2.4.2. Podaci za predloženi koridor autoputa sa zaobilaskom Skadarskog jezera

Po ovom koridoru trasa budućeg autoputa bi išla:
- Od izlaska iz Tunela Sozina (postojećeg polu-autoputa) koridorom u kojem je skoro uvijek izohipsa oko 200 mnm do spajanja sa koridorom Jadransko-jonskog autoputa.
- Od izlaska iz postojećeg Tunela Sozina koridor ide generalno gledano na sjever do klisure rijeke Orahovštice, koja ide od Orahovskog polja na zapad u dužini oko 4 km gdje se proširuje (klisura Orahovštice) u polje zvano Sjenokosi. Od Tunela Sozina do klisure Orahovštice uslovi izgradnje
budućeg autoputa su generalno gledano kao i oni od Tunela Sozina do Virpazara po varijanti preko Skadarskog jezera.
- Prelaz preko klisure rijeke Orahovštice je relativno lak, (na potezu njenog kanjonskog dijela), sa mostom čiji bi temelji bili fundirani na stabilnim i nosivim dolomitima i dolomitičnim krečnjacima. Taj most bi bio dužine oko 200 m, između oslonaca centralnog otvora (ako se želi, a to je moguće i
povoljno zadržati niveletu na koti oko 200 mnm). Najbolja mikrolokacija za prelaz preko Orahovštice je na ulazu u njenu klisuru između vrha Čok (desna obala) i Strana (lijeva obala), a može se sa istim premostiti i uzvodnije.
- Od prelaska klisure rijeke Orahovštice mostom, generalno gledno, trasa ide na sjever, preko karstne zaravni spajajući se sa postojećim putem Virpazar – Rijeka Crnojevića kod Jabukovog dola. Odatle trasa ide preko karsknih terena na kotama oko 200 mnm približno podržavajući postojeći put preko Komarna, Donjeg Sela do zaseoka Riječana u selu Dujevo. Od Riječana koridor nastavlja prema sjeveroistoku do masiva Rudine na desnoj obali, dijelom potopljene doline – kanjona Rijeke Crnojevića, (vodama Skadarskog jezera) ili prema masivu Lisinja (k.199 mnm), takođe na desnoj obali pomenutog kanjona.
Ukratko koridor budućeg autoputa od prelaska kanjona rijeke Orahovštice do potopljene doline - kanjona Rijeke Crnojevića ide preko terena izgrađenih od dolomita i krečnjaka, na kotama oko 200 mnm. To su stabilni i nosivi tereni bez površinskih voda i bujica. Nivo podzemnih voda je više desetina metara ispod nivelete autoputa. Izgradnja i održavanje buduće saobraćajnice na ovom koridoru nije komplikovana:
- Preko potopljene doline - kanjona Rijeke Crnojevića mostom. Most bi bio fundiran na nosivim i stabilnim dolomitima i dolomitičnim krečnjacima, bilo da se odabere premošćenje od masiva Rudine sa desne obale prema padinama Bozukove glave (k. 262 mnm) bilo od masiva Lisinja (K 262 mnm) uzvodnije sa desne strane na Pavlovu stranu na lijevoj obali rijeke. Centralni raspon
mosta ne mora da bude veći od 200 m. To omogućava kanjon Rijeke Crnojevića na bilo kojoj od predloženih mikrolokacija premošćenja.
- Od premošćenja Rijeke Crnojevića autoput Bar – Podgorica – Beograd se spaja sa Jadransko – jonskim autoputem, negdje jugozapadno ili zapadno od Podgorice. Dionicu autoputa Rijeka Crnojevća – sastav sa Jadransko – jonskim autoputem će ići preko skaršćenih dolomita i krečnjaka trijaske, jurske i kredne starosti.
- Te stijene izgrađuju stabilne i nosive terene. To su tereni bez površinskih tokova i bujica. Nivo podzemnnh voda je i pri maksimumu ispod nivelete autoputa više desetina metara. Gradnja autoputa je laka i održavanje poznato. U dinamičkim uslovima daleko je manje povredljiv od onog
preko Skadarskogjezera.

Ovom varijantom se obezbjeđuje zaštita Nacionalnog parka Skadarsko jezero. Budući autoput neće biti na terenu Nacionalnog parka. Rijeka Crnojevića se premošćava na koti iznad Nacionalnog parka.