Ljubav je uvijek nova.
Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet cemo od gladi, gledajuci bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba ici za ljubavlju ma gdje ona bila, cak i kad to znaci sate, dane, tjedne razocarenja i tuge.
Jer u casu kad krenemo ususret ljubavi, i ona krece u susret nama.
I spasi nas.

Paolo Koeljo - Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala