Šta se plaća na rampi na Adi Bojani




Tekst u vašem izdanju od 16. 07. 2009. “Zec mu zabranio prolaz kroz Adu” naveo me da napišem svoje iskustvo sa “čuvenom” naplatnom rampom na ulazu u Adu Bojanu. A čuvena je po zaista vrlo originalnoj “operaciji” naplate: naime, pored 5 eura koji se naplaćuju po autu, naplaćuje se i po 1 euro za svaku osobu u autu! Naplata važi do 21 sat uveče!
Pošla sam sa prijateljima da provedem desetak dana na ovom biseru naše obale i smjestili smo se u privatnom smještaju, van naselja/kampa Ada Bojana.
Prvog dana, oko 19.00h smo se odvezli do Ade, da prošetamo, večeramo... Naše raspoloženje pokvareno je na naplatnoj rampi - 5 eura za auto, plus 5 eura za nas pet osoba u autu.
Bili smo zapanjeni - OK, 5 eura za auto je u redu, ali 1 euro po osobi u autu?! Na naše pitanje zašto da plaćamo kada je dan već skoro na izmaku, već je 19 h – na svim rampama na našem moru naplata prestaje nakon 18 h–dobijamo odgovor da naplata važi do 21h!
Naravno, vraćamo se nazad - zašto davati 10 eura radi 3 sata boravka.
Dan drugi: na rampi je službenik potpomognut pojačanjem u vidu predstavnika privatne Službe obezbjeđenja (mislim iz Podgorice, sudeći prema natpisu na majici koju je nosio). Prisustvo drugopomenutog lica na rampi navodi na samo jedan zaključak: da se potencijalni gosti Ade Bojane bune na rampi zbog takve naplate, a on je tu da smiri situaciju – tj. naredi da se mora plaćati i po autu i po osobama. Pokušavamo da postignemo dogovor sa službenikom (na lijep način) -da platimo za auto, ne i za osobe. Kratko domunđavanje i - pristaju?! Naplaćuju nam, ne za auto, nego po osobi (?!) i ne izdaju nikakvu priznanicu!
Dan treći: na rampi je samo pripadnik privatnog obezbjeđenja koji je vrlo jasan: plaćanje i za auto i osobe. Kako već počinje da nam bude muka od svega – OK, platićemo – dajem mu 50 eura (nijsam imala sitno)a on kaže: Dajte sitno, nemam da vam vratim. Na moju opasku da je to njegov problem, da kada naplaćuje treba da ima sitnine, treba da izdaje fiskalni račun a ne priznanice – tip iskulira i ne propušta nas. Situacija napeta: mi stojimo na rampi, iza nać već čekaju auta da uđu, on nas ne propušta. Završetak - da ne bismo sprečavali druge zaljubljenike Ade da uđu, okrećem volan, vraćamo se u naš smještaj, pakujemo se i nazad za Podgoricu.
Našim vrlo ljubaznim domaćinima objašnjavamo zašto se vraćamo nakon 3 dana, a oni nas upoznaju sa činjenicama: pominju nekog Ljuba, koji vedri i oblači što se tiče rampe, Ade Bojane... koji ima svoju privatnu kuću za izdavanje i koji svojim gostima obezbjeđuje besplatne propusnice za rampu – zbog konkurencije ostalim izdavaocima smještaja u komšiluku.
A ja se pitam zašto to čine: vidjela sam da je popunjenost kampa u visokoj sezoni slaba, da se ovakvom “operacijom rampa” tjeraju potencijalni gosti koji bi tokom cjelodnevnog boravka na Adi potrošili novac.
Pitam se zašto se na rampi ne izdaju fiskalni računi – nego priznanice?
Pitam se čija je odluka i gdje to još ima da se za ulazak na plažu naplaćuje i auto i za osobe - plus što vas na plaži, takođe, čeka plaćanje za plažni mobilijar?
Pitam se zašto naplata važi do 21 h?
Pitam se u čiji džep ide naplata od osoba u autu?
Pitam se da li je sve ovo u duhu mjera koje je preporučilo naše Ministarstvo turizma da se cijene usluga snize a sve zarad koliko-toliko uspješne sezone...
Možda će nas pomenuti Ljubo ili g-din Mikan Zec počastvovati makar djelimičnim odgovorom.
U međuvremenu, ukoliko želite ići na Adu Bojanu – bar znate šta vas čeka na rampi! Odluka (a i živci) su vaši.
Tamara Popović, Podgorica

:mad::mad::mad: