trebalo je tom laznom porukom uvjeriti i politicke lidere, i jos mnogo vaznije, tuzilastva i agencije za zastitu zakona u regionu, s kojima je Djukanovic u velikom deficitu kada je istina u pitanju, da on ima zastitu SAD-a. To je jako daleko od istine. Pod tim okolnostima posjeta je organizovana, ali je, istovremeno, iskoriscena da se Djukanovicu prenese jedna jedina znacajna politicka poruka koju je, na prvi pogled samo u jednoj recenici na pressici, izgovrila drzavni sekretar Klinton: “rulle of law”, ili ti “pravna drzava”, to je ono sto zelimo da vidimo.

[Hari Krisna]

Što radi pobjedin kalkulator .
DObro sam procijenio znači .Rata treba da bude 30-35% od primanja a ako se ne varam mora i hipoteka da bude neka za obezbjeđenje i to u većoj vrijednosti(obično) od podignutog novca.
Ima ođe posla za tužilaštvo na obije strane

Prakticna Pobjeda, a da Stradivari ne pomenu ne bi racunao djao maka. Otplatio on redovno 30 rata i sad zavisi kad ga tuzili, koliko je sve to Dan tacno prenio i koliko to rata preskocio (2 ili 3). U racunici nesto ne stima, a ambasador ima dobru platu kad mu rate tolike.

[NHM]

Siguran sam da ambasadori imaju namrtvo dobre plate a i rata se kod nas daje u iznosu od 50-60% zarade. Kako đe.

Druga stvar je što nije mogao da računa na to da će 15 godina bit ambasador. Ni on ni banka.

No, postoji matematika i postoji zdrav razum. Kod nas te dvije stvari nisu uvijek iste. Uostalom, 2+2=4 je samo aksiom, a aksiomi se, kao što znamo, ne dokazuju. Možda su naši stručnjaci odlučili da to promijene...

[Moracikus]

Crnogorski biznismen i nekada saradnik crnogorskog premijera Ratko Knežević saopštio je da ima saznanja da je Milu Đukanoviću, prilikom posjete Americi, predočeno da u toku ove godine treba da raspiše vanredne izbore na svim nivoima. Na taj način, kaže Knežević, premijeru je skrenuta pažnja da on ne može određivati svog naslednika već da, o tome može biti riječi, tek nakon vanrednih izbora. Iz toga prozilazi, slaže se naš sagovornik, Đukanoviću je, u Americi stavljeno do znanja da on ne može učestvovati na tim izborima. Đukanović je, kaže Knežević, još prilikom susreta sa zamjenikom državnog sekretara Džejmsom Stajnbergerom, u septembru prošle godine najavio svoj konačni odlazak iz politike u jesen ove, 2010 godine. - I sada, tokom njegove posjete, koja je i viđena kao “oproštajna” činjenica da je najavio odlazak, uzeta je kao nešto što je završeno, gotovo, i o čemu se više neće ni raspravljati. Amerika je takođe upoznata sa Đukanovićevom željom da za svog naslednika, ostavi gospodina Igora Lukšića, kojim bi se, najvjerovatnije upravljalo kao sa “duracell zecom”, na daljinu. Nažalost njegovu, na marginama njegovih razgovora, kažu mi moji sagovornici iz Washingtona, Đukanoviću je skrenuta pažnja da Crna Gora nije nasledna monarhija ili oktroisana republika. I da se jedna politika, i njeni lideri, mogu smjenjivati samo na izborima. Zato mu je diskretno rečeno da bi druga polovina ove godine bila dobra za organizovanje izbora na svim nivoima u Crnoj Gori, parlamentarnih, predsjedničkih i lokalnih. Naravno, pretpostavka je da bi ti izbori bili od prvog do zadnjeg dana kontrolisani od strane SAD-a, Evropske Unije i OEBS-a. Drugačije, mislim da onaj dio opozicije koji je u Parlamentu nije pod kontroplom DPS-a, ili onaj dio crnogorskog alternativnog mišljenja koji se nazire, koji se formira i sprema da se spusti na politički teren ne bi ni prihvatio taj izazov – tvrdi Knezević u razgovoru za “Dan”.
On kaže da je njegovom i posjetom Nebojše Medojevića Washingtonu koja ja planirana sledećeg mjeseca, započeti jedan proces aktivnijeg i kvalitetnijeg angažmana institucija SAD-a, donosilaca odluka, značajnih liberalnih medija, u pomoći Crnoj Gori da se izvuče iz stanja “bolesnog društva’.
- I unutra i van zemlje se skoro sve zna, a ako nekome to i nije bilo jasno, u zadnjih pola godine shvatili su sve. Zato, u tom dijalogu, koji ćemo, vrlo brzo nastaviti i u Briselu, želimo da iskristališemo najbolju strategiju da skoro tri četvrtine stanovništva Crne Gore, koji nijesu uključeni u interesne podjele i profite kartela koji je jako dobro, perfidno, pomiješao demokratske političke principe sa mafijaškim zakonima, dobiju demokratski okvir u kojem ce, i slobodno izabrane lidere, s kojima ce krenuti ka davno obecanoj, nikada ne ostvarenoj nazalost, boljoj buducnosti. Ako SAD insistira na ideji izbora na svim nivoima u ovoj godini, kao sto se to sada cini, trazicemo svu vrstu pomoci i garancija da ce to biti prvi pravi slobodni izbori u Crnoj Gori, trazicemo medjunarodne sudije, trazicemo potpuno iskljucivanje crnih duvanskih i kokainskih fondova iz izbornog procesa, kao i “pacifizaciju” tajne sluzbe i policije koje su, ovakve kakve su samo produzeni instrumenti rezima i mafije koja ga drzi, opsluzuje. Dakle, trazicemo ono sto ima svaki sportski klub u medjunarodnim natjecanjima, trazicemo uspostavljanje i postovanje pravila igre. Siguran sam, ako nam Amerika pomogne da stvorimo takvu i tu atmosferu da cemo konacno ovaj rezim, njegovu javnu i mnogo vaznije “tajnu vladu” u kojoj su Šarići ministri ekonomije, a Subotić ministar finansija, poslati u penziju, u proces utvrdjivanja politicke i krivicne odgovornosti. Odrzavanje jedne mafijaske vlasti sa beznadezno kontaminiranim liderom na celu, nikome vise u svijetu ne odgovara, ni Briselu, ni Vasingtonu. To je “bottom line”, i esencija danasnjeg Zapadnog pogleda na Crnu Goru i njeno drustvo – rekao je Knezevic.
Prema njegovim rijecima Knezevic je sa saradnicima razgovarao sa ljudima koji su “hranioci” lanca odlucivanja u americkoj spoljnoj politici, i onima kojima je to, na ovaj ili onaj nacin, posao. Moze se zakljuciti, svi se slazu Djukanovicu je dato do znanja da se ovako vise ne moze.
- Nije mu pomoglo ni pozivanje na mogucnost koristenja uticaja na Milorada Dodika i ostale politicke faktore u regionu. Opste je poznato da Djukanovic nema nikakve odnose sa Borisom Tadicem, da mu ovaj cak ne zeli ni podici slusalicu kada ga zove, a da su u Hrvatskoj, iako generalno naklonjeni Crnoj Gori, novi lideri jako sumnjicavi, nakon ubistva Iva Pukanica. Pretpostavljam tako da je Djukanovic racunao na onaj dio zajednickih “svercerskih aktivnosti” koje je nekada izvodio sa Dodikom, kao neku svoju kartu, svoj ulog kojim bi I dalje zamajavao oci Americi. Nazalost, ta karta je blijeda, slabasna, da ne kazem “lisha” karta. Dakako, Djukanovic je od strane zapadnih iliberalnih medija, kao i ozbiljnih politickih komentatora vidjen kao poslednji politicki dinosaurus koji je opstao nakon brutalnih devedesetih i koga je vrijeme preteklo i prevazislo. Pored svih ostalih stvari, vidjeli smo, da za dvije decenije djelovanja na politickoj sceni i odnosima sa svijetom, taj covjek nije uspio da nauci ni dvije rijeci ili recenice engleskog jezika, bez koga se vise zaista ne moze. To je jedan mali, ali ne nevazan dokaz, da ako Djukanovic mozda zna imenice, onda je pomijesao glagole i vremena u jeziku moderne geo politike. Sveukupno, ova je posjeta, iz americke perspective, iskoriscena za “ispracaj” nekadasnjeg saveznika koji je dobro zaglibio u svojoj bahatosti, kojem su senzori osluskivanja politickih poruka koje salju novi akteri i novi parametri svjetske i regionalne politike zamagljeni lakocom zivljenja na politickoj prevari koju i on i njegovi papagaji vec neko vrijeme odrzavaju na aparatima i novcu zaradjenom u ilegalnim aktivnostima – porucio je Knezevic.
Amerika, kao velika sila, je, kaze on, zabrinuta i zaokupljena velikim problemima danasnjice, a Balkan i Crna Gora ostavljeni su Evropskoj Uniji ciji, pretypostavka je, jednog dana trebaju biti sastavni dio.
- U tom smislu podrzava se svaki napor kako bi se taj, u proslosti nestabilni politicki prostor, sklon izazivanju neracionalnih politickih kriza pa cak i ratova, “usisao” u evro-atlantski poredak. Ne zaboravite, tezu koju uvijek isticem, ako je Amerika najuspjesnija britanska kolonija, onda je Evropska Unija najuspjesniji politicki projekat Amerike. U tom smislu, Amerika zeli vidjeti Crnu Goru, kao zadnji, a najmanji dio sjevero-zapadne mediteranske obale koji jos nije u NATO paktu, unutra. Time se zaokruzuje jedna geostrategija. Ne moze se bilo kakva zemlja, bez obzira koju tertioriju ili geografiju kontrolise, primiti preko noci u asocijacije koju su zasnovane koliko na geostrateskim znacajkama, toliko i na demokratskim principima unutrasnje politike. Zato “pravna drzava” je prerekvizit clanstva u NATo paktu i kasnije u Evrospkoj Uniji, i to su Djukanovicu svi sagovornici rekli, saopstili. Zato je on, Djukanovic, lider zemlje u kojoj je mafija ciji je, paradoksalno je ali istinito, opet on lider, “otela” drzavu i njene institucije, los maneken ideje clanstva u NATO paktu.
Knezevic istice da u spoljnopolitickim odnosima vecina je susreta koje u svom kontekstu imaju neki problem, neku supstancu u odnosima dviju zemalja, ali ima i onih, pogotovu kada je SAD u pitanju, koju se zovu zajednicnim nazivnikom posjete tzv. “photo opportunity”.
- Takvu smo jednu posjetu i jedan susret sa tadasnjim predsjednikom Bilom Klintonom organizovali za Djukanovica jos 1995 godine kako bi tom slikom sa tadasnjim predsjednikom “ojjacali” njegov ugrozen status, kako u tadasnjem Bulatovicevom DPS-u, tako i u sukobu sa Milosevicem. Predsjednik Djukanovic susreo se sa predsjednikom Klintonom i taj je razgovor trajao 20 minuta. Ni jedne jedine rijeci nije bilo o Crnoj Gori, pricalo se o Bosni i to vrlo povrsno. Kasnije je zbog te slike, neko bi rekao i samo zbog nje, DPS dobijao izbore, a Djukanovic je tu sliku iskoristio i na predsjednickim izborima protiv Bulatovica. Taj je spin-trik Djukanovic pokusao da primijeni i sada. Naime, nikakvog bilatertalnog povoda i razloga nije bilo za Djukanovica da posjeti SAD-a. Na toj posjeti radio je, nekoliko mjeseci, njegov ambassador u Washingtonu, i njegovi lobisti placeni novcem Crne Gore iz stvarnog i paralelnog budzeta, a mozda je, mislim poslednji put, iskoriscena i zadnja rata kredita iz vremena kada je Djukanovic posluzio u rusenju Milosevica, a ciju su naplatu trazili politicki penzioneri iz kruga Klintonovih saradnika – Gelbard i Klark. Ta je Djukanoviceva posjeta organizovana, iskljucivo i samo zbog “unutrasnje” upotrebe kako bi svoje “vojnike” ali i one koji sve vise dizu glas protiv njegove politike kojih ima i u DPS-u, – Djukanovic uvjerio da je on jos uvijek “americki covjek”, i da ima politicku podrsku. Naravno, trebalo je tom laznom porukom uvjeriti i politicke lidere, i jos mnogo vaznije, tuzilastva i agencije za zastitu zakona u regionu, s kojima je Djukanovic u velikom deficitu kada je istina u pitanju, da on ima zastitu SAD-a. To je jako daleko od istine. Pod tim okolnostima posjeta je organizovana, ali je, istovremeno, iskoriscena da se Djukanovicu prenese jedna jedina znacajna politicka poruka koju je, na prvi pogled samo u jednoj recenici na pressici, izgovrila drzavni sekretar Klinton: “rulle of law”, ili ti “pravna drzava”, to je ono sto zelimo da vidimo.

Ovaj Ratko je jedan od zescih lazova.
Ali lijepo prica, pa ga volim slusat

[Mojsije]

Nakon dvije godine istrage, provjera, saslušanja svjedoka, prikupljanja dokaza u slučaju Zavala, nevjerovatno je da Vrhovna državna tužiteljka, Ranka Čaparić može sebi da dozvoli da u javnost ponovo izađe sa starom pričom o "prikupljanju dodatnih obavještenja“ i "složenosti slučaja“, ocijenjeno je danas iz Mreže za afirmaciju nevladinog sektora MANS.

U MANS-u tvrde da je od samog podnošenja krivične prijave, Čarapić za javnost imala samo jednu poruku, slučaj je složen - istraga je u toku, bez ikakvog nagovještaja o tome u kojoj fazi se postupak nalazi, te šta je tužilaštvo do sada preduzelo na procesuiranju ključnih aktera afere.

"Državna tužiteljka sada tvrdi da tužilaštvo ne raspolaže sa dovoljno informacija, iako je MANS još prije dvije godine uz krivičnu prijavu dostavio preko 50 pisanih dokaza koji upućuju na sumnju da su akteri afere Zavala počinili krivična djela za koja se terete u prijavi“, saopšteno je iz MANS-a.

U MANS-u podsjećaju da je tada Ranki Čarapić dostavio informaciju da je Svetozar Marović boravio u Kanu na sajmu nekretnina, te da postoji sumnja da se lažno predstavljao kao član Vlade Crne Gore, te u njeno ime potpisao sporazum o strateškom partnertvu između Vlade i ruskog Miraxa.

Kako MANS dalje tvrdi dostavljeni su podaci i Marovićevom vlasništvu u kompaniji Moninvest, odnosno preko nje i dokazi o učešću u projektu na Zavali. MANS je tužilaštvu dostavio dokaze i o vlasničkoj strukturi rusko-crnogorske kompanije Zavala-invest, kao i dokaze o vlasništvu i načinu kupovine placeva na kojima je nelegalno sagrađen kompleks na Zavali.


U vezi prijave za Marovićeve ruske partnere, MANS je Vrhovnom državnom tužiocu dostavio dokaze koji nedvosmisleno ukazuju na činjenicu da je rusko-crnogorski investicioni tandem i nakon zabrane gradnje na Zavali, povrijedio službeni pečat nadležne inspekcije i nesmetano nastavio sa radovima.

MANS je tužiteljki dostavio i dokaze koji se odnose rođenog brata Svetozara Marovića, Dragana a koji se u prijavi tereti za zloupotrebu službenog položaja. Tom prilikom Čarapićevoj je dostavljen CD sa audio snimcima jedne od sjednice SO Budva na kojima se jasno može čuti priznanje Dragana Marovića da, i pored upozorenja resornog Ministarstva, nije zabranjivao nelegalnu gradnju.

"Pored ovih podataka, MANS je Čarapićkoj dostavio i podatke o interesnoj šemi pojedinaca i kompanija povezanih sa Svetozarom Marovićem i njegovom rodbinom i ukazao na mogućnost da se tako kreirana mreža iskoristi za kartelsko udruživanje u sektoru prometa nekretnina i izgradnje objekata. Tužiteljki su tada dostavljene informacije o budvanskim kompanijama i njihovim vlasnicima, kao i osnivačima koji su registrovani kao off-shore kompanije. Poseban dio mreže čine javna preduzeća Budve na koje Marović može da ostvari uticaj preko svoje rodbine ili po osnovu pripadnosti istoj političkoj partiji“, nacode dalje u MANS-u.

Svi ovi dokazi su tužilaštvu bili dostupni i prije dvije godine, a MANS je u nekoliko navrata tužilaštvu saopštio da stoji na raspolaganju za svaku vrstu dodatnih objašnjenja. Tužilaštvo do danas nije nijednom konktaktiralo MANS, iako je po sopstvenom prizanju istraga zapala u slijepu ulicu.

"Zbog svega navedog, neozbiljan je i drzak stav tužiteljke da njena institucija nema informacija, nema kapaciteta, te da je slučaj Zavala složen. Ono što tužilaštvo nema, jeste politička volja da se konačno napravi presedan u dosadašnoj praksi procesuiranja isključivo administrativne korupcije, i pozabavi korupcijom na najvišim nivoima vlasti, što slučaj Zavala svakako jeste“, zaključuju u MANS-u.

http://www.cafemontenegro.com/index....22&news=105593

[Mojsije]

Izjava ministarke za evropske integracije Gordane Đurović, povodom tužbe MANS-a zbog proglašavanja odgovora na upitnik Evropske komisije tajnom, pokazuje njenu namjeru da monopolizuje proces evropskih integracija u cilju prikrivanja neistina koje se plasiraju međunarodnoj zajedinici, ističe Vanja Ćalović, izvršni direktor MANS-a.

Ćalović ocjenjuje da je, nakon što su mediji objavili manji dio odgovora na Upitnik Evropske komisije, jasno je da je jedan od ključnih motive ministarke Đurović da proglasi odgovore tajnom u namjeri da se prikriju neistinite informacije date Evropskoj komisiji.

"Tako je, na primjer, državna administracija obavijestila Komisiju da svi crnogorski sudovi imaju internet prezentacije na kojima se nalaze sudske presude što je notorna neistina. Tek nakon što je MANS ukazao na niz problema kroz paralelne odgovore na Upitnik, mediji su ukazali na očigledne neistine u zvaničnim odgovorima, pa su pojedini sudovi, u pokušaju da zataškaju skandal, objavili sajtove, na kojima se ni danas ne nalaze presude. Ovaj primjer dokazuje da zvanični odgovori na upitnik ne odgovaraju realnom stanju, jer je državna administracija uložila veći napor u kreiranje fiktivne slike, nego u prepoznavanj stvarnih problema i sprovođenje reformi“, kaže Ćalović.

Ona je mišljenja da u državi u kojoj postoji politička odgovornost, ministarka Đurović bi podnijela ostavku sa obrazloženjem da ne želi da njena neprofesionalnost i neistine navedene u odgovoru na Upitnik, ugroze proces evropskih integracija i iskompromituju državu pred evropskom administracijom.


"Umjesto toga, ministarka Đurović bahato saopštava da nema vremena da se bavi javnošću odgovora na Upitnik. Takvo ponašanje jasno pokazuje koliko ministarka Đurović i sama gaji evropske vrijednosti, kao što su javnost i lična odgovornost, ali i nedvosmisleno pokazuje namjeru ministarke da monopolizuje process evropskih integracija i odstrani sve koji imaju drugačije mišljenje. Takva praksa je ministarki Đurović do sada omogućavala da bez znanja javnosti koordinira procesom obmanjivanja evropske administracije, a ne istinskim reformama u cilju ulaska u Evropsku uniju“, saopštava iyvrŠna direktorka MANS-a.

Ona zaključuje da primjeri koji su do sada iznošeni u javnost su potvrdili da bi objavljivanjem spornih odgovora na upitnik bili ugroženi samo oni državni službenici koji su neistinitim informisanjem Evropske komisije prikrili činjenice, što svakako nije u interesu ni države, a ni njenih građana.

http://www.cafemontenegro.com/index....23&news=105584


Primjeri ponašanja najodgovornijih ljudi u državnom vrhu poput Čarapićeve i Đurovićeve... Toliko o transparentnosti i evropskim vrijednostima.

[milovan]

Smokvin LIST nece sakriti sramotu i faktichko stanje u drzavnoj administraciji,
odgovonosti nije samo Gospodje Djurovic,
nego MINISTARSTAVA KOJA LAZINJAJU I SVOJE GRADJANE I JEVROPU.

U LAZIMA SU KRATKE NOGE,
one samo odlazu MUCHNINU I POVRACANJE koje ce izazvati prije ili kasnije.

[wulfy]

Kokainska tranzicija

CRNOGORSKI INVESTITORI NA INTERPOLOVIM POTJERNICAMA

I pored zahtjeva i obećanja, Crna Gora još nema zakon o zapljeni imovine stečene kriminalom. Propale su i inicijative o donošenju propisa kojima bi se ispitivalo porijeklo novca domaćih i stranih investitora ili oporezovao ekstraprofit stečen legalnim i nelegalnim poslovima iz vremena raznih tranzita i svojinske tranzicije.
Ovi su predlozi, po pravilu, odbijani uz obrazloženje da bi njihovo donošenje “uznemirilo investitore” i nanijelo veliku štetu crnogorskoj ekonomiji. Da li je taj strah utemeljen?
NARKOTICI: Samo nekoliko mjeseci unazad, braća Darko i Duško Šarić predstavljali su primjer ovdašnjih “tranzicionih junaka”. Maltene ni iz čega, za nekoliko godina, stvorili su bogatstvo o kome su svjedočile brojne nekretnine u rodnim Pljevljima, Bokokotorskom zalivu, Budvi, širom Srbije… Pitati odakle, bilo je neumjesno. Taman toliko koliko i podsjećati da se crnogorska javnost sa njihovim imenima prvi put srela 2007. godine kada je objelodanjen sadržaj “Plave knjige organizovanog kriminala” koju je izradila ANB. Tamo se braća Šarić pominju na listi “bezbjednosno interesantnih osoba, porijeklom sa ovog prostora koje su pobjegle u Zapadnu Evropu da bi izbjegle zatvor ili likvidaciju”.
Umjesto toga, novinske strane punile su priče o ekskluzivnim lokalima, splavovima, hotelima, planovima o gradnji cementare sa stranim partnerima ili šampionskim ambicijama fudbalskog kluba koji su izdašno finansirali. Sve do pred kraj januara ove godine, kada je stigla vijest da je nacionalni biro Interpola u Beogradu raspisao crvenu potjernicu za Darkom Šarićem i Goranom Sokovićem zbog sumnje da su organizovali šverc više od dvije tone kokaina iz Latinske Amerike u Evropu, zaplijenjenog u akciji „Balkanski ratnik”.
Tako se još jednom ponovila priča o isprepletenosti vlasti, legalnog i nelegalnog u crnogorskom poslovnom svijetu. I trgovini narkoticima kao onome što spaja i razdvaja legalne i ilegalne biznise.
Što su braća Šarić u Pljevljima, to je Safet Kalić u Rožajama.
Sirotinjska majka, kažu oni što su im zahvalni na milosrđu ili radnom mjestu. Jedan od najvećih veleprodavaca heroina na Balkanu tvrde drugi, vjerujući policijskim saopštenjima, makar ona dolazila iz inostranstva.
Kalić je, tek, na dobrom putu da dobije sudski ovjerenu potvrdu koja kaže da su saopštenja srpske policije i podaci iz crnogorske Plave knjige, najobičnija kleveta. Zvanično, Kalić je sa državom poslovao samo kada je od nje kupio hotel Turjak. Nezvanično, mediji su ga dovodili u vezu i sa famoznim benzinskim pumpama na Kuli čiji vlasnici nikada nijesu otkriveni. Nedjeljnik “Monitor” je već, nepravosnažno, osuđen zbog prenošenja tih informacija. Suđenje dnevnom listu “Vijesti” je u toku.
A svijet je mali. U Podgorici je upravo počeo proces grupi koja je, prema optužnici, pripremala ubistvo Veselina Bujića, barskog biznismena sa policijskim dosijeom. Uhapšeni su u iznajmljenom stanu čiji je vlasnik Safet Kalić. Među njima – i Jovica Zindović, bivši zet braće Šarić.
Među rijetkim crnogorskim bizismenima čija je karijera, makar privremeno, prekinuta zbog umiješanosti u šverc narkotika su Leon Drešaj i braća Vjekoslav i Jugoslav Lambulić. Prvi je vlasnik podgoričke diskoteke Manija u kojoj se često – uz “opasne momke” i “kontroverzne biznismene” - provodio i politički krem predvođen premijerom Milom Đukanovićem. Zbog šverca heroina osuđen je na šest godina zatvora. Braća Lambulić, vlasnici Fil ruža, ekskluzivnog lokala u kome su vrijeme kratili i mnogobrojni crnogorski ministri su, prema optužnici crnogorskog tužilaštva, prali novac zarađen švercom narkotika. Kada je ta optužnica pala, oni su osuđeni za neovlašćeno organizovanje igara na sreću. Kao kuriozitet će ostati zapamćeno da se na popisu njihove imovine, između ostalog, našao i stan koji je prodao Ratko Vukotić – bivši predsjednik Vrhovnog suda.

[wulfy]

DUVAN: A međunarodne sankcije uvedene tadašnjoj SRJ su u Crnu Goru donijele nove poslovne partnere iz Italije. O dugogodišnjoj saradnji sa čuvenim svjetskim brendovima, mafijaškim organizacijama Camorra i Sveta ujedinjena kruna - napisane su hiljade i hiljade stranica i članaka. Kao i o njihovim ”ovlašćenim zastupnicima” u Crnoj Gori – Franku da la Toreu, Paolu Savinu, Geraru Coumu... Zato, za ovu priliku samo jedno kratko podsjećanje na to vrijeme.
”Znam da nije danas popularno ili razumno reći, ali ja ne želim da krijem da sam najodgovorniji, po mom mišljenju najzaslužniji, što je šverc cigareta dobio podršku i zaštitu Crne Gore”, piše Momir Bulatović u svojoj knjizi Pravila ćutanja: “Odlučili smo da državni budžet punimo na račun sredstava koja pripadaju budžetima onih država koje su donijele odluku da nam uvedu sankcije. U donošenju te državne i političke odluke ne samo da sam učestvovao,već sam na nju presudno uticao”.
Valjda je to bio motiv Bulatoviću da, pred sami kraj predsjedničkog mandata, pomiluje svog kuma Miodraga-Daku Davidovića, osumnjičenog za šverc cigareta i utaju poreza vrijednog 10 miliona maraka. Bivši policajac i ministar u Vladi tzv. SAO Hercegovina danas je jedan od najimućnijih i najuticajnijih Nikšićana. Ne računajući one sa političkom funkcijom. Nekadašanji zakupac Željezare u Nikšiću nedavno je ponovo pozivan u pomoć, ne bi li obezbijedio egzistenciju radnicima kompanije koja tone sve dublje. Iz privatizacije u privatizaciju.
Zvanično, tačku na “aferu Davidović” stavio je premijer Đukanović 2004. godine u intervjuu agenciji Beta. Citat prenosimo sa sajta Biroa za odnose sa javnošću Vlade Crne Gore: Kometarišući primjer nikšićkog biznismena Miodraga Davidovića Dake, koji je svojevremeno bio optužen za milionsku utaju poreza i oslobođen od odgovornosti, a koji je nedavno založio svoju imovinu spašavajući “Željezaru”, Đukanović je kazao da “je taj slučaj regularno okončan po pravilima pravnog sistema Crne Gore. Naša javnost je kritikovala tadašnjeg predsjednika Crne Gore Momira Bulatovića, zbog akta pomilovanja, ali treba reći da je on na to imao ustavno pravo i posebno da zbog toga danas ne treba dovoditi u pitanje kredibilitet Davidovića kao poslovnog partnera”.
A Bulatovićevo priznanje o organizaciji prekojadranskog švercerskog lanca ostalo je bez odjeka. Slavu su, a neki poput Ratka Kneževića tvrde i dobar dio novca, prigrabili drugi. U Italiji je, sredinom mjeseca, ponovo odložen početak sudskog procesa u kome će se odlučivati da li će biti suđeno osumnjičenima za šverc duvana između Crne Gore i Italije. Na tom popisu se, uz sadašnje i nekadašnje vladine funkcionere (Dušanka Jeknić i Miroslav Ivanišević), nalaze i trojica bogatih i uticajnih crnogorskih biznismena: Branislav Mićunović, Veselin Barović i Branko Vujošević. A tu su i “srpske kolege” Andrija Drašković i Stanko Subotić Cane.
O razmjerama stečene moći svjedoči primjer Veselina Barovića. On je lično ili preko brojnih firmi i privatizacionog Euro fonda, koje je kontrolisao kao većinski vlasnik ili suvlasnik, stekao vlasništvo nad državnim kompanijama: HTP Fjord, HTP Mimoza, ulcinjska Solana “Bajo Sekulić”, Bjelasica Rada, hotel Grand na Cetinju, Izbor iz Bara… A tu su i nebrojeni placevi, nekretnine, akcije, od države dobijena licenca operatera kablovske televizije… Slikovit je i primjer Stanka Subotića, uz Olega Deripasku, omiljenog inostranog poslovnog partnera crnogorske vlade u državnim i privatnim poslovima. Počelo je tranzitom duvana i sa 100 dolara koje je Subotić, prema sopstvenom priznanju, jednom prilikom pozajmio premijeru (što je ovaj kasnije, ponovo tvrdi Subotić, uredno vratio). Vlada je potom, skupa sa Subotićem, novcem od “tranzita duvana” kupila svoj prvi avion (u vrijeme premijerskog mandata Filipa Vujanovića). Subotić je, nakon toga, u Budvi zauzeo mjesto Nenada Đorđevića (jednog od osnivača i finansijera JUL-a Mirjane Marković) kupivši od njega “Admiral”, prvi crnogorski hotel sa pet zvjezdica i veći dio ostrva Sveti Nikola. Maštalo se tu o spajanju ovog ostrva sa kopnom, slavila međunarodna turistička nagrada koju je dobio Subotićev hotel na Svetom Stefanu Vila Montenegro, poništavali se državni tenderi kako podgorički Duvankomerc i njegovu distributivnu mrežu ne bi kupio hrvatski biznismen Ivica Todorić, nego Stanko Subotić (koji je naknadno odustao od te kupovine pa je u firmi nedavno uveden stečaj). Onda je došla kriza. Prvo pravna - iz Beograda gdje se Subotić našao na potjernici zbog učešća u švercu cigaretama kojim je uz, “neprijateljske”, oštećen i budžet Rebublike Srbije. A potom i finansijska.
Đukanovićeva Prva banka je, gotovo godinu, pokušavala da proda Subotićev dio ostrva Sveti Nikola i tako namiri dospjela potraživanja. Subotić je, objavio je nedavno “Dan”, ipak povratio pravo da raspolaže svojom imovinom nakon što je na račun banke uplatio 15 miliona eura. Sada rizikuje da mu i ta imovina bude zamrznuta, kao nezakonito stečena, po osnovu potraživanja vlasti iz Beograda. Vila Montenegro već je imala status “privremeno oduzete” da bi crnogorsko Ministarstvo finansija poništilo rješenje Uprave za nekretnine. Čeka se nova odluka.
Priča o duvandžijama bila bi nepotpuna bez Miroslava Miškovića – vlasnika konzorcijuma Delta – koga srpske vlasti sumnjiče za učešće u švercu cigarete u grupi koji je okupio Marko Milošević. Mišković danas u Crnoj Gori stiče kroz lanac marketa Maksi, tržni centra Delta, suvlasnički udio u M:telu (operater fikse i mobilne telefonije) dok se priprema da u Bokokotorskom zalivu gradi turistički kompleks.
PRANJE PARA I OSTALE SITNICE: U međuvremenu, kolaju priče o novim biznisima. Umrežavaju se novi i stari igrači. Ratko Knežević je obznanio, a Nebojša Medojević medijima potvrdio da je Kneževiću dostavio informacije o tome da je Stanko Subotić prao novac za braću Šarić.
Subotićeve finansijske nevolje povezivane su, istina bez valjanih dokaza, i sa Taksinom Šinavatrom, bivšim tajlandskim premijerom za kojim je u toj zemlji raspisana potjernica zbog korupcije i prelivanja novca iz državnih u porodičnu kasu. Uglavnom, dok ga potražuje Interpol, Šinavatra putuje sa crnogorskim pasošem, koji mu je - ne zna se kako i zašto - izdat po posebnoj proceduri, kao osobi koja je posebno zadužila Crnu Goru. Čime – znaju samo ljudi iz vrha vlasti.
Prošla godina je, uz ostalo, potvrdila specifične poslovne veze Crne Gore i Italije. Susret Mila Đukanovića i Silvija Berluskonija ostaće upamćen kao rijedak primjer da se na istom mjestu, u isto vrijeme, nađu dva premijera koji su zaštitu od sudskih procesa u istoj zemlji (Italiji) dobila samo zahvaljujući imunitetu. Premijeri su, spekulisali su njihovi oponenti, tada dogovorili aranžman po kome će upravljanje crnogorskom Elektroprivredom preuzeti italijanska A2A. Čudi li koga – i tom kompanijom upravljaju ljudi koji su bili ili još uvijek jesu pod istragom italijanskog pravosuđa.
Na to se može gledati i kao na nastavak politike izbora strateških partnera za upravljanje i privatizaciju najvećih crnogorskih kompanija. Zahvaljujući Kombinatu aluminijuma upoznali smo Marka Riča (Glenkor), aktera “najveće utaje poreza u istoriji SAD” i Olega Deripasku – čovjeka koga su zbog poslovnih prevara tužili nekadašnji partneri, a u Španiji je upravo aktuelna istraga u kojoj se Deripaska dovodi u vezu sa pranjem novca za rusku mafiju od 2001. do 2004. godine.
U aktuelnoj privatizaciji dijela Luke Bar kao jedan od najozbiljnijih kandidata slovi srpski privatno-državni konzorcijum koji formalno predvodi Kole Kostić, “srpski kralj šećera” i glavni akter međunarodne “šećerne efere” koja je prije osam godina tresla Srbiju i Crnu Goru.
Kostić je, prethodno, odustao od kupovine Instituta “Simo Milošević” u Igalu u kojoj mu je partner trebalo da bude Filip Zepter.
Globalna ekonomska kriza je, makar privremeno, odložila ulazak na velika vrata još jednog međunarodnog investitora od pedigrea. Američka TV mreža ABC Njuz emitovala je prošle godine video snimak na kome član vladarske porodice Ujedinjenih Arapskih Emirata, šeik Isa bin Zajed al-Nahijan, muči čovjeka šibajući ga električnim šipkama i drvenim daskama u koje su zakucani ekseri. A Nahijani su, dugo, slovili kao glavni kandidati za dugoročni zakup ulcinjske Velike plaže i kupovinu paketa akcija Prve banke. A nedostatak novca mogao bi omesti još jedan već ugovoren posao, gradnju autoputa Bar-Boljare. Problem je u novcu koji treba da obezbijedi koncesionar.
Splitski Konstruktor i njen prvi čovjek Željko Žderić, nekoliko mjeseci unazad, u fokusu su hrvatske javnosti zbog medijskih i policijskih optužbi za falsifikovanje poslovne dokumentacije, izdavanje čekova bez pokrića, potpisivanje fiktivnih ugovora sa vladom bivšeg hrvatskog premijera Iva Sanadera.
Ipak, i bez šeika, “konstruktora” i drugih, nepomenutih, kojima se kao jedini grijeh može spočitati divlja gradnja ekskluzivnih hotela, nejasno porijeklo kapitala ili utaja poreza, može se zaključiti da bi ovdašnja ekonomija imala velike probleme kada bi, iz bilo kog razloga, privredne aktivnosti u Crnoj Gori zaustavili svi oni koji su osumnjičeni, optuženi ili osuđeni zbog kriminalnih aktivnosti. Činjenice pokazuju da “lica sa potjernica” imaju ogroman ekonomski uticaj. Sa druge strane, kada bi država, makar privremeno, oduzela svu sumnjivo stečenu imovinu u vlasništvu lica sa Interpolovih potjernica, bila bi to nacionalizacija nalik onoj sprovedenoj u Jugoslaviji nakon Drugog svjetskog rata. Samo jedno nije sporno – takvom stanju kumovala je vlast.

izvor: www.vijesti.me

[NHM]

Nikad ne znam đe da prokomentarišem koju kad neznaveni Dinoša iznjedri neki novi demokratski biser. No čujem na dnevniku, pa novine ne mogu prije sjutradan to ni objavit. Da nije takav kakav je, trebalo bi mu posebu temu posvetit. Volio bih da mogu da kažem da bi to bilo poklanjanje mnogo više pažnje nego što zaslužuje, ali, pošto već pokriva ministarsko mjesto, značajniji je nego što bi to trebalo da bude ikad moguće.

Rasprava o izborom zakonodavstvu u dijelu koji se odnosi na zastupljenost nacionalnih manjina, a on, između ostalog, kaže kako je on, iako je ministar, i dalje predstavnik DUA i kako je to i u Evropi standard.

Vidi se da je izdanak istog vlastodržačkog mentaliteta u kojem premijer istovremeno biva i predsjednik jedne političke partije, tako da nije ni čudo da je ministar istovremeno i partijski aktivista. Njima, očigledno, nije normalna pomisao da su oni premijer i ministar SVIH ljudi u CG, a ne samo onih koji su za njih glasali.

Da mrčo ima kakvog savjetnika koji mu smije savjetovat da ućuti kad nema što pametno da kaže. No svi su oni ubijeđeni u svoju Solomonsku mudrost i ne mogu da kontrolišu potrebu za slušanjem sopstvenog glasa.

[Mojsije]

Da postavim jedno retoričko pitanje: jel to onaj ministar za manjine koji istovremeno mrzi jednu takvu?

[MonterO]

taj +7 karaktera

[MonterO]

I sve po zaknu...


Crnogorsko Ministarstvo unustrašnjih poslova (MUP) potvrdilo je danas da je biznismen iz Pljevalja Darko Šarić, za kojim je Srbija raspisala poternicu zbog sumnje da je organizovao šverc kokaina iz Južne Amerike, nedavno tražio državljanstvo Crne Gore.

MUP je u saopštenju naveo da je Šarić, koji je od 2005. godine državljanin Srbije, zatražio crnogorsko državljanstvo u maju 2009. godine.

Ustanovljeno je da Šarić, koji je rođen u Pljevljima, ispunjava zakonske uslove za sticanje crnogorskog državljanstva, pa mu je MUP Crne Gore 16. novembra 2009. godine izdao garanciju da će steći crnogorsko državljanstvo ako dobije otpust iz državljanstva Srbije, navodi se u saopštenju.

Dodaje se da je garancija za prijem u državljanstvo Crne Gore izdata sa rokom važenja od dve godine i da je Šariću lično uručena u Pljevljima 28. decembra 2009, kao i da će postupak prijema biti obustavljen ako pljevaljski biznismen u navedenom roku ne obezbedi otpust iz državljanstva Srbije.

Šarić je od 21. januara na spisku osumnjičenih srpskog tužilastva za borbu protiv organizovanog kriminala zbog sumnje da je organizovao krijumčarenje više od dve tone kokaina iz Južne Amerike koji je krajem prošle godine zaplenjen u Urugvaju.

Srbija je nakon proširenja istrage na pljevaljskog biznismena za njim raspisala poternicu, a crnogorska policija je 24. januara pretresla objekte u vlasništvu Šarića u Pljevljima.

Šarić je u bekstvu i, prema saznanjima crnogorske policije, on se nalazi u jednoj od evropskih država.

[sky]

Svakim danom izlazi na vidjelo sve ono sto se otprilike i znalo. Koliko jos toga treba da se desi da bi narod rekao da nece vise ovakvu vlast i nece te ljude.
Kratka rekapitulacija:
Imamo malverzacije, bahate politicare, nikakav razvoj, sumljive i pogubne privatizacije, sverc cigara za kojeg niko nije odgovarao, veliki broj nerasvijetljenih ubistava, berzanska pakovanja medju prijateljima, razne tragove kriminalaca koji se gube u Crnoj Gori, unistenje prirodnih resursa zarad brzog profita, sverc velike kolicine droge, radnike na ulicama, itd. itd.
Ovo je ono sto se danas desava u CG, a bilo je i drugih stvari vrlo losih stvari u proslosti.
Zasto smo dali da nam to urade od nase drzave, dragi crnogoci?!

[Mojsije]

Američki predsjednik Barak Obama uputio je Kongresu nacrt budžeta za tekuću fiskalnu godinu, koja završava na kraju septembra, od 3,83 hiljade milijardi dolara.

Planom troškova predviđena su veća izdvajanja za borbu protiv nezaposlenosti, povećanje poreza za bogate i zamrzavanje potrošnje za brojne vladine programe.

Budžetski deficit SAD će u tekućoj fiskalnoj godini, predviđeno je, narasti na rekordnih 1,56 hiljada milijardi dolara i premašiti prošlogodišnji, najveći od Drugog svjetskog rata, od 1,41 hiljada milijardi.

Analitičari navode da će deficit biti u visini gotovo 11 odsto američkog bruto domaćeg proizvoda i podsjećaju da se deficit veći od tri odsto BDP smatra neodrživim.


U sljedećoj fiskalnoj godini, koja počinje u oktobru 2010, deficit će ostati iznad hiljadu milijardi dolara uprkos predloženom trogodišnjem zamrzavanju budžeta za različite programe osim vojnih i onih sa sektora domaće bezbjednosti i drugim planiranim mjerama.

Za fiskalnu 2011. projektovan je deficit od 1,3 hiljade milijardi dolara, što je na nivou od 8,3 odsto BDP, navodi se u budžetskimdokumentima.

Tek 2012, zahvaljujući ponajviše očekivanom ekonomskom rastu, deficit će znatno pasti, na 828 milijardi dolara ili nešto više od pet odsto BDP.

https://forum.cdm.me/newreply.php?do...te=1&p=1462586


Sve se vrti oko naoružanja i izdvajanja što veće sume novca za kupovinu i održavanje arsenala iz te oblasti dok se sve ostalo zamrzava. A ratovi po svijetu se ne dobijaju niti gube nego se održavaju.
Uz to, sa ovolikim deficitom svaka ekonomija bi dekadama unazad bankrotirala, ali imaju vjerne finansijere koji ih pomažu i reprogramiraju dugove iz godine u godinu, a čik pogodite uz malo guglanja ko su ti ljudi, šta im prodaju i zašto su ovako 'darežljivi prema njihovoj ekonomiji?

[remark]

Gađao jabuku, pogodio svatove!

• Odštampaj
• Make font size smaller Make font size default Make font size larger

01. februar 2010. 11:31 > 11:32
Četvorica muškaraca završila u bolnici pošto su pogođeni iz "krateža"... dok se na svadbi kod Požege ritualno gađala jabuka.

Požeška policija uhapsila je Sašu Jankovića (29), iz Požege, zbog osnovane sumnje da je na svadbenom veselju u domaćinstvu Branka B, u selu Otanj, nestručnim rukovanjem lovačkom puškom povredio četvoricu svatova.

U današnjem saopštenju užičke Policijske uprave navodi se da se incident dogodio juče tokom svadbenog veselja, kada je više osoba koristilo vatreno oružje radi ritualnog obaranja "jabuke".

Uviđajem je ustanovljeno, kako tvrdi policija, da je usled nestručnog rukovanja lovačkom puškom - kratežom, za koju Janković nema dozvolu nadležnog organa, puška opalila prilikom punjenja i preklapanja patrone.

U ovom incidentu povređeni su Ivan R (29) iz Podgorice i Goran L. ( 41), Milivoje R. (51) i Branko B. (40), svi iz Požege, koji su prevezni u Opštu bolnicu u Užicu radi neophodne lekarske pomoći.

Portparol užičkog Zdravstvenog centra Danijela Vasiljević potvrdila je danas Tanjugu da je Ivan R. smešten na Odeljenje hirurško-intenzivne nege u Opštoj bolnici i da mu život nije ugrožen, dok je Goran L, posle ukazane prve pomoći, otpušten na kućno lečenje, a preostala dva pacijenta, koji se pominju u policijskom izveštaju, nisu ni zatražili pomoć u ovoj zdravstvenoj ustanovi.

Požeška policija je, zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršili krivično delo izazivanja opšte opasnoti, saslušala i Petra Ćirjakovića (32) i Danka Đorđevića (27), obojica iz Arilja, koji su učestvovali u ovom incidentu.

Istražni sudija Višeg suda i tužilac Višeg javnog tužioca u Užicu obavešteni su o ovom događaju, saopštila je policija.

[Referee]

Država u kolijevci
Autor: Andrej Nikolaidis

Postoje tri stvari koje smjena vlasti u Crnoj Gori ne smije ugroziti: državnost Crne Gore, njeno članstvo u EU i članstvo u NATO. Sve dok postoji opasnost da smjena vlasti - demokratska ili drugačija - može ugroziti bilo koju od te tri pretpostavke stabilnosti Crne Gore, ta se smjena neće ni desiti. Jeste li nekada čuli da na srpskoj javnoj sceni neko za Srbiju kaže: ovo je država koja je porodila organizovani kriminal i državne službe koje su likvidirale političke protivnike, bila umiješana u najstrašniji ratni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, ušla u sukob sa cjelokupnim demokratskim svijetom – šta će nam, dakle, ta država? Da niste možda čuli crnogorskog unionistu koji će, vođen stidom zbog napada na Dubrovnik i četničkih i ostalih zločina počinjenih u ime srpstva, odahnuti i reći: kada vidim što smo zajedno činili, i bolje da nema zajedničke države Srbije ni Crne Gore?Ili, da niste čuli nekoga ko bi na hrvatskoj javnoj sceni rekao: šta će nam Hrvatska, to je država koja je počinila zločin u Jasenovcu, država koja se devedesetih „etnički očistila“ od Srba?Da niste čuli nekog aktera američkog političkog i javnog života koji predlaže ukidanje Sjedinjenih Američkih Država, sa argumentacijom da je ta država nastala krađom zemlje i genocidom nad Indijancima? Ili ste možda čuli za političku partiju u Španiji koja se zalaže za ukidanje Španije izgrađene od kolonijalnog zlata, sazidane od urođeničkih kostiju?
Niste? Ali ćete zato u Crnoj Gori često čuti razne varijacije sljedećeg iskaza: „što će mi ovakva Crna Gora, ja se za ovo nisam borio“. Često ćete čuti kako je Crna Gora „privatna i država organizovanog kriminala“, stoga ne treba da postoji – to je, zapravo, misao-vodilja unionističke opozicije.
Ako je to samo u Crnoj Gori tako, šta nam to govori? Prije svega, da pitanje crnogorske državnosti nije trajno i stabilno riješeno. Ono to neće ni biti, sve dok postoji mogućnost da, kao i 1918., pad vlasti znači i kraj države. To nije tek propaganda vladajuće koalicije kojom ona plaši i mobiliše pristalice, nego zaista mogućnost, ili čak izvjesnost. Otud, pitanje svih političkih pitanja u Crnoj Gori glasi: kako izvršiti smjenu vlasti a da to ne znači i ukidanje crnogorske nezavisnosti?
Čak ni Njemačka, koja je počinila nemjerljivi zločin holokausta, nakon Drugog svjetskog rata nije ukinuta, nego podijeljena. Onda: kakav je to strašni, neoprostivi zločin tri godine stara Crna Gora počinila, pa je tako mnogo onih koji bi je ukinuli, pa je već zaslužila da je nema?
Često čujemo frazu: Crna Gora je stara država. Sugeriše li se time da su države kao vino: što starije, to stabilnije i bolje? Na papiru, ovo je stara država. Stvarno, Crna Gora je država u kolijevci. Kakva će ona biti, i što će od nje postati, još uvijek ne može reći niko, pa ni vašarske gatare. Ali vrlo dobro znamo što bi ona trebala biti. Ako ona to još uvijek nije, ako nuždu i dalje obavlja u pelene, pa nekad tako zasmrdi da se kolijevci može prići samo sa rukom na nosu, to ne znači da dijete treba ugušiti, nego da je veliki posao odgajanja tek pred nama.
Ili, ako bismo se nastavili igrati sa usporedbom države i vina, mogli bismo reći kako su promjene vlasti u državi ono što je proces pretakanja za vino. Ali jedna je stvar vino pretočiti, a druga prosuti ga na livadu: jedna je stvar smjena vlasti koja učvršćuje demokratiju, a drugo smjena vlasti koja znači ukidanje države. Sve dok pitanje ne glasi: koliko dobro vino ćemo imati, nego da li ćemo uopšte imati vino, to će vino biti lošije no što bi moglo biti.
Stoga je zadatak prvi zadatak unionističke opozicije, ako već ona želi biti ta koja će promijeniti pelene i počistiti kolijevku (u kojoj, doduše, leži tuđe dijete, rođeno mimo njene volje, jer Crna Gora bi, da je bilo po njihovom, svoju državnost abortirala), da građane ubijedi da ovu državu, skupa sa kolijevkom, neće odnijeti u dom za sirote, napuštene ideje, a onda se vratiti u tople skute majke Srbije. Dok god ona to nedvosmisleno i obavezujuće ne učini, vlast će imati širok prostor za manevrisanje i manipulaciju.
Ali ta se opozicija ponaša kao da dijete o kojem govorimo nije njeno, nego je rezultat silovanja kojem se ona do zadnjega i svim silama opirala. Unionistička verzija glasi: „kartel“ je finansijsko-politički silovao Crnu Goru i njenu srpsku tradiciju. U njihovoj verziji, ova, nezavisna država Crna Gora plod je tog nasilnog zločina „kartela“. Prvo, to nije načno: nezavisna Crna Gora je, za razliku od „zajedničke države Srbije i Crne Gore“, nastala na demokratskom referendumu. Drugo: nemojmo se ovdje zaustaviti, nego do kraja izvedimo logičko-pravne konsekvence stava o „ukradenoj državi“. Ako je ovu Crnu Goru izbornim prevarama stvorio „kartel“, onda je suverenistička elita voljni saučesnik u tom kriminalnom aktu, a suverenisti koji će potvrditi unionističke predreferendumske teze – svjedoci pokajnici. Ako je tako, onda nelegalno stečenu crnogorsku nezavisnost treba poništiti - sa njom postupati kao i sa ostalim posljedicama kriminalnih aktivnosti.
Sa druge strane, prvi zadatak suverenističkih pobjednika morao je biti da nezavisnu Crnu Goru učine makar prihvatljivom onima koji je nisu željeli. Da se potrude da ih njihovo najvrjednije političko nasljeđe, nezavisna država Crna Gora, nadživi. Stvar je vrlo prosta, ali se u političkim kombinacijama vrlo često ignoriše jer je za mnoge teško prihvatljiva. Postoje tri stvari koje smjena vlasti u Crnoj Gori ne smije ugroziti: državnost Crne Gore, njeno članstvo u EU i članstvo u NATO. Sve dok postoji opasnost da smjena vlasti (demokratska ili drugačija) može ugroziti bilo koju od te tri pretpostavke stabilnosti Crne Gore, ta se smjena neće ni desiti.


Pitam se kako to da niko ne prokomentarisa ovaj tekst. Za mene je sve u njemu tacno od prvog do zadnjeg slova.Koliko god nam je jasno kakve su nam privatizacije bile u zadnjih 10 godina,kakvi kriminialci upravljaju indirektno preko vlade, ja na izborima necu davat moj glas strankama koje su se "presvukle"a koje ispod te robe kriju "golu istinu" koju smo imali priliku da vidimo toliko puta u proslosti.Jos jednom ponavljam : kakva god da je, moja je i ja je volim i necu da je izgubim dovodjenjem na vlast onih koji je ne postuju i ne priznaju...

[Referee]

sve cemo vam prste slomit majku vam ***** crnogorsku! uskoro pokrecemo peticiju za raspisivanje referenduma u herceg novom za izdvajanje naseg grada iz nametnute suverene crne gore i prikljucivanje republici srpskoj preko trebinja! imamo sigurnih 60 posto za sad! smrt crnogorcima! ubi crnogorca!




Ovo je post koji sam dobio od jednog clana ovdje na forumu!!Znam da nije tema na ovom topicu ali morah negdje da ga objavim.Strasno!!!Sa kakvom bagrom ja zivim u istom gradu...

[Referee]

sve cemo vam prste slomit majku vam ***** crnogorsku! uskoro pokrecemo peticiju za raspisivanje referenduma u herceg novom za izdvajanje naseg grada iz nametnute suverene crne gore i prikljucivanje republici srpskoj preko trebinja! imamo sigurnih 60 posto za sad! smrt crnogorcima! ubi crnogorca!



Evo jos jednom da istaknem malo ovaj tekst, da ne bi ljudi pomislili da sam ga ja pisao.Ponavljam,ja sam ga tek sada otkrio u mom Inboxu...

[sky]

[B]
Pitam se kako to da niko ne prokomentarisa ovaj tekst. Za mene je sve u njemu tacno od prvog do zadnjeg slova.Koliko god nam je jasno kakve su nam privatizacije bile u zadnjih 10 godina,kakvi kriminialci upravljaju indirektno preko vlade, ja na izborima necu davat moj glas strankama koje su se "presvukle"a koje ispod te robe kriju "golu istinu" koju smo imali priliku da vidimo toliko puta u proslosti.Jos jednom ponavljam : kakva god da je, moja je i ja je volim i necu da je izgubim dovodjenjem na vlast onih koji je ne postuju i ne priznaju...

A jesi li mozda rasmislio da moze biti tvoja ali mnogo bolja. Da si se drzao te tvoje principijelnosti nikad nebi ni glasao za one koji su se najvise "presvukli" tj. DPS.
Zbog takvog razmisljanja (DPS=Crna Gora) i jesmo tu dje smo. Ja volim Crnu Goru i zato me boli kad vidim sto joj rade, sto nam rade.

[Viscount]

Pitam se kako to da niko ne prokomentarisa ovaj tekst. Za mene je sve u njemu tacno od prvog do zadnjeg slova.Koliko god nam je jasno kakve su nam privatizacije bile u zadnjih 10 godina,kakvi kriminialci upravljaju indirektno preko vlade, ja na izborima necu davat moj glas strankama koje su se "presvukle"a koje ispod te robe kriju "golu istinu" koju smo imali priliku da vidimo toliko puta u proslosti.Jos jednom ponavljam : kakva god da je, moja je i ja je volim i necu da je izgubim dovodjenjem na vlast onih koji je ne postuju i ne priznaju...

A sto je to toliko revolucionarno u ovom tekstu da bi zavrijedio neku posebnu paznju?

[Mojsije]

Predsjednik SAD Barak Obama zatražio je sumu od 192 milijarde dolara za jačanje borbenih dejstava u Avganistanu u sljedećih godinu i po, iako tom ratu "opada popularnost".

Ovaj zahtjev je odraz skorašnje Obamine odluke da u Avganistan pošalje dodatnih 30.000 vojnika kako bi ugušio tamošnju pobunu.

Uprkos bojaznima mnogih Amerikanaca, pa i članova Demokratske stranke, Obama smatra da je njegova odluka od kritične važnosti za okončanje rata u Avganistanu. Prema njegovom planu, američke trupe bi iz te zemlje počele da se povlače u julu 2011.


Očekuje se da će Kongres prihvatiti budžetski plan iako se nekoliko antiratno raspoloženih pripadnika Demokratske stranke protivi gomilanju trupa, a drugi traže načine da smanje pritisak ratnih troškova na nacionalni deficit.

http://www.cafemontenegro.com/index....24&news=105715

I žurka se nastavlja 'RATOM ZA MIR'.
192 000 000 000 za godinu i po. Kad se to podijeli sa brojem dana dolazi se do cifre od 350 000 000 dnevno. Pa previše je i za jednu ameriku.