"Pisao" jednom tako "jednom" vrli "pisac" neki....
Ne postoji dokaz koji ce ubjediti onoga ko u boga ne vjeruje, a onome ko vjeruje dokaz ne treba.

Boze mi oprosti za ove grijesne rijeci...
Bjese zima februarska, putovah od primorja ka Podgorici, kad na cetinjskoj raskrsnici stopirase neki momak. Nemadoh obicaj ustajati saputnike (vozase se kola s 3 vrata) da primam stopere, no mi bi zao covjeka na onu zimu i tako stadosmo i primismo ga do Podgorice. Kako to obicno biva, uz toplotu grijanja potece i razgovor i ispostavi se da je on svestenik adventisticke crkve. I vijecasmo mi tako, bogami se oduzi taj put do Podgorice, i ubjedjivasmo se, a ja volim da ubjedjujem i kontriram, razgovora (i svog naopaka karaktera) radi. Da ne duljim, dockan je, a ujutro se na rabotu spremam, zakljucih ja, koristeci logicko rasudjivanje i odredjene premise (oko kojih on nemase izbora do da ih prihvati),... ahm... svasta i ja pricam, kakvo logicko rasudjivanje kada se prica o religiji... nema toga... nema logike, samo srca i duse. Sve ono sto je nekome dokaz da bog ne postoji, drugome je dokaz da postoji....