
Originally Posted by
Hari Krisna
Ne mora da znaci. Obrazovanje, obavijestenost, inteligencija.... ne mora biti u nekoj relacijom sa vjerom. Nadje se na stotine velikih i pametnih koji vjerovali, a isto toliko koji nijesu vjerovali. Vjera je izvan tih relacija i mozda vise da bi se cojek pravdavao sam pred sobom i imao nekoga na koga ce svaljivati krivicu, ili se nadati da ce ga nagraditi, opravdati mu to sto cini ili........
Vjerujem u komedije, tragedije, elegije i razne pizdarije, ali u farse ne vjerujem. Ne vjerujem u to da neko moze biti ispravan prema tom imaginarnom bogu, a biti kvaran prema majci, bratu, sestri, komsiji, prijatelju ili na kraju krajeva prema nepoznatom prolazniku. Ne vjerujem u to debilno opravdanje da ce neki bog s bradom o tome na kraju odlucivati i mene osudjivati, a sad ima spresnija posla i dozvoljava svakojaka s.... koja se prave.
Kad sam htio sjesti, a neko mi izvukao stolicu i brecio na pod - nijesam krivio boga sto nije drzao, ni toga koji je izvukao stolicu, vec sebe jer sam vjerovao da neće.
Kad me je neko gurao zaludu ka' tikvu u vodu, opet sam sam sebi bio kriv jer nijesam znao da mi pomaze.
Kad sam se penjao, a neko čepao po prstima ili za noge teglio na dno, opet nijesam krivio nikoga do sebe samoga sto sam vjerovao da ce neko paziti dje čepa, a tako nije.
Kad sam volio i najvise zelio, a ispalo naopako opet sam samo sebe krivio jer vjerovao da je to dovoljno..
Zato vise ni u sitnice ne vjerujem dok se ne uvjerim.
Vjerujem u svoje bozanstvo koje je gresno kao i ja i ne ocekujem specijalne kazne ili nagrade koje ce doci onda kad mi bude sasvim svejedno. Vjerovatno je lakse onima koji misle da nedje gore sjedi neki knjigovodja koji udara recke kad zgrijesi ili dobro djelo napravi pa mu na kraju onako konobarski sabere, oduzme i ispostavi racun, ali koliko kafana toliko i musterija. Za bliznjega svoga uradio bi sve i svasta, a da li je to prema zapisima dokonih popova neka drugi razmisljaju.
Kratak je zivot da bi se zivjelo u strahu od neceg imaginarnog, kad pored sebe imamo toliko stvarnog. Ocekivati da me neko "tamo gore" nagradjuje jer bio naivan i glup je tek naivnost koju ni taj imaginarni ne bi oprostio.
Bookmarks