Iz raznih novina

[Ćipur]

Posljednji update: 22. May 2009, 19:45


Ministarstvo vjera Srbije: Cerić nije dobrodošao gost


Ministarstvo vjera Srbije je ocijenilo je da je "kontroverzni" reisu-l-ulema Islamske zajednice BiH Mustafa Cerić, tokom boravka u Islamskoj zajednici u Srbiji, kojom rukovodi glavni muftija Muamer Zukorlić, "uputio vrlo preteće i uvredljive poruke Srbiji".

U saopštenju je navedeno da je ministarstvo primilo k znanju riječi reisu-l-uleme Cerića i "ozbiljno shvatilo pretnje koje je ovaj verski poglavar direktno i indirektno uputio Republici Srbiji i njenoj sigurnosti", prenosi Tanjug.

Zbog toga smatramo da Cerić ne zaslužuje da bude dobrodošao gost u našoj zemlji, ističe se u saopštenju.

Cerić je, između ostalog, izjavio da se "u Srbiji krše ljudska prava muslimana".

http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=37529

[milovan]

Sir se vishe ne prodaje iz kace, niti prshute u cijelo,
evo ga donose iz Turske i TraVnika (BiH)u Dansku, u plastichne kantice fini okrugli kolutici, potopljeni u iru, ili kockice 10x10x10 milimetara za salatu u iru, 300 grama 3 eura.

Tuzno i zalosno je gledat ta stara domacinstva,
kad nema narod smisla za dionicharsko ili ortachko uidruzivanje,
da pokrenu preradu mlijeka u tom selu,
pa prizvode kajmak ili suvi sir kachkavalj ili fetu,
KACA je prevazidjena ambalaza, ljudi kupuju na malo, ne moze KACA U FRIZIDER.

A skoro sam siguran,
da neko otvori mljekaru u tom selu,
da bi od ljubomore krv pala, shto taj PREDUZETNIK zaradjuje preko njihove grbache.

Nama je potrebna promjena MENTALITETA,
jer niko nikoga ochima ne moze vidjet, niko nikome ne vjeruje,
niko ne moze naci ZIRANTA ili ORTAKA,
odmah se zakrve iz prve,
ovamo u Dansku,
su pocheli sa DIONICHARSKIM DRUSHTVIMA PRIJE DVA VIJEKA,
udruzivanje za kupovinu traktora, udruzivanje za preradu mesa i mlijeka , udruzivanje za kupovinu mlina za brashno i prekrupu, udruzivanje stanara, postanara, radnika i seljaka i potroshacha,
kod nas druguju MILO&RANKO,
svi se ostali posvadili i oce ochi da povade,
nece ni oni dugo,
ZNAM JA NAS, .... ja nas,
reche i Skochi sa Brankovog mosta,
ima li vode pod VEZIROV,
vidimo se u ADZOVE VRBE.

[Dutch]

Prof dr Mirjana Kuljak, EKSKLUZIVNO: Borba protiv mafije sada je kritična tačka u procesu demokratizacije crnogorskog društva


Izvor: DNMN

Dobro jutro, Veseline Vukotiću, bivši sekretaru SKJ Univerziteta Veljko Vlahović (danas, Crne Gore)! Odlično što ste prihvatili da pored socijalizma postoje i drugi, legitimni, sistemi – sistem socijalne tržisne ekonomije i sistem slobodne trzišne ekonomije. Sada ste se i opredijelili za ovaj drugi, kao što ste nekad iz fotelje partijskog sekretara promovisali / kontrolisali podmladak na univerzitetu, za potrebe tadašnjeg sistema.

Napravila sam grešku – vi, u stvari, i ne radite za neki od sistema / ideologija, vi uvijek radite za onaj sistem koji je na vlasti, održavajući strukture moći koje društvo čini upravljivim / managable (za potrebe koga treba i kad treba).

Zašto ne progovorite dvije tri riječi, preko Vijesti, Monitora, Dana, na državnoj TV i ostalim medijima o karakteru ovog sistema i ove (i ondašnje) vlasti (ratni profiteri, korumpirana vlast, zarobljena država, ukratko – mafioekonomija)? Imate puno argumenata da kažete da je karakter ove vlasti/sistema osnovna prepreka za ostvarivanje globalnog ekonomskog koncepta u Crnoj Gori (onako kako ga vi vidite, neoliberalnog, slobodnotržišnog). Mada, o globalizaciji se govori i iz ugla socijalne komponente i komponente reciprociteta, a ne samo reducirano na tržište, na materijalnu komponentu.

Naravno, moja razmišljanja, stavovi, aktivnost jako se razlikuju od vaših jer ja ne vidim problem u bilo kojem legitimnom sistemu, a na svijetu oni paralalno egzisitiraju (neki bi rekli i da konvergiraju, ali to je za posebnu raspravu). Međutim, vi prećutkujete ono što je najveći problem za građenje upravo sistema slobodne tržišne ekonomije u Crnoj Gori – to je mafiokratski karakter ove vlasti. A pošto ste vi njihov guru, stvari su potpuno jasne.

Komfor koji proizilazi iz slobode mišljenja i govora novčano je nesamjerljiv. Tako gledam na svoj posao i kad su u pitanju studenti – na časovima, na ulici, u kafiću, preko interneta, sms-a, karaoka, medija, udžbenika, baza podataka, informacija, čega god…

Besmislica je da svijet ekonomije nadredimo ostalim svjetovima ili da sve svjetove samjeravamo iz ugla ekonomske isplativosti. To može da bude primamljivo za onaj dio ljudske ličnosti koji predstavlja grabež, sebičnost, posjedovanje, materijalno, ali ne može da bude primamljivo za duhovnost, emocije, kulturu… O ovome se, naravno, može raspravljati i raspravlja se na drugim tačkama planete.

Da se vratim na V. Vukotića – on je opasan čovjek, čovjek koji je samo tehnički u akademskom prostoru, a u stvari je uvijek na onom mjestu u društvu sa kojeg se kontroliše ono što će da bude u glavama ljudi koji treba da pokrivaju važne pozicije, i to je njegov stvarni posao. To je radio i u socijalizmu, kao partijski sekretar na Univerzitetu, a to radi i sada, preko UDG-a. Samo što je tada parola bila ”u ime naroda”, a sada je “u ime tržišta”!

Ovo vam govorim iz prve ruke – Milo i ja smo ista generacija na fakultetu, odlično se znamo svi. On je odabran da radi to što radi. Da nije on, bio bi neko drugi. Prethodno su bili pokušali sa mnom, ali nisam se dala. Vukotić je iz sjenke sve kontrolisao…

Jedini razlog zbog kojeg pišem i “gubim” vrijeme na internetu je taj što NE DAM DA NJIHOV SVIJET ULAZI U MOJ SVIJET, KROZ MENE – NEĆE!!!

Nadam se da razumijete – ja sam samo jedna mala tačka, jedno malo crveno krvno zrnce toga svijeta ljubavi, ljepote, sreće i tu nema prolaza za njih iz svijeta kriminala, tame, čemera, prevara, manipulacija, svakojake ljudske bijede. Ne znam ko se u kakvom svijetu rodio, ali svaki pojedinac ima izbor, i odgovornost, da korača svijetom koji sam izabere. Kad kažem svijet, mislim na sistem vrijednosti.

To govorim i studentima – mogući su razni putevi, neki su legalni, neki ne, neki su legitimni, neki ne, ali slobodni ste da izaberete i odgovorni da iza svog izbora stojite.

Vukotić je čovjek kojem je posao, bio i ostao, da sa svojih pozicija daje legitimitet sili koja stoji iza vlasti. On sada pod plaštom priče o dvije vrste kapitalizma (jedan koji je više tržišni i drugi koji je više socijalni) utiče na to da se javnost u Crnoj Gori po ovom pitanju podijeli na ta dva bloka, čineći bukvalno istu stvar kao kada se na planu politike javnost dijelila na procrnogorsku i prosrpsku varijantu.

Što ovaj plašt treba da sakrije, kakvu stvarnu ekonomiju, kakvu stvarnu politiku, koje su na sceni? Podjela na Srbe i Crnogorce, onako kako to ova vlast radi, skriva nedemokratski karakter ove vlasti, a podjela na više tržišnu i više socijalnu ekonomiju skriva mafijaški karakter obavljanja privredne djelatnosti / ekonomije.

Kad sve spojimo – politiku i ekonomiju – dobijamo MAFIOKRATIJU, a Vukotić JESTE kreator, “idejni vođa”, guru (ili, Lao Ce Vukotić, kako je Miško Đukić sasvim tačno na Free Montenegru govorio) i čovjek koji im daje izgovor / legitimitet, ali u prvom redu čovjek koji radi na privođenju / podvođenju mladih, pazite – i pametnih i obrazovanih, i vrlo ambicioznih ljudi SISTEMU. Zato je on opasan čovjek, koji može mnogo, ali ne može u moj svijet!

Da je on stvarno za free market economy (neoliberalne ideologije), a da se stvarno protivi social market economy (savremene verzije socijal-demokratije, odnosno, stakeholder ili third way ili mittelstand economy), mi bi mogli da razgovaramo i kao akademske kolege i kao, možda, i ideološki istomišljenici. Ovako, on je guru nelegitimne crnogorske mafioekonomije, a ja pristalica legitimne globalne free market ekonomije. Ko je ovdje lažnjak, vidite i sami. Samo da sad ne počnu da nas prizivaju da im pomognemo u ostvarivanju free market ekonomije, kao što su nas prizivali da im pomažemo oko Crne Gore… koja je to preverantska ološ!

Može biti da će on sjutra pričati da je pristalica neke druge ekonomije, ali sve dok se radi o legitimnim varijantama, prihvatam. Ne prihvatam prodavanje ovoga za ono, iliti – mafioekonomije u oblande free market ekonomije, čineći da su joj neprijatelji oni koji su pristalice social market economy. To je tako u razvijenim demokatijama, a kod nas borba treba da se demaskira i da se jasno ukaže na to da u Crnoj Gori možete biti samo za ili protiv mafiokratije i njoj odgovarajućem vidu ekonomije – mafioekonomije, a posle toga stvar je demokratskih procedura (proceduralne demokratije) za koji oblik tržisne ekonomije će se društvo opredijeliti.

Njima je do free market ekonomije taman koliko i do crnogorstva i Crne Gore – da je trpaju u svoje i u tuđe džepove!

Biće štos ako u dogledno vrijeme svi DPS-ovi Crnogorci budu za freee market economy, a svi “DPS”-ovi Srbi budu za social market economy (pošto Srđan Milić i SNP furaju taj fazon, a prva stvar za navodno ujedinjenje opozicije pred izbore bila im je izgradnja društva socijalne pravde… pa mafija posle toga… smijala sam se, tako da će, pored čisto nacionalnih stranaka i nacionalnih podjela, imati i “građanske” nacionalne stranke i “ideološke” podjele. Nema što – znaju kako! Mafia for ever! Zato su pokušavali da LSCG satjeraju u crnogorski nacionalni korpus, jer nacionalno uvijek pali, pa i u varijati “građanskog”.

Zato im ništa ne smeta koliko javni pokušaji političkog pregrupisavanja sa nacionalnih podjela na podjelu po liniji mafija – antimafija. Zato nije došlo do ujedinjenja opozicije (sa LSCG, jasno antimafijaškim ujedinjavajućim principom), zato “nezavisni” mediji i intelektualci ćute u kritičnim momentima, zato nema bojkota posle izbora. Oni su ili glupi, ili pokvarni, lakomi ili svjesno rade za mafiju. Neinformisani mogu da budu samo neki mlađi ljudi, što je razumljivo, do jedne ure (trudim se da “moji” studenti budu informisani, ali i da preuzmu odgovornost, kojim god putem krenuli, pa bili sjutra i politički neistiomišljenici ili neprijatelji).

Konačno da me neko pita (Zašto ste pred zadnje izbore dali podršku Pokretu za promjene čiji vas je lider nazvao “klozetom sa tuškog puta” dok ste bili funkcioner LSCG?) – naravno da sam imala procjenu u pogledu iskrenih namjera pojedinih stranaka da uđu u predizbornu koalcijiu. Ali, važno je da oni pokažu javnosti (ne meni) za što se zalažu.

Znači, pošto je šansa da do jedinstva opozicije dođe bila skoro nikakva (po mojoj procjeni), ali pošto su se glavni igrači u toj priči busali u junačka pleća kako su oni za to, onda kažem – ajde, javno stanite sa tom pričom, ali pod jednim ujedinjujućim principom – borbom protiv mafije!

Suvišno je reći kako su od tog, prepoznatljivo LSCG principa opozicione borbe, već na samom startu odustali SNP, a ostali, bar javno i eksplicitno, nisu.

Rezultat: SNP se javno pokazao kao kolaborant i za nastupajuće izbore javnost ih može vrlo lako prepoznati kao stranku koja je razbila opoziciono jedinstvo i koja sarađuje sa DPS-om.

[Dutch]

Sledeći korak – ostali potencijalni zagovornici jedinstva opozicije (PzP i Nova), pošto su govorili da se svi izbori kradu, a pošto su žalili za neostvarenim predizbornim opozicionim jedinstvom, morali su, a da bi ostali dosljedni, sada bojkotovati rad u Parlamentu.

Rezultat: PzP i Nova posle izbora javno pokazuju da pristaju na namještene rezultate mafijaške vlasti i na taj način sarađuju sa vlasti. Ovo je sada teže široj javnosti da prepozna (jer Vijesti, Monitor i dr. neće sada, nakon izbora o tome da pišu, niti da prenesu ono što na pr. Slavko Perović u tom smislu piše).

Znači, što je bila svrha mojeg javnog djelovanja povodom izbora – da se pojedini opozicioni igrači javno pokažu (ponovo i ponovo, jer mlađi ne znaju, arhive brišu, a oni plešu toboš opozicioni ples), ali u odnosu na moju priču, priču LSCG-a, pravi lakmus papir – da li su opozicija ili nisu.

Ja sam uhvatila medijski “talas” povodom izbora, odgovorila na pitanja agencije Mina povodom neuspjelih predizbornih razgovora, nakon čega je uslijedio napada na mene, kako iz DPS-a, tako i SNP-a, na njihov način.

Sjutra, da dođe do novih izbora, opet bih stala ne uz opoziciju da se ujedini, već uz ujedinjavajući princip, pa ko hoće, dobrodošao, ali pod mojom kapom / pričom / principom, jer ovdje se radi o legitimisanju i delegitimisanju, o kredibilitetu.

Jedno je sigurno, da se kojim slučajem opozicija ujedinila, da je pobijedila i da je DPS to priznao, prvo pitanje koje bi se postavilo je – kome je to DPS prepustio ulogu čuvara njihovog blaga? Ko u toj opozicji radi za bivšu vlast, a ustvari i dalje za mafiju? Onda bi imali tuču unutar nove pozicije, opet u odnosu na isti princip.

Pošto prisustvo LSCG kriterija / principa o antimafijaškoj borbi potpuno čini vidljivim svačiju poziciju, DPS-u ne odgovara ujedinjavanje opozicije u kojoj postoji i dašak onoga što LSCG predstavlja i dan danas, pa makar taj dašak dolazio od mene u svojstvu u kojem sam bila prisutna tih dana.

I još nesto, to je hod po tankoj žici, ali za mene vrlo lagan jer postoji jasan svjetlosni putokaz – ono na što LSCG svojim programom i djelovanjem (i sadašnjom aktivnošću svakog pojedinačno, koliko ko hoće i može) ukazuje – borba protiv mafije sada je kritična tačka u procesu demokratizacije crnogorskog društva. To se u raznim dokumentima naziva sledećom terminologijom – korupcija (sistemska), zarobljena država, nevladavina prava i sl.
A što se tiče raznih “hvatača” mene, na to sam oguglala – od prijetećih pisama pisanih mehaničkom DB mašinom, e-mail-ova i telefona, rašarafljivanja točkova, otezanja procedura, sa raznih strana. Nakon izvjesnog vremena, sve dođe na svoje, a ja u šali znam nekada reći – ja sam uvijek svoja na svome, a vi birajte – hoćete li da budete svoji na svome, svoji na mome, moji na svome, moji na mome! Dogovorite se sami sa sobom!

Da ne zaboravim jednu vrlo važnu stvar – krajnja meta protivnika LSCG-a je Slavko Perović. Jer, ako njega neutrališu, sačekaćemo da se rodi neko u Crnoj Gori koji može da mu bude i približno ravan, a LSCG najširi prostor slobodnog djelovanja (da je to, kojim slučajem, univerzitet, ja ne bih imala potrebe da se uključujem i udružujem u LSCG).

Zato, jako vodim računa da u svom djelovanju ne budem sredstvo u tom lovu na g. Perovića, a znam da je to mafiji zadatak.

[Mojsije]

Nova tužba MANS-a protiv MUP-a

Mreži za afirmaciju nevladinog sektora zabranjen je pristup informacijama o postupku izdavanja pasoša bivšem tajlandskom premijeru Taksinu Šinavatri, odgovor je koji je ovoj organizaciji juče uputilo Ministarstvo unutrašnjih poslova.

''U rješenju koje je potpisao ministar Jusuf Kalamperović se navodi da Zakon o crnogorskom državljanstvu zabranjuje pristup podacima MUP-a o
crnogorskim državljanima i da tim informacijama mogu pristupiti samo
nadležni državni organi'', saopšteno je danas iz MANS-a.

Ova organizacija je danas podigla tužbu protiv takvog rješenja Ministarstva ''zbog očiglednog kršenja niza odredbi Zakona o slobodnom pristupu informacijama''.

''Zakon o slobodnom pristupu informacijama obavezuje sve državne organe da pristup informaciji mogu zabraniti isključivo ukoliko je prethodno sproveden takozvani test štetnosti objavljivanja određene informacije. Na osnovu njega se procjenjuje da li bi objavljivanjem tražene informacije nastala značajno veća šteta po privatne interese, nego što je interes javnosti da se informacija objavi'', pojašnjava MANS.

Iz ove organizacije podsjećaju javnost da Zakon o slobodnom pristupu informacijama u članu 10 propisuje da čak i kada tražene informacije spadaju u državne ili poslovne tajne, ili predstavljaju podatke o ličnostima, ali očigledno ukazuju na nepoštovanje zakona, zloupotrebu službenog položaja ili neko drugo krivično djelo, institucije su dužne da te podatke objave, bez obzira na visinu štete po državne, poslovne ili privatne interese.


''Postoji osnovana sumnja da je nepoznato lice zloupotrijebilo službeni
položaj i suprotno Zakonu o crnogorskom državljanstvu izdalo pasoš Taksinu Šinavatri'', ponavljaju iz MANS-a.

Bivši tajlandski premijer u svojoj zemlji je pravosnažno osuđen na dvije godine zatvora zbog zloupotrebe položaja i u bjekstvu je.

''Objavljivanje traženih podataka je od posebnog interesa za javnost,
jer samo efikasno procesuiranje odgovornih lica, na konkretnim primjerima
može pokazati spremnost institucija da ispune kriterijume za viznu
liberalizaciju sa Evropskom unijom'', upozorili su iz MANS-a i naglasili da očekuju da Upravni sud po hitnom postupku poništi rješenje MUP-a i naloži donošenje zakonitog rješenja i objavljivanje traženih informacija.


http://www.cafemontenegro.com/index....=23&news=76016


Nastavlja se saga o tOksinu sinavatri a ovi nadlezni da imaju obraza i imalo profesionalnosti bi ostavke podnijeli pogotovo ovo g@vno od kalamperovica.

