Traže da ih spasu iz zatvora na talasima
DVOJICA CRNOGORSKIH POMORACA VIŠE OD ČETIRI MJESECA ZATOČENI NA BRODU ISPRED ATINE
Bar-Kotor - Izreku da postoje tri vrste ljudi: živi, mrtvi i pomorci, potvrđuju ovih dana svojim mukama Kotorani Marko Antović i Simeon Mustur. Stari bokeški morski vukovi su upravitelj stroja i električar na grčkom brodu „Aetae Sierra“ koji je zbog finansijskih problema brodovlasnika već mjesecima usidren ispred Atine. Njih dvojica sa jednim Srbinom, jednim Peruancem, trojicom Egipćana i 11 Filipinaca ostali su bez novca i pasoša, zatočeni na brodu na kojem lagano gube nadu.
Koliko god mogu, pomažu im agencija koja ih je ukrcala na brod, barski „Hemosan“, crnogorski ogranak ITF-a, vrlo moćnog međunarodnog sindikata pomoraca, i Ministarstvo inostranih poslova Crne Gore, čija je službenica obišla posadu.
“Kako smo informisani od kolega iz grčkog ITF-a, brod sa našim pomorcima je zbog dugova zaplijenjen i nalazi se u luci Pirej ispred Atine. Lokalni ITF je utužio brodovlasnika, i sada su moguća dva epiloga - namirenje potraživanja pomoraca novcem koji će biti dobijen od prodaje broda, ili da brodovlasnik pronađe novac i isplati posadu bez prodaje broda. Posada dosta teško živi, iz ITF-a im donose hranu na brod, o svemu je obaviještena i centrala ITF-a u Londonu”, rekao je „Vijestima“ kapetan Tomislav Markolović, kontakt osoba ITF-a Crne Gore.
Vrata jada multinacionalne posade javnosti je prošle subote oškrinuo „Frankfurter Algemajne Cajtung“ (FAZ), tekstom iz pera svog balkanskog dopisnika Mihaela Martensa preko cijele treće strane, a koji je u prevodu Mirka Vuletića dospio i do “Vijesti”.
“Njihov zatvor na talasima je izgrađen 1983. u Japanu, 185 metara dug, 23 metra širok, usidren sat vremena plovidbe ispred obala Grčke. Da bi se do njega stiglo, morate u luci Pirej zakrčenoj napuštenim dokovima i zarđalim magacinima, da platite 50 eura nekom ko ima čamac. Na palubi nas čeka upravitelj stroja Crnogorac Marko Antović obučen u narandžastu uniformu, koju nije skidao pet mjeseci: „Dobro mi došli u apsanu“, kaza on na crnogorskom. Bez osmijeha”, naveo je ugledni njemački dnevnik.
“Čitavo vrijeme smo u toku sa situacijom, odmah po saznanju o nemilom razvoju događaja kontaktirali smo grčku kompaniju i pokušali da izdejstvujemo da naši pomorci budu isplaćeni, ali, brodovlasnik je u teškoj situaciji, pred bankrotom. Obratili smo se potom našem MIP-u da se uključi i da se preko MIP-a Grčke dođe do rješenja. Naše pomorce je na brodu obišla Jela Vuletić, sekretar ambasade u Grčkoj, pričala sa njima”, rekla je „Vijestima“ Tanja Drašković iz agencije „Hemosan“ koja je i ukrcala Antovića i Mustura na grčki brod.
“Dok nas u oficirskoj sobi služi kafom, Antović priča da ga je u junu u Baru pomorski agent ponudio da se ukrca na brod grčkog vlasnika pod zastavom Kajmanskih Ostrva, i da ga sa novom egipatskom posadom doveze do Atine. Antović je posljednji put prije osam mjeseci bio na brodu, i od tada nezaposlen sjedio doma kao i mnogi drugi mornari u Boki, pa je zato odmah pristao na ponudu i već 21. juna se u Alžiru ukrcao na brod. Odmah mu se kosa podigla na glavi-sve sama rđa i plijesan, egipatski mornari musavi i zapušteni, kapetan u svojoj kabini u delirijumu od rakije. U svojoj novoj kući Marko je drugog Crnogorca na brodu pitao šta se dešava. Crnogorac, koji cigaru iz usta ne vadi ni kad spava, a spava samo tri sata na dan, mu je odgovorio: „Ovaj brod je grob. Već mjesecima leži usidren, niko od nas ne zna šta dalje, mjesecima nema plate“, zapisao je njemački novinar Martens.
On je dodao da je Antović pomislio da odmah ode sa broda.
“Ali, vratiti se u Kotor bez para? Kako platiti sinu studije građevine u Beogradu? Možda, ipak, nije tako loše? Kad je napokon stigla naredba da dignu sidro i zaplove ka Atini, svi su odahnuli, ali, početkom avgusta u pirejskoj luci, na brod je došao jedan čovjek i naredio svima da predaju pasoše, a kapetan, jedini Grk među njima, pobjegao je sa broda. Bez pasoša, zarobljeni na brodu”, prenosi FAZ.
“Drugi put smo kontaktirali MIP, jer je došlo do pogoršanja situacije, kada je posadi broda agent kompanije odnio i pasoše i svu pomorsku dokumentaciju sa broda, što je van pameti, i zaista nam nije jasno zašto”, rekla je Drašković.
FAZ piše da je posada faktički zatočena dočekala novembar bez centa na računu, sa sve manje hrane i pijaće vode. Antović je naredio da se spusti rad brodskih generatora na minimum. Kabine su tako ostale bez svjetla, a kuvar je na palubi pod vedrim nebom spremao ostatke zaliha.