[NSX]

Ne radi to on po svom nahodjenju ne brini Jes stalo je njemu puno do taxija i do Dzajica

[Old Bone]

Iako je ovo prestrogo, jer sigurno nije tacno da se nista (?!?..zar nije istinitije rec NEDOVOLJNO ?) -ne preduzima, jer da se zaista nista ne preduzima prvi bi to rekli strucnjaci Svjetske banke i EU, koji tako kao prefesor ipak ne kazu.
Ali u clanku je data konstruktivna i strucna kritika, sa primjerima koji ZAHTIJEVAJU REAKCIJU, KOJA JE MOGUCA i zato treba da neko u Vladi razmotri ovakve kritike od kompetetnih ljudi, pa makar da ih ARGUMENTOVANO opovrgne (ako mogu):
Vlada, ekonomski krah, perspektive

STAV

Piše: dr Luka Zuber

Vlada se, kada je u pitanju borba protiv krize, izuzev sanacije gubitaka “Prve banke” i garancija za komercijalne kredite, ponaša prilično ležerno. Vlade regiona već otvaraju četvrti ili peti po redu paket ekonomskih mjera - u cilju sanacije finansijskog, pa realnog sektora, posticanja konkurentnosti, zapošljavanja, proizvodnje i domaće tražnje; do socijalnih programa, javnih radova, rebalansa i kresanja budžeta. Nemoguće iznova ne biti fasciniran stepenom autističnosti (“ne treba nam podrška MMF”), uspavanosti, površnosti i derealizovanosti predstavnika crnogorske staro-nove vlasti, ili je nešto drugo u pitanju?
Evo nekoliko konkretnih razloga zašto je i buduća ekonomska situacija takođe beznadežna.
Koncept privatizacije je doživio krah. Sektor građevinarstva doživljava strahoviti udarac. Berza je u stanju sloma i uglavnom ne obavlja osnovne funkcije (prikupljanje i alokacija kapitala), o povjerenju da i ne govorimo. Dio štednje je povučen iz banaka, spoljno-trgovinski bilans je nepovoljan. Konkurentne proizvodnje i izvoza gotovo da nema. Javne finansije su u krizi, veliki troškovi svakodnevno otvaraju nove rupe. Poljoprivreda i turizam su u pred-recesionom šoku. Treba li u turizmu pominjati drugo osim situacije sa Svetim Stefanom. Unutrašnji gubici se u privredi gomilaju. Banke povećavaju cijene kredita, kojih je sve manje. Domaća tražnja opada.
Stara-nova Vlada na čelu sa premijerom, stekla je svoje “poslovno” iskustvo u saradnji sa tzv. “kontroverznim” investitorima, kao što su bili italijanski trgovci cigara, gdin Mark Rič, Deripaska i sl. Logikom kontinuiteta nastavlja se ovih dana potraga za novim investitorima sa kojima “se može dogovoriti” o Elektroprivredi. No, tenderi za privatizaciju propadaju jedan po jedan, a strani investitori počinju da zaobilaze zemlju.
Sa druge strane, svakodnevno pljušte žalbe, upozorenja i optužbe od inostranih diplomata o lokalnoj korupciji i administraciji kao glavnoj smetnji i prepreci razvoju i investicijama, a sve malobrojniji potencijalni investitori upozoravaju da ne mogu da se izbore sa opstrukcijama i pritiscima administracije i uspješno privedu do kraja (početka) investiciju.
Za ekonomski oporavak Crne Gore potrebna je drugačija ekonomska politika. Suprotno od dosadašnje prakse rada Vlade, neophodni su ozbiljni i pouzdani dugoročni partneri, i veći, ali su neophodni i brojni mali investitori u strateškim sektorima sa kojima Vlada jednostavno nema ni želje ni nerava ni interesa da razgovara ili sarađuje. No, prije svega potrebna je odgovorna država sa funkcionalnim institucijama, pokretač i motor razvoja, a i brojni razvojni projekti i programi, investicione studije i sistemi podsticajnih mjera za investitore.
Koji su “razvojni” rezultati vladine “ekonomske” politike, pokušaćemo ilustrovati sa par primjera.
Primjer prvi, godišnje se u Crnu Goru uveze, najmanje od 35-40 miliona eura vode i sokova. Prilikom “predpristupnih pregovora” vladini “pregovarači” su se “dosjetili” da uvoz vode oslobode carina. Dobra i odgovorna vlada bi carinama i sl. instrumentima privoljela proizvođače da otvore punionice u Crnoj Gori u saradnji sa lokalnim firmama, a uvoz svega što se može konkurentno proizvoditi u zemlji, odgovarajuće opteretila carinama, (makar do ulaska u EU) a iz tih sredstava podsticala domaću proizvodnju. Ali Vlada Crne Gore, naravno, ne.
Primjer drugi, u Podgorici je u toku izgradnja reprezentativnog mola od strane turske kompanije (zelena pijaca, hotel, poslovni prostori). Na toj istoj pijaci već danas je oko 90 odsto proizvoda iz uvoza, većim dijelom opet iz Turske. Lokalni zakupci tezgi prodaju tursku robu na pijaci plaćajući astronomske zakupe turskoj kompaniji i opštini. Domaća poljoprivredna proizvodnja ubrzano odumire, a u poljoprivrednom distributivnom centru održava se Sajam knjiga. Uvozničkim lobijima se smanjuje posao jer građani imaju sve manje mogućnosti da kupuju proizvode po enormnim cijenama. U oblasti uvoza i trgovine, odgovorna Vlada bi pod hitno trebalo da limitira uvozničke i trgovačke marže, ali prije svega da podstiče domaću proizvodnju.
Primjer treći, umjesto da oformi proizvodno-izvoznu-bescarinsku zonu u Pogorici ili Baru u kojoj bi cijena struje i drugi uslovi za proizvođače bili stimulativni, pa preko nje podstakne rad i razvoj i Luke i Željeznice (Hrvatska je pokrenula investicije od oko 200 miliona u luku Zadar i nekoliko stotina miliona eura u Luku Rijeka), da otvaranjem novih pogona zaposli lokalnu radnu snagu, da uz stimulativne uslove dovede investitore iz inostranstva (iz zemalja gdje je struja skupa, a drugi troškovi veći), da na konceptu “izvoza” struje sa našeg tla, pokuša da privuče nove ulagače i u elektroprivredu i van nje i dovede novo znanje i tehnologije, Vlada radi na prodaji elektroprivrede i izvozu jeftine struje. Priča sa KAP-om kao da se ponavlja.
Zbog rečenog, a i desetine i stotine drugih primjera, nesposobnosti i nebrige republičke administracije, ekonomski slom je sasvim vidljiv, a sa ovakvom “ekonomskom” politikom zemlja nema nikakvu perspektivu. Stanje sada još nije moguće precizno definisati, ali sve ukazuje na to da će pad proizvodnje (koji je sada već oko -15 odsto) i DP (i porast nezaposlenosti) u ovoj godini biti više od 10 odsto, u odnosu na prošlu. Što je još poraznije, ni najmanje svjetlo u tunelu se ne nazire u državnoj politici, pa će iduća godina vjerovatno biti i gora.
Rasprodaja i zaduženja se promovišu kao spas i politika, no šta kada se i taj novac (ako ga i bude) potroši, šta dalje?
No, bar ćemo opet po nečemu biti prvi u regionu i Evropi, i naravno, hvala Vladi!

[Old Bone]

Ako stigne potjernica Interpola-tek to bi ONDA bio razlog za dalji postupak opoziva pasosa, kako se nerealno i nekorisno po drzavu trazi.
***

Inace u svim zemljama imigrant, za veci novac koji on dokazano unosi - dakle za iznos koji omogucava da drzava ima znacajnu, brzu i direktnu korist kakvu je i Sinavatra bez ikakve sumnje ponudio Crnoj Gori// recimo zaposljavanje nekoliko lokalaca ili slicnu KORIST//- imigrant moze dobiti BASH od SVAKE drzave boravak; a i pasos i drzavljanstvo sve trcheci se izdaje jednom takvom "korisnom" imigrantu, koji unosi milione u platni sistem ...pogotovo u u ovoj krizi.
Ta cifra se nekad kretala oko 100.000 dol u USA i Can, a nesto manje u drugim drzavama; bitno je da je dobar advokat UVJEK mogao da odradi boravak i drzavljanstvo ako se pare nesumnjivo unesu u platni sistem te zemlje. SINAVATRA JE DOBRODOSAO , AKO INVESTIRA KAKO SE REKLO I SLOBODNOM POGODBOM KUPI *HAVAJE* I IZVUCE JEDNU CRNOGORSKU BANKU IZ DUBIOZE TRAJNO!
***
To naravno vazi SAMO AKO NEMA POTJERNICE INTERPOLA!!! A postupci koji nisu pravosnazno okoncani i koji za posljedicu nemaju potjernicu nisu od znacaja kad se radi o takvim bogatasima. Nismo mi bolji od Svajcarske, koja je monsieur = sir Subotic-u pruzila gostoprimstvo sa velikim zadovoljstvom...a i druga bi svaka, sa njegovih milijardu eutra kapitala....i sve drugo je PRICINA PRICA ( I MANSOVA )!
A ako ga mi necemo, on ce kupit posjed na Sejselskim ostrvima, dobit njihov pasos, a mi ostat kraci za veeeliiki novac zbog nase gluposti (jer to evropski princip nije....Pariz je svakom ex -politicaru pruzao gostoprimstvo// pa i izgnanom imamu Homeiniju//... i Svajcarska, i Island...i tako stoljecima).
Pozdrav,

[Dutch]

Vanja Ćalović: “Da li je moguće da puk još ne shvata da je nezavisnost samo pokriće za moj i Bracov biznis”

May 30, 2009 by dailynewsmn

Izvor: Vijesti

Jutro je rezervisano za uži Dvorski kolegijum, kome obavezno prisustvuju Staljinov Dvorski Brk – SDB, ministar Mini Mi i neizbježni ministar Šojić.

SDB mi reče je đavo odnio šalu, jer danas svako javno priča šta hoće i odavno nikom nismo pokazali snagu države. Neki podanici, smatra SDB, nisu dovoljno poslušni i nemaju straha, već potpiruju neznaveni narod da Ja, Braco i kumovi bezočno pljačkamo Dvor. Rekao sam mu da ću se danas obračunati sa tim kompleksašima i umobolnicima, jer narod treba da radi, a ne da misli i postavlja pitanja.

Požalio sam se Mini Mi-u da su me cijele noći mučili snovi o putu u inostranstvo dan nakon što ostanem bez imuniteta, ali negdje pred zoru, u snu sam se sjetio svega što me čeka u Rusiji, na Kipru i u Španiji, nakon što se povučem iz politike. Obećao sam mu da neću otići prije nego što se dogovorim sa kumovina i Bracom i učvrstim njegovo mjesto na Dvoru.

Mini Mi je bio posebno zabrinut zbog Svetog Budvanijusa koji bi da bude sultan umjesto sultana, ali ja o tome ne brinem, jer je Budvanijusu uvijek bilo milije da se Zavali na morskoj pjeni, nego da dobije zvanja i titule. Uostalom, zna on dobro da ne smije preći granicu mog strpljenja, jer će ga ućutkati SDB, ne bi mu bilo prvi put.

Šojić mi je opet dosađivao oko para, stalno me smara pričom o Preduzeću za koje je i dalje patološki vezan, a ne shvata da me glava boli oko Prvog reda i da mi ne pada na pamet da traćim vrijeme na neke tamo štrajkače. Ako su računali da će im minuli staž iz Proljećnih izbornih igara pomoći da skrenu moju pažnju, sačekaće još četiri godine i nova obećanja. Valjaće Mini Mi-u. A ja ću, ako Bog da, do tada biti daleko.

Samo što sam završio kolegijum, zazvonio je mobilni. Vidim pozivni broj iz Dubaija i zapitah se ko to može biti. Znam da mi je Šojić uz skute, a Nensi otvara neki hotel na primorju, pa može biti da je Budvanijus pošao na terenski rad. Ipak, prijatno me iznenadi stari prijatelj, Taksi Šinobus, živa vatra od čovjeka.

Onomad sam ga častio državljanstvom u zamjenu za pare za Prvi red i pokriće nekih dugova koje su napravili kumovi, ali on zna da se na tome ne može završiti. Ponovio sam mu da mi po cio dan dosađuju pitanjima o našem prijateljstvu i da cijena pasoša mora da skoči. On mi reče da se vidio sa Zekom i dogovorio preuzimanje Sveca, a ja odgovorih: đe je Svetac, tu su i Havaji! Tako se mi dogovorismo.

Onda se opet sjetih isfrustriranih ljudi koji nisu ni najmanje zahvalni što sam im dozvolio slobodu izražavanja, već su iz najnižih pobuda opsjednuti mojim porodičnim biznisom i ličnim uspjehom. Dan Male Zemlje je tradicionalno pogodno vrijeme da se obračunam sa malobrojnim zluradim znatiželjnicima, i SDB mi je predložio da to okončam po kratkom postupku. Ipak sam odlučio da im, za sada, pošaljem samo upozorenje. A nije da me nisu iznervirali.

Odlučio sam se za stari, vjerni Dvorski glasnik. SDB je napisao pitanja i odgovore, a ja sam, kao i obično, bio veoma zadovoljan i dodao svega nekoliko detalja.

Objasnio sam puku da neostvareni pojedinci blate moje i ime familije iz čiste zavisti, da su to umno poremećeni ljudi koji ne shvataju da se zakoni ne donose da bi se spriječila samovolja vladara, već ograničila sloboda puka. Rekao sam im da zakoni važe samo onda kada to odlučim Ja ili neko sa Dvora. Prećutao sam da se to obično dešava zbog Braca ili nekog od kumova.

Čitajući tekst, pitao sam se da li je SDB realno procijenio opasnost: “Ti strani plaćenici i domaći izdajnici ne poštuju ni Dan Male Zemlje, ni činjenicu da sam, kao i svaki veliki vladar, lično i samo Ja izborio nezavisnost naše namučene domovine”.

Da li je moguće da puk još ne shvata da je to samo pokriće za moj i Bracov biznis?!

Onda se sjetih vjernih vojnika u medijima, pravosuđu, opoziciji, nevladinom sektoru, “nezavisnih” analitičara, javne i tajne policije… i znam da će većina vjerovati u ono što ja naredim da je istina. Moji kritičari će biti mrtvi ljut(d)i.

Poslije tako vedrih misli, pođoh na tradicionalnu proslavu Dana Male Zemlje, na ručak sa Bracom, kumovima i SDB. Šojić je, kao i uvijek, pokušao da se prišlepa, jer nikako da shvati da je on samo za kafanicu.

Ove godine nije bilo tradicionalnog slavlja. Odmah su počeli da se žale da Prvi red rasprodaje sve što su oni s mukom sticali. Rekao sam kumovima da se dugovi moraju vraćati, jer je Dvor u pitanju, a sa tim nema šale. Mnogi su pali kada su mislili da su najjači.

Noć je. Plašim se da ću opet sanjati kako putujem u inostranstvo bez imuniteta. :mrgreen:
svaka čast.ova žena makar umije da napiše dvije i nije je sramota i strah ka ove naše nezavisne novinare i medijske ličnosti velike.

[Mojsije]

da misle da im je neka veca prijetnja davno bi ona pod zemljom bila. ovako je pustaju da piskara pomalo i prica ponesto i prividno stvaraju atmosferu slobode govora jer znaju da joj niko nece pomoc.

[sinisam]

Istraživanje o imovini Đukanovića

[SIZE=2]3. jun 2009. | 16:45 | Izvor: B92[/SIZE] [SIZE=2]Beograd -- Milo Đukanović poseduje nekretnine i kompanije u vrednosti od najmanje 14,7 miliona dolara, saopštio je međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara.

[/SIZE]Milo Đukanović (FoNet)[SIZE=2]Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara, u kome je učestvovao i NUNS-ov Centar za istraživačko novinarstvo, došao je do podataka i da brat premijera Crne Gore Mila Đukanovića, Aco, ima imovinu vrednu 167 miliona, a sestra Ana oko 3,5 miliona dolara.

U tom istraživanju otkrivaju se i do sada nepoznati podaci o veličini i obimu finansijske moći Đukanovića, stvorene tokom poslednjih 18 godina u Crnoj Gori.

Istovremeno, objavljen je i drugi deo istraživanja sa nepoznatim detaljima optužnice za šverc cigareta u Bariju, sa izveštajem DIA i drugim sudskim postupcima, koji se vode protiv italijanske mafije u Švajcarskoj.

Tokom jedne decenije, od početka devedesetih, sav prihod od crnogorskog krijumčarenja cigareta pod okriljem "Kamore" i "Sakra Korone Unite", išao je preko švajcarskog finansijskog tržišta.

Taj prihod je iznosio - više od jedne milijarde dolara. [/SIZE]
[SIZE=2][/SIZE]
[SIZE=2][/SIZE]
[SIZE=2]Čovjek se ,,snašao" i dokazao je ,,sposobnost" a to se ovdje najviše cijeni!!![/SIZE]
[SIZE=2]U Srbiji postoji zakon o porijeklu imovine, gdje osumnjičeni mora da dokazuje da je stekao legalnim i zakonskim putem.[/SIZE]
[SIZE=2]Zato ja cijelo vrijeme govorim da kada OVI izgube vlast da nam neće biti potrebne nikakve strane donacije i krediti jer sve što je potrebno imaćemo u Crnoj Gori. [/SIZE]
[SIZE=2]I ptice na grani znaju da Đukanovići ne mogu dokazati da su legalno stekli stotine miliona eura , tako da bi kao država odmah ili veoma brzo bili bogatiji za tu svotu novca![/SIZE]

[Poppy]

Ah, ja tako volem romanticne price - http://espresso.repubblica.it/dettag...ion/2100572//0

"E infine lei, Dusanka Pesic Jeknic, per anni rappresentante commerciale del Montenegro a Milano, nonché, come si apprende dalle carte baresi, signora dai "legami di natura sentimentale" con Djukanovic. In una intercettazione del 4 gennaio 2001 infatti gli investigatori registrano queste frasi pronunciate da Dusanka a Milo: "Gattino mio, sto impazzendo senza di te...Tu mi hai tradita di continuo, credo...Ti amo, gattino...Gattino, quando vieni da me? Te lo voglio chiedere ogni giorno, quando vieni, finché non mi mandi a fanculo".

Amore, languide dichiarazioni. Ma anche affari, legati al contrabbando. Perché Dusanka, soprannominata "Duska", bella vedova dell'ex ministro degli Esteri del Montenegro, morto in un incidente stradale...":monkey:

Eh, Vijesti i nemaju bas neke struchne prevodioce... http://www.vijesti.me/index.php?id=306415 izostaviti tako vazan dio :blah:

[Recordare88]

Vanja Ćalović: “Da li je moguće da puk još ne shvata da je nezavisnost samo pokriće za moj i Bracov biznis”

May 30, 2009 by dailynewsmn

Izvor: Vijesti

Jutro je rezervisano za uži Dvorski kolegijum, kome obavezno prisustvuju Staljinov Dvorski Brk – SDB, ministar Mini Mi i neizbježni ministar Šojić.

SDB mi reče je đavo odnio šalu, jer danas svako javno priča šta hoće i odavno nikom nismo pokazali snagu države. Neki podanici, smatra SDB, nisu dovoljno poslušni i nemaju straha, već potpiruju neznaveni narod da Ja, Braco i kumovi bezočno pljačkamo Dvor. Rekao sam mu da ću se danas obračunati sa tim kompleksašima i umobolnicima, jer narod treba da radi, a ne da misli i postavlja pitanja.

Požalio sam se Mini Mi-u da su me cijele noći mučili snovi o putu u inostranstvo dan nakon što ostanem bez imuniteta, ali negdje pred zoru, u snu sam se sjetio svega što me čeka u Rusiji, na Kipru i u Španiji, nakon što se povučem iz politike. Obećao sam mu da neću otići prije nego što se dogovorim sa kumovina i Bracom i učvrstim njegovo mjesto na Dvoru.

Mini Mi je bio posebno zabrinut zbog Svetog Budvanijusa koji bi da bude sultan umjesto sultana, ali ja o tome ne brinem, jer je Budvanijusu uvijek bilo milije da se Zavali na morskoj pjeni, nego da dobije zvanja i titule. Uostalom, zna on dobro da ne smije preći granicu mog strpljenja, jer će ga ućutkati SDB, ne bi mu bilo prvi put.

Šojić mi je opet dosađivao oko para, stalno me smara pričom o Preduzeću za koje je i dalje patološki vezan, a ne shvata da me glava boli oko Prvog reda i da mi ne pada na pamet da traćim vrijeme na neke tamo štrajkače. Ako su računali da će im minuli staž iz Proljećnih izbornih igara pomoći da skrenu moju pažnju, sačekaće još četiri godine i nova obećanja. Valjaće Mini Mi-u. A ja ću, ako Bog da, do tada biti daleko.

Samo što sam završio kolegijum, zazvonio je mobilni. Vidim pozivni broj iz Dubaija i zapitah se ko to može biti. Znam da mi je Šojić uz skute, a Nensi otvara neki hotel na primorju, pa može biti da je Budvanijus pošao na terenski rad. Ipak, prijatno me iznenadi stari prijatelj, Taksi Šinobus, živa vatra od čovjeka.

Onomad sam ga častio državljanstvom u zamjenu za pare za Prvi red i pokriće nekih dugova koje su napravili kumovi, ali on zna da se na tome ne može završiti. Ponovio sam mu da mi po cio dan dosađuju pitanjima o našem prijateljstvu i da cijena pasoša mora da skoči. On mi reče da se vidio sa Zekom i dogovorio preuzimanje Sveca, a ja odgovorih: đe je Svetac, tu su i Havaji! Tako se mi dogovorismo.

Onda se opet sjetih isfrustriranih ljudi koji nisu ni najmanje zahvalni što sam im dozvolio slobodu izražavanja, već su iz najnižih pobuda opsjednuti mojim porodičnim biznisom i ličnim uspjehom. Dan Male Zemlje je tradicionalno pogodno vrijeme da se obračunam sa malobrojnim zluradim znatiželjnicima, i SDB mi je predložio da to okončam po kratkom postupku. Ipak sam odlučio da im, za sada, pošaljem samo upozorenje. A nije da me nisu iznervirali.

Odlučio sam se za stari, vjerni Dvorski glasnik. SDB je napisao pitanja i odgovore, a ja sam, kao i obično, bio veoma zadovoljan i dodao svega nekoliko detalja.

Objasnio sam puku da neostvareni pojedinci blate moje i ime familije iz čiste zavisti, da su to umno poremećeni ljudi koji ne shvataju da se zakoni ne donose da bi se spriječila samovolja vladara, već ograničila sloboda puka. Rekao sam im da zakoni važe samo onda kada to odlučim Ja ili neko sa Dvora. Prećutao sam da se to obično dešava zbog Braca ili nekog od kumova.

Čitajući tekst, pitao sam se da li je SDB realno procijenio opasnost: “Ti strani plaćenici i domaći izdajnici ne poštuju ni Dan Male Zemlje, ni činjenicu da sam, kao i svaki veliki vladar, lično i samo Ja izborio nezavisnost naše namučene domovine”.

Da li je moguće da puk još ne shvata da je to samo pokriće za moj i Bracov biznis?!

Onda se sjetih vjernih vojnika u medijima, pravosuđu, opoziciji, nevladinom sektoru, “nezavisnih” analitičara, javne i tajne policije… i znam da će većina vjerovati u ono što ja naredim da je istina. Moji kritičari će biti mrtvi ljut(d)i.

Poslije tako vedrih misli, pođoh na tradicionalnu proslavu Dana Male Zemlje, na ručak sa Bracom, kumovima i SDB. Šojić je, kao i uvijek, pokušao da se prišlepa, jer nikako da shvati da je on samo za kafanicu.

Ove godine nije bilo tradicionalnog slavlja. Odmah su počeli da se žale da Prvi red rasprodaje sve što su oni s mukom sticali. Rekao sam kumovima da se dugovi moraju vraćati, jer je Dvor u pitanju, a sa tim nema šale. Mnogi su pali kada su mislili da su najjači.

Noć je. Plašim se da ću opet sanjati kako putujem u inostranstvo bez imuniteta. :mrgreen:
svaka čast.ova žena makar umije da napiše dvije i nije je sramota i strah ka ove naše nezavisne novinare i medijske ličnosti velike.

Chekaj ovo je napisala???OVO JE NAPISALA???

Hahahahahahahahah e qq kakva sprdnja...

[MonterO]

Ah, ja tako volem romanticne price - http://espresso.repubblica.it/dettag...ion/2100572//0

"E infine lei, Dusanka Pesic Jeknic, per anni rappresentante commerciale del Montenegro a Milano, nonché, come si apprende dalle carte baresi, signora dai "legami di natura sentimentale" con Djukanovic. In una intercettazione del 4 gennaio 2001 infatti gli investigatori registrano queste frasi pronunciate da Dusanka a Milo: "Gattino mio, sto impazzendo senza di te...Tu mi hai tradita di continuo, credo...Ti amo, gattino...Gattino, quando vieni da me? Te lo voglio chiedere ogni giorno, quando vieni, finché non mi mandi a fanculo".

Amore, languide dichiarazioni. Ma anche affari, legati al contrabbando. Perché Dusanka, soprannominata "Duska", bella vedova dell'ex ministro degli Esteri del Montenegro, morto in un incidente stradale...":monkey:

Eh, Vijesti i nemaju bas neke struchne prevodioce... http://www.vijesti.me/index.php?id=306415 izostaviti tako vazan dio :blah:

Ivanoviću je ipak život mio.
imaš puni presovd na in4s sajtu, ali ga ja nisam pročitao. U stvari nisam ni vidio taj članak. Neko mi je rekao. A nije ni on pročitao čitav, nego samo vidio naslov
:monkey:

[Dutch]

Putin “zamolio” Olega Deripasku da potpiše

Ruski premijer Vladimir Putin javno je juče ponizio vodećeg oligarha, optužujući njega i ostale vlasnike fabrika u jednom krizom pogođenom gradu za pohlepu i uporedivši ih sa “bubašvabama“. Putin, koristeći ljutnju radnika koji protestuju u gradu Pikaljovo, natjerao je Olega Deripasku, tajkuna i nekada najbogatijeg čovjeka u Rusiji, da potpiše ugovor za snabdijevanje kako bi pomogao fabrikama da obnove operacije.

“Hiljade ljudi su taoci vaših ambicija, vašeg nedostatka profesionalizma – ili možda samo vaše trivijalne pohlepe“, kazao je Putin Deripaski i još dvojici biznismena koji posjeduju fabrike cementa i aluminijuma u tom gradu. “Gdje je socijalna odgovornost preduzeća“, kazao je on u sučeljavanju koje je prenosila nacionalna televizija.

Putin je otputovao u Pikaljovo, gdje su gladni radnici blokirali autoput ove nedjelje u znak protesta zbog neisplaćenih zarada, u trenutku kada su se poslovni lideri okupljali na vodećem ruskom godišnjem ekonomskom samitu u Sankt Peterburgu, koji je udaljen 279 kilometara.

On se obrušio na Deripasku i još dvojicu biznismena, prijeteći da će nacionalizovati njihovu imovinu ukoliko brzo ne riješe situaciju.

“Zašto su svi trčali okolo kao bubašvabe prije mog dolaska? Zašto niko nije sposoban da donese odluke?“, kazao je Putin dok je Deripaska tupo zurio.

“Da li je Oleg Vladimirovič (Deripaska) potpisao? Dolazi ovamo i potpiši“, kazao je Putin, ljutito bacajući olovku na sto.

Pognute glave, nekada svemoćni oligarh prišao je premijerovom stolu, pročitao dokument koji se odnosio na snabdijevanje sirovinama fabrike i potpisao ga.

Nakon sastanka, radnici su pozdravljali Putina i uzvikivali: “Ura“, kada im je rekao da su problemi u fabrikama riješeni. Putinov portparol Dmitrij Peskov kazao je da je premijer bio “prilično strog“.

“Poruka je jednostavna. Kriza i druge poteškoće ne mogu služiti za izbjegavanje socijalne odgovornosti i ne možete riješiti vaše probleme bez brige o ljudima. Ne možete pokušati da sve odgovornosti stavite na teret države“, kazao je Peskov.

“Oni (biznismeni) uopšte nijesu mislili na ljude. Nije bilo tople vode, grijanja, ljudi nijesu radili i nijesu primali plate…“

Putin je takođe kazao biznismenima da izmire dug od 41 milion rubalja do kraja dana i zaprijetio nacionalizacijom ukoliko vlasnici fabrika ne riješe probleme.

Deripaska, nekada najbogatiji čovjek Rusije, izgubio je prošle godine 25 milijardi dolara i pokušava da rasporedi milijarde dolara zajmova od zapadnih kreditora. Kompanija UC Rusal, u kojoj je Deripaska većinski akcionar, najveći je proizvođač aluminijuma na svijetu.


molim lijepo .vidite kako ima recepta za one koji se osile.može bit moćan koliko oće,može bit bogat koliko oće al je interes države ispred.sad će neko reć nije demokratija.pa i nije,al je zahvaljujući tome spašeno par preduzeća i ljudi nisu ostali na ulici.đe ima volje ima i načina.

[Mojsije]

deripaska nema toliko para da kupi putina za razliku od mila i predstavnika sindikata.

[Mojsije]

Piše: Božena Jelušić

Koliko je neki posao unosan, znaćete po broju djelatnika koji se za njega opredjeljuju. Idući za profitom, ljudi su kod nas otvarali butike, kafiće ili tržne centre, prodavali gorivo, automobile ili stanove. Sada se otvaraju novi fakulteti i vrtoglavo povećava broj novoupisanih studenata - jasan znak da u Crnoj Gori trenutno cvjeta biznis u oblasti visokog školstva. Pravo statusno mjerilo je da posjedujete vlastitu visokoškolsku instituciju.
Ove godine je Univerzitet Crne Gore objavio da će upisati 4.700 brucoša, od kojih čak 63 odsto samofinansirajućih. Ukoliko se tom broju dodaju brucoši na privatnim fakultetima i oni koji studiraju u inostranstvu, izgleda da u Crnoj Gori u dogledno vrijeme neće biti nikoga sa srednjom stručnom spremom. Ako uzmemo da su školarine od 500 - 1.500 eura, a riječ je samo o prvoj godini studija, visoko školstvo se pokazuje kao prilično unosan biznis, bez obzira da li je u rukama države ili privatnika. Na to neće mnogo uticati ni SEK-a, jer većina roditelja ne žali da štošta žrtvuje kada je u pitanju diploma njihovih juniora. Tako će Ekonomski fakultet upisati sedam puta više samofinansirajućih od „budžetskih“ studenata, bez obzira što ista profesija dominira na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Na uzbunu ne zove ni podatak da je prošle godine u našoj zemlji izdato preko sto hiljada zelenih kartona radnicima iz inostranstva, mahom sa nižom stručnom spremom. Pitanje je samo da li će nam uspjeti da budemo zemlja direktora za koje će drugi raditi.
Na aprilskoj raspravi u CANU, posvećenoj visokom obrazovanju i Bolonjskom procesu, najzad se čulo i upozorenje da se sve počinje pretvarati u trku za zaradom. Iako svaka reforma uglavnom zapinje zbog kadrova i materijalne neopremljenosti, u trenutku uključivanja u Bolonjski proces, budžet visokog školstva bio je smanjen za 21 odsto, pa je sasvim očigledno da je i država našla svoj interes u pretvaranju ovog segmenta obrazovanja u biznis. Ako pri tom u budžetu nema stavke predviđene za naučni i umjetnički rad, sasvim je jasno kakva se poruka šalje o kriterijumima za izbor univerzitetskih profesora. Ni protesti maturanata nisu pomogli da Univerzitet najzad predvidi kako uspjeh na eksternoj maturi postaje kriterijum upisa. Umjesto toga i dalje se čuva mogućnost da se upiše bezmalo čitava srednjoškolska populacija, naravno ako se upis plati.
Indikativan slučaj se dogodio prošle godine, kada je sjajan tehničar kulinarstva riješio da upiše prava. Usmjerenje i uspjeh nisu bili presudni, jer su odavno zamijenjeni visokim školarinama za samofinansirajuće studente. U isto vrijeme, diplomirani pravnik iz Podgorice je odlučio da se prekvalifikuje za kuvara. Na prvi pogled bi se reklo da je sa izborima dvojice mladića sve u redu, jer je tržište regulisalo problem: onaj ko to sebi može da priušti je otišao na prava, onaj ko je završio prava, a nema posla, došao je u hotel da radi. Međutim, ovdje su svi na gubitku, iako ima i onih koji su od toga gubitka i te kako profitirali.
U zemljama u okruženja, prije svega u Srbiji i u Hrvatskoj, brojni su protesti zbog toga što visoko školstvo živi tako što „dere kožu” studentima, i što su države i prije ekonomske krize smanjile budžet visokoškolskim institucijama. Ukazuje se da u obrazovnom sistemu gdje kriterijum kvaliteta nije znanje već prolaznost đaka i studenata, statistika služi samo zato da se njome hvale direktori škola i dekani, a u stvari je pokazatelj degradacije obrazovanja. Naši fakulteti, međutim, problem vide u slabom kvalitetu srednjoškolaca, iako je obrazovanje sistem „spojenih sudova“, u kojem upravo ovakav univerzitet indukuje sve slabiji kvalitet na nižim stepenima obrazovanja. Ostaje samo da optužimo roditelje što nisu rodili obrazovanu i stručno osposobljenu djecu.
Slučaj je htio da ove godine pratim maturu i upis učenika sa United World Collega. Eksterna međunarodna matura iz svih predmeta obezbjeđivala je posebna vrata za ulazak na prestižne svjetske fakultete, gdje se, na primjer, od 25.000 prijavljenih prima svega 1.500 brucoša (a ko nema novca, dobija stipendiju). Teško da bi se kod nas odoljelo ovakvoj mogućnosti brze zarade, bez imalo osvrtanja na materijalne i kadrovske (ne)mogućnosti. Sama proslava dodjele diploma u UWC je bila na tako visokom nivou da se jasno poslala poruka koliko se učenje cijeni. Sa tugom sam se sjetila naših dodjela diploma, kada je katkad teško da natjeramo đake da se pristojno obuku i profesore da prisustvuju. Ili studenata pojedinih fakulteta u čijim rukama gotovo nikad nema knjige, a ispiti se spremaju iz papirića.
Kvalitetno obrazovanje je uvijek bilo skupo i selektivno. Rezultati su po pravilu sigurni, ali na „dugom štapu“. Ovaj naš visokoobrazovni biznis, međutim, ponajviše naliči divljoj gradnji i „betoniranju“ ljudskih resursa. Jer, bujanje nekog biznisa nikada nije bio znak njegovog kvaliteta, već prije svega znak njegove isplativosti.

Autorka je profesorica književnosti

http://www.vijesti.me/index.php?id=306625

[Ćipur]

"Manjinci" štete Srbima


~Neko u Crnoj Gori zahtijeva status nacionalnog savjeta i time definiše svoja privilegovana prava, a gura srpsku kulturu i jezik u manjinske - naveo Tadić


Srpski predsjednik Boris Tadić ponovio je juče da je za njega neprihvatljivo da Srbi u Crnoj Gori budu nacionalna manjina a srpski jezik manjinski. On je sa Cetinja poručio onima koji se zalažu za manjinski status Srba u Crnoj Gori da time nanose štetu Srbima.
- Moj stav je vrlo jasan, ne mogu da prihvatim da su Srbi u Crnoj Gori manjinski narod. Ne mogu da prihvatim da su manjinski srpski jezik i kultura, i Lubarda u Crnoj Gori. To je neprirodno i nelogično. Ako neko u Crnoj Gori zahtijeva status nacionalnog savjeta i time definiše svoja privilegovana prava, a gura srpsku kulturu i jezik u manjinske, mislim da proizvodi štetna dejstva. Crnogorski narod u Srbiji je autohton i svoj na svome. Isto mislim i za Srbe u Crnoj Gori. Da ne govorimo o porijeklu velikog broja građana Srbije, o Vuku Karadžiću i srpskom jeziku. Veliki broj ljudi u Crnoj Gori govori srpskim jezikom. To kažu i neki ljudi koji sebe definišu Crnogorcima u nacionalnom smislu - rekao je srpski predsjednik na marginama samita šefova država Jugoistočne Evrope na Cetinju, dodajući da „to što neko govori srpski jezik ne znači obavezno da je pripadnik srpskog narodaĆ. Ukazao je na neophodnost obezbjeđivanja poštovanja različitih identiteta i kultura. Kako je kazao, niko nema pravo da dovodi u pitanje crnogorski identitet kao što nema pravo da to čini sa srpskim.
- Niko nema pravo da smanjuje prostor za definiciju identiteta svakom građaninu koji živi u Srbiji ili Crnoj Gori. Obaveza predsjednika i premijera Crne Gore i Srbije je da čuvamo kulturno nasleđe i u zemljama u regionu, ne dovodeći u pitanje identitet integritet i suverenitet svake susjedne države. Srbija ne vodi hegemonističku politiku, ona je tolerantna demokratska zermlja koja ima pravo da brani vlastiti interes gdje god postoji, a postoji u Crnoj Gori, Makedoniji, Rumuniji i Mađarskoj - podvukao je Tadić .
Tadić smatra da eventualno uspostravljanje diplomatskih odnosa između Podgorice i Prištine ne bi doprinijelo dobroj saradnji Srbije i Crne Gore.
- Uh, ne bih bio srećan da se to desi. To ne bi doprinijelo poboljšanju odnosa Srbije i Crne Gore. Mislim da su odnosi Srbije i Crne Gore prirodni i prioritetni. Ko će u ovom regionu imati bliže odnose od Srbije i Crne Gore. O tome sam ovih dana razgovarao sa predstavnicima građana Crne Gore i saglasili su se sa mnom. Rekli su mi da su zainteresovani da najbolji odnosi budu upravo između Srbije i Crne Gore. Uz takve odnose mi smo bliži Evropskoj Uniji i doprinosimo stabilnosti čitavog regiona-kazao je Tadić.
Govoreći o inicijativi za otvaranje tri konzulata Srbije u Crnoj Gori on je ocijenio da to nije jedinstven slučaj. Podsjetio je da Srbija u Njemačkoj ima šest konzulata.
- Potreba Srbije je da imamo konzulate tamo gdje postoji naš narod. Želimo da tim ljudima budemo na raspolaganju. To nije prije svega političko, već pitanje krajnje praktičnosti-istakao je Tadić.
Upozorio je da bi bilo suprotno diplomatskoj praksi ukoliko bi Crna Gora odlučila da za ambasadora u Beogradu ponovo predloži Anku Vojvodić. Tadić je naglasio da vjeruje da će Crna Gora, kao i svaka druga država članica Ujedinjenih nacija, ispoštovati praksu uspostavljenu u svjetskoj organizaciji.
V.RADENOVIĆ

Baš Srbin i baš Crnogorci

- Ovih dana sam imao priliku da razgovaram sa ljudima koji sebe deklarišu baš kao Crnogorci. Ja sam se uvijek deklarisao baš kao Srbin. To je bio prijateljski razgovor koji je podrazumijevao da smo duboko svjesni zajedničkog porijekla i mnogo sličnosti, upravo ovdje na Cetinju. Baš se nadam da ću nakon ovog sastanka moći da ih sretnem ponovo-kazao je srpski predsjednik Boris Tadić.

Baština na Kosovu je srpska

Predsjednik Srbije Boris Tadić saopštio je da je od generalnog direktora UNESKO-a Koićira Macure dobio uvjeravanje da će na sledećem sastanku u Sevilji biti definisano da je kulturno nasleđe na Kosovu i Metohiji baština srpskog naroda.
- Tu nema nikakve dileme i Srbija će uvijek na tome insistirati. Takozvana država Kosovo postoji u planovima Prištine 13 ili 14 mjeseci, a kulturno nasleđe srpskog naroda na tom prostoru vjekovima. Takozvana država Kosovo nema pandana na Kosovu i Metohiji. Država Kosovo nije nikada postojalo u istoriji svijeta. Srpska država na Kosovu postojala je i u vrijeme kada je nicalo to kulturno nasleđe koje je, hvala Bogu, postalo dio svjetske kulturne baštine-ocijenio je on.
Podvukao je da Srbija nikada neće priznati kosovsku nezavisnost. Poručio je da je ono uvijek dobrodošlo na regionalnim skupovima, ali pod nazivom UNMIK Kosovo, kako je i definisano Rezolucijom 1244.
Srbija ne blokira UNMIK Kosovo ni u trgovinskoj razmjeni niti u CEFTI. Srbija nikad neće priznati nezavisnost Kosova. To je legitimna politika, koja je u skladu sa međunarodnim pravom. Srbija nema namjeru da izoluje ljude koji žive na Kosovu, bilo da su Srbi ili Albanci. Imamo najbolje moguće namjere, prihvatamo legitimna prava albanskog naroda ali i štitimo svoja prava, mirnim putem i principijelnom politikom-rekao je Tadić.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2009-06-05

[Ćipur]

KULTURIN POJAVNIK

Znanje i smrt

Kad bi znali kakvi smo, umrli bi od tog saznanja. Kao što su svi i umrli, kad su saznali kakvi su. I tek tada počeli da žive.
U raju je saznanje donosilo smrt, a u svijetu smrt donosi znanje. Sve je naopako po čovjekovu pamet. Pa kako čovjek da ostane u svojoj pameti? Nikako u svojoj pameti, nikako bez svoje pameti. Ne znam kako je gore. A gore jedino i ima nekog izlaza.
Dok sve čovjek ispita ima da bude samljeven u prah i pepeo. A ništa mu nije ni ostalo u svijetu, nego da se diže iz praha i pepela.
Nesretniji je čovjek što više zna, dok je sreća s neznanjem povezana. Tako su mislili stari.
Ima jedno Neznanje koje u sebi sabira sva znanja. U kome sva znanja gore i gase se, da bi se rasplamsalo to uzvišeno Neznanje koje sve zna i ništa ne zna.
U te paradokse najbolje su se razumijevali Crnogorci i crnorisci. Sad je tih ljudi sve manje, a svijetu prijeti opasnost od poplave svakojakih znanja koja ne znaju ništa.
Taj će potop biti sličan onom prvom. A preživjeće samo oni koji nose čistotu Neznanja koje zna.
Crnogorci su vazda prezirali mnoga znanja neznalica. Ne da s njima nikad nijesu imali posla, nego nijesu dali sebi ni da ugaze u njih, pa ni da nagaze. Više no na nečist. Tako su se držali u svijetu, tako su držali do svog posvećenog Neznanja. Neznanja, jer drugi njihovo znanje nijesu razumijevali. A oni nijesu držali do drugih znanja i njihovih nosioca i prenosioca i zanosioca, više nego da ih nema. Oni su znali da takvih nema, čim žive sa tim znanjima i od takvih znanja i za takva neznanja. Jer ta znanja ne donose postojanje, nego nestajanje. Idu za njima, ne razumijevajući se ni u postojanje, ni u nestajanje. I nestaju, kao da se nijesu ni rađali. Od toga su se užasavali pravi Crnogorci. Oni su imali tu moć da odmah vide koga ima, a koga nema, čega ima, a čega nema. To je bila velika relaksiranost njihovoga duha. Jer se nikad nijesu zamarali nevrijednim stvarima i znanjima. Čim vide, čim to osjete, zanesu glavu i produže svojim putem. Uvijek im je bila milija smrt, nego prazno zabavljanje i zaboravljanje. Goreli su za znanja i djela, zbog kojih vrijedi živjeti, za koje valja umrijeti. Njihov se životni izbor svodio na to: živjeti za ono zašto valja umrijeti.
Nekima je izgledalo da oni žive da bi prezirali. I da se drže tako visoko i izdvojeno, što nemaju žive veze nisačim na svijetu. Mnoge su priče o njima ispričane, da bi bili otpisani kao ludaci, zanesenjaci, božiji sužnji. A to su pričali oni koji su se zaplijetali i uplijetali u znanja i zabave koje su Crnogorci vazda prezirali.
Nije malo zaduženje duha bilo, prezirati skoro sve na svijetu. Ići i prezirati, kao disati. Jer oni nijesu mogli disati ono što drugi izdišu. Mogli su samo da udišu svježi, božiji vazduh, koga niko prije nije udahnjivao. Njihova su pluća prepoznavala takav vazduh. Pa zamislite samo kako su onda um imali izošten. Kako su uvijek oštrili mač duha. E nesretni Crnogorci. Ne nesretni nego sretni. Jer vas više nema.
A šta su i kakvi su današnji Crnogorci? Ovi što se hrane onim što su drugi prežvakali po sto puta. Oni kojima su drugi odredili kakvi će da budu. Oni kojima je prvi posao da poraze ono što su nekad bili. Oni koji su zaboravili ko su bili. Oni koji danas hoće da budu kao bilo ko drugi. A Crnogorac pravi nikad kao i drugi nije mogao biti. To je bio njegov znak raspoznavanja. On je morao biti on, boreći se da takav nanovo postane i ostane, u svijetu koji uživa u tome što nije, i što ga nema.Tako je on živio u ovome svijetu. Koga nije mogao da se naprezire. Ljubeći svoju rođenu vatru. Prinoseći joj i svoj pepeo, do poslednjeg ugarka.


MILUTIN MIĆOVIĆ

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2009-06-06

[Sidewinder]

FONDACIJA "SVETI PETAR CETINjSKI" O PROSVJETNOJ PRAKSI I PROSVJETNOJ POLITICI U CRNOJ GORI

Država sankcioniše privredni a toleriše duhovni kriminal

Podgorica, 5.juna - Fondacija "Sveti Petar Cetinjski" kao humanitarna nevladina organizacija koja stipendira uspješne studente crnogorske istorije, jezika i književnosti, veoma je zainteresovana za razvoj mladog naučnoistraživačkog i prosvjetnog naraštaja. U Crnoj Gori je, međutim, prosvjetna praksa često u raskoraku sa usvojenom prosvjetnom politikom. Taj tipično crnogorski fenomen, nepoznat ostalim "tranzicionim" zemljama južnoevropske regije, u suprotnosti je i sa odgovarajućim normama Ustava Crne Gore. U nekim obrazovnim ustanovama, posebno u školama, iz neprihvatljivih razloga kontinuirano se tolerišu provokativni ispadi pojedinih nastavnika ili grupica nastavnika koji direktno ignorišu crnogorsku državnu i društvenu realnost, krivotvore povijesne činjenice i nameću svojim učenicima antiistorijsku, anticrnogorsku, mitomansku predodžbu o južnoslovenskim zemljama i narodima. Nije poznato da je koji prosvjetni rukovodilac (od direktora škole do resornog ministra) sankcionisao učitelja, profesora ili drugog službenika - koji direktno negira svaki elemenat identiteta crnogorskog naroda, naciju, kulturu, jezik, ukupnu crnogorsku duhovnost. Uz to idu i diskriminacione radnje u ustanovama u kojima još preovlađuju (ili imaju jak uticaj) osobe koje uporno zagovaraju velikodržavne koncepcije, što neposredno ugrožava temeljne vrijednosti države Crne Gore i osnovna ljudska prava crnogorskih građana. Konkretno, na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, kao i u crnogorskim srednjim i stručnim školama, produžava se nastavna praksa ignorisanja crnogorskog jezika i crnogorske književnosti. Među brojnim slučajevima nelegalnog i nedobronamjernog ponašanja, ovoga puta se kao eklatantan primjer nameće situacija na Odsjeku za crnogorski jezik i južnoslovenske studije Filozofskog fakuteta u Nikšiću, na Odsjeku kojim rukovodi prof.dr Rajka Glušica. Politika opstrukcije (kao u Pravopisnoj komisiji) pretvara se, u ovom slučaju, u diskriminaciju prema dr Adnanu Čirgiću, predsjedniku Instituta za crnogorski jezik i jezikoslovlje "Vojislav P.Nikčević", prvom crnogorskom slavisti koji je odbranio doktorsku disertaciju na crnogorskom jeziku. Čirgić je, iako po godinama najmlađi, najstručniji član državnog Savjeta za standardizaciju crnogorskog jezika, zastupnik većinski usvojenog prijedloga Pravopisa. I upravo njemu, jedinom domaćem doktoru crnogorskog jezika, kao da nema mjesta na Odsjeku za crnogorski jezik Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Tako se nastavlja "haotično stanje" na novootvorenom Odsjeku za crnogorski jezik, jer doktorica Glušica, po vlastitom nahođenju, ne smatra potrebnim da omogući validan izbor mlađih stručnjaka koji bi predavali crnogorski jezik ali ne kao podvarijantu srpskoga ili srpskohvatskog jezika. O takav stav gospođe Gušice - ni naučan, ni legalan, ni nastavno koristan - oglušuju se i dekan Filozofskog fakulteta prof.dr Cerović i rektor Univerziteta prof.dr Miranović i ministar prosvjete prof.dr Škuletić. U ime kojih propisa ustavnih normi, državnih ili obrazovnih interesa!? Njihova odgovornost nije mala, ma koliko da su opsjednuti "važnijim problemima. Oni koji negiraju, minimiziraju, mimikrijskim metoda preimenuju ili odlažu uvođenje u redovnu nastavu Crnogorsku književnog i crnogorski jezik, čine dublja i dalekosežnija nedjela i zlodjela - nego oni koji u Parlamentu i na drugim mjestima,slijedeći svoje nevaspitanje i nelojalnost državi, ismijavaju i cijepaju Ustav, sjede dok se intonira crnogorska državna himna ili prkose građanstvu isticanjem zastava drugih zemalja. Država sankcioniše privredni, a toleriše duhovni "kriminal" šovinističke segmente nastave ili nastavno osoblje koje na školskim časovima negira ili omalovažava svaki elemenat nacionalnog identiteta crnogorskog naroda. Tako se i moglo dogoditi da u sekularnoj državi Crnoj Gori, na državnom Univerzitetu na Filozofskom fakultetu u Nikšiću (!) predavanja drže i popovi, propovjednici invazione Srpske pravoslavne crkve, koji militantno negiraju svu crnogorsku duhovnost.
Ako se nastavi ovakva prosvjetna praksa, od istorijske odgovornosti neće biti izuzeti ni najviši organi Države Crne Gore. Oni koji ne uvažavaju sebe i svoju duhovnost, koji ne poštuju svoj dom i svoju domovinu, neće biti poštovani od drugih, niti ravnopravni, s civilizovanim ljudima i narodim, kaže se u saopštenju Fondacije "Sv.Petar Cetinjski".