“Svakako da je na brodu napeto, imaju hrane, ali nemaju novca i ne mogu izaći. Svakodnevno smo u kontaku sa njima, pozvali smo ITF da pomogne. Sve je sad predato na sud, Grčka je članica EU, u njoj se poštuje zakon. Angažovali smo najboljeg advokata, ITF preduzima sve da se posadi vrate dokumenta da bi mogli poći kući. Isplata zarada je duži proces, dobiće novac nakon okončanja sudskog procesa preko advokata. Ističem i da su Filipinci sa broda angažovali svoju ambasadu u Grčkoj, a o ovome je već pisala i štampa”, rekla je Drašković.
Markova supruga Vesna Antović kazala je juče \\\\\\\"Vijestima\\\\\\\" da je u stalnom kontaktu sa suprugom koji se već četiri mjeseca nalazi na brodu \\\\\\\"Aetae Sierra\\\\\\\" usidrenom u luci Pirej. Antovićeva ništa novo nije imala da saopšti povodom ovog slučaja, osim onog što je objavljeno u njemačkom časopisu.
“Ništa ne znam, kao ni moj suprug i njegove kolege, osim da je ovo sigurno jedinstven slučaj da im je kompanija uz pomoć agenta oduzela sva dokumenta, pasoše, brodske knjižice i ovlašćenja. Osim toga, ni centa nijesu primili od kada su na brodu, tako da su u jednoj vrsti zarobljeništva”, kazala je Antovi
Zatočenici kapetana Saravanosa
“Kada je ponestalo i vode i hrane, posada je razvila čaršave sa ispisanim porukama \\\\\\\'Nemamo hrane\\\\\\\', \\\\\\\'Pustite nas kući\\\\\\\'. Jedina veza sa svijetom baksuznoj posadi je bio satelitski telefon, preko kojeg je Antović saznao da mu se žena razboljela. Pozvao je brodovlasnika kapetana Evangelosa Saravanosa i zamolio ga da za spas života supruge za skupi američki lijek uplati sumu koju mu duguje za platu već mjesecima. Odgovor još nije dobio. Crnogorci i ostali mornari na ukletom brodu ne znaju šta je sa njihovim pasošima. Kada pozovu kapetana Saravanosa, on im ne odgovara. Ovi pomorci su njegovi zatočenici. Kad sam sa mog njemačkog mobilnog nazvao brodovlasnika Saravanosa, ovaj je, ne zanajući da sam na brodu, odgovorio. Kad je cuo da su jedan nemacki novinar i njegov fotoreporter vec danima na brodu \\\\\\\'Aetea Sierra\\\\\\\', poludio je od bijesa. Ne, on sa tim brodom nema nista, on vlasnik nije. A kako smo se mi usudili da se bez odobrenja popnemo na brod? Odgovorio sam mu da u informacionoj brošuri njegove kompanije iz novembra 2005, crno na bijelom piše kako je on kupio brod \\\\\\\'Aetea Sierra\\\\\\\'. Kapetan Saravanos je eksplodirao: “Kako sam dobio tu brošuru i ko mi je dao? Znam li ja da je to jedna posve „privatna“ informacija”. Poslije tirade psovki na moj račun je prekinuo vezu. Na službeni mejl iz redakcije FAZ, sa pitanjima u vezi sudbine broda „Aetea Sierra“, brodovlasnik do danas odgovorio nije”, piše novinar FAZ-a.
Spora procedura
“Sigurno je da su im uslovi života sada otežani, ali, oni sad moraju izdržati, sve je u proceduri. Ističem da smo i mi ovdje u Crnoj Gori prodali pet-šest brodova u istovjetnim situacijama, da bi bile isplaćene inostrane posade, tako se od ITF-a sada postupa i u slučaju broda „Aetae Sierra“, naglasio je Markolović.
FAZ piše da je od decembra 2006. do februara 2007. taj brod od jedne do druge kineske luke kupio teret koji još nosi-čelične cijevi za ruskog kupca u Petrovgradu, a manji dio tereta je išao u Tunis i Italiju.
“Ruski kupac je bankrotirao, pa su i roba i transport ostali neplaćeni. Vjerovatno je ovaj ruski bankrot posve zgromio već ionako finansijski uzdrmanog brodovlasnika i kompaniju \\\\\\\'Thesarco Shipping\\\\\\\'“, kalkuliše njemački list.
“Držim se još”, bile su prve riječi Marka Antovića u sinoćnjem telefonskom kontaktu sa „Vijestima“.
Antović, upravitelj stroja, faktički je u funkciji zapovjednika kao najstariji oficir na brodu. Kako je kazao, 20 sati dnevno ne skida kombinezon sa sebe, a spava samo četiri sata „da bi posada imala struje i da bi sve bilo u redu“.
“Juče su nam donijeli vodu, a desilo se prije mjesec dana da je tri dana zaredom nijesmo imali. Nekako sve dolazi u posljednjem trenutku, pa nas i to muči. Koliko ću izdržati, ne znam. Mustur inače traži smjenu već pet mjeseci, pokušavam da mu pomognem koliko mogu. Prije mjesec dana obišla nas je sekretarica ambasade Jela Vuletić. Čujem se sa porodicom, očekujem da me za pet dana na brodu obiđe supruga, samo se čeka pozivno pismo. Supruga mi je, kao što znate, bolesna, imam dva sina studenta, a 14 mjeseci nijesam ni eura primio, prvo osam mjeseci dok sam bio na kopnu, a sad ovih šest mjeseci na brodu”, ispričao je Antović.
Na pitanje šta bi poručio preko „Vijesti“ javnosti, on je uskliknuo: “Živjela mi Crna Gora”!
izvor:
www.vijesti.me
Originally Posted by wulfy
. Ovo mi nije jasno:
Bookmarks