[Old Bone]

Smijeh je lijek:
SLOVO O UNIVERZIJADI
Boris Dežulović


Dan svečanog otvaranja sve je bliži, a bijela zastava sa zloslutnim latiničnim U podići će se iznad Beograda. „Baš nijedan plakat, bilbord, putokaz ili neki drugi vid reklame u Beogradu ne ukazuje da će za pet meseci u prestonicu doći osam hiljada takmičara sa indeksima i još nekoliko hiljada gostiju iz 170 zemalja.“
Prošao je mjesec, prošla su dva, tri, prošao je i april, a u Beogradu i dalje gotovo „ništa ne ukazuje da će u prestonicu doći osam hiljada takmičara sa indeksima“.
Vrag je, naime, slovo.



Rekoh, vrag je slovo. Kad su prije točno pedeset godina Talijani organizirali prvu Univerzijadu, izradili su amblem koji će postati trajni službeni logotip FISU, Svjetske sveučilišne sportske federacije – veliko, gordo univerzitetsko „U“ - ne vodeći računa o tome da će njihovo jednostavno rješenje nanijeti tolike glavobolje nekim budućim organizatorima


- Šta je ovo, bog te jebo?! , pa sa smješkom razvila veliki, bijeli komad platna na kojemu se, po sredini, kočilo golemo slovo - „U“.

PHOTO: www.fisu.net

Šok i nevjerica unijemili su Gradsku skupštinu, samo su se simpatični gosti iz Tajlanda sveudilj smješkali, zbunjeno gledajući domaćine. A ovi su se pogledavali slježući ramenima i pokušavajući facijalne grčeve presložiti u kurtoazni smješak. Prva se snašla gospođa Hrustanović i na brzinu otela zastavu iz ruke dragog tajlandskog gosta, spretno je složila, ugurala u torbicu i pozvala drage goste iz Tajlanda na koktel. - Kako sam mogla da znam?!? – branila se gradonačelnica dok je predsjednik Organizacijskog komiteta Univerzijade Božidar Đelić brzao za njom i psovao ispod glasa, da ne čuju dragi tajlandski gosti. – To je trebala Snežana...
- Sad sam ja kriva?! Šta je radio Siniša, gdje je on bio?
- Ah da, ja sam kriv, dabome – uzvratio je direktor poduzeća Univerzijada Beograd Siniša Jasnić.
- A ko je trebao da zna? – prekinuo ih je Đelić. – Samo nam je još ovo trebalo! Jebe nas Koštunica, sutra treba da raspišemo izbore, ne znamo gde smo sa pregovorima o statusu Kosova, a vi nam ovde usred Beograda donosite ustašku zastavu!
- Ali niko nam nije...
- Ćuti! Što niste odmah postrojili i Crnu legiju? Što ne bi Glavaš svečano otvorio Univerzijadu? Što ne bi i slogan Univerzijade bio „Za dom spremni“? – pizdio je predsjednik Organizacijskog komiteta. - Sem toga, Univerzijada je internacionalna, što nije znak, recimo, kukasti krst? A? To bi bilo mnogo lepo. Da napravimo otvaranje s bakljama i zastavama.
- Ali...
- Sikter! Ni reči!
- Iz evriting ol rajt? – pitao je dragi gost iz Tajlanda s uljudnim smješkom. – Uaj mis Radmila end mis Snežana ar krajing?
- Ou, ic noting, dont vori – odgovorio je gospodin Đelić. – Đast smol problems vit ju.
- Vit mi?! – zbunio se dragi gost.
- Nou, nou, not ju, bat d leter „ju“, ju nou, „ju“ – objašnjavao je Đelić crtajući rukom u zraku slovo „U“.
- Aj dont anderstend.
- Ic long stori, bat biliv mi, ic noting ju šud vori abaut – smješkao se Đelić, pa se okrenuo Radmili, Snežani i Siniši strijeljajući ih pogledom. – Ter ar douz hu šud vori.
- Što mene gledaš? – pitao je direktor Siniša Jasnić.
- Pričaćemo – siktao je Đelić. – Ko zna šta ste još zajebali! Reci mi još samo da nisi završio ni posao oko uniformi za učesnike Univerzijade?
- To je rešeno, gospodine ministre. Ugovor je potpisan.
- S kim?
- Pa, hm, vidite... ima jedna odlična firma iz inostranstva, mnogo su dobri.
- Pa dobro, koja je to firma?
- Kako bih vam sad rekao, više onako... Varteks.
- Varteks?! Da li si to upravo rekao Varteks? Reci mi da sam krivo čuo, ko boga te molim!
Već sutradan, posve očekivano, digla se na organizatore Univerzijade kuka i motika.„Univerzijada u Beogradu biće održana u julu 2009. godine. Zastava Univerzijade već je iz Bangkoka stigla u našu prestonicu. I ništa tu ne bi bilo čudno i vredno spomena da nije onog velikog slova U, slova koje neodoljivo podseća na ustaški simbol pod kojim je tokom dva rata poklano više od milion Srba!“, pisao je sutradan dežurni oficir na straži srpstva, urednik Pressa Dragan Vučićević. „I taman kao što nacionalna osećanja Jevreja i njihovu uspomenu na nevine žrtve vređa javno isticanje svastike, tako bi i nas Srbe moralo da vređa veliko latinično slovo U. Optužite me da sam paranoičan, kažite da sam šovinista, ali prvo to isto kažite Jevrejima. Šta hoću da kažem? Samo to da je neko od nadležnih funkcionerima međunarodne federacije univerzitetskog sporta morao da objasni strašnu simboliku velikog latiničnog slova U u kolektivnoj svesti Srba.“
Dežurni oficir Vučićević je urlao, a pridružila mu se i vojska u blatnjavim rovovima opskurnih serbijan-uajt-pauer-stromfront-dveri-obraz-*****-palac internetskih foruma. Ako ih se, kako bi rekao major Vučićević, i moglo „optužiti da su paranoični“ kad je godinu dana ranije zagrebački Crotram htio beogradskom javnom gradskom prevozu uvaliti niskopodne tramvaje TK 2200 sa vjetrobranskim staklima u obliku latiničnog slova U, sada nikakve sumnje nije bilo: na zastavi Univerzijade mračne snage Novog svjetskog poretka Beogradu su uvalile veliko i vrlo nedvosmisleno slovo U - nije to ovoga puta ništa što bi paranoike moglo podsjetiti na slovo U, već slovo u obliku slova U, dakle slovo U kao takvo, glavom i bradom, nožem i raspelom.
I kao da to nije bilo dosta, izrada uniformi za učesnike Univerzijade, suce, radnike i volontere, povjerena je ustaškom poduzeću iz Varaždina.

Prošlo je od tog nemilog incidenta u Gradskoj skupštini godinu i pol dana, novi predsjednik Organizacionog komiteta postao je premijer Mirko Cvetković, zastava Univerzijade zaključana je u sef Gradske skupštine, a organizatori se sakrili u zgradu Vlade, sve se nadajući da Univerzijade možda neće biti, kao mala djeca kad pokriju oči rukama pa misle da ih nitko ne vidi i da vanjski svijet ne postoji.
- Šefe, ostalo je mesec dana – rekao je najzad bojažljivo Ivica Dačić premijeru Mirku Cvetkoviću. – Šta da radimo?
- Misliš da nisu zaboravili?
- Ko?
- Pa mislim, novinari.
- Šta da zaborave?
- Pa Univerzijadu. Misliš da će primetiti ako, mislim, ako se jednostavno ne održi?
- Novinari možda i neće, ali sportaši oće. Zvali su danas neki iz Italije, Kanade, iz Kine, raspituju se, dolaze.
- ***** ti sve. Na kraju će stvarno morati da se održi. Ima li ko neku ideju?



Ministri oko stola utonuli su u očaj.
- U pičku materinu – začulo se s kraja stola.
- Nemoj te ustaške psovke na U!
Društvo se kiselo nasmijalo.
- Mnogo smešno, Mrko – podviknuo je potpredsjednik Vlade Božidar Đelić.
- Imam ja ideju – prekinuo je neugodni muk Žarko Obradović, ministar prosvete. – Što ne bi na otvaranju podigli zastavu naopako? Pa da bude lepo latinično malo štampano „n“? Kao Niverzijada. Bez U.
- To uopšte nije loše. Niverzijada. Vrlo dobro.

- Ne vredi, videće ljudi na svečanom otvaranju – dobacio je gradonačelnik Đilas.
- Šta, niste valjda zaista mislili da pravimo svečano otvaranje? – zaprepastio se bivši predsjednik Komiteta Božidar Đelić.
- Imam ja rešenje! – viknuo je iznenada Ivica Dačić. – Zašto ne prevedemo slovo U na srpski? Molim lepo, je li ćirilica u Srbiji zvanično pismo? Objasnićemo drugovima iz FISU-a da smo po zakonu morali na zastavu da stavimo ćirilično U. Ipsilon. Ako vas ko pita, recite da sam ja zapretio da ću uhapsim svakoga ko ne poštuje zakon.
- Budalo jedna, pa da ispadne da kopiramo Hrvate?!
- Ne razumem.

- Mamu im ***** – mrmorio je Dačić.
- A što mi ne bismo – razmišljao je na glas Mrka – što ne bismo i mi stavili naša slova? Molim lepo, neka zastava naše Univerzijade ima četiri S.
- Ti si Mrko prolupo načisto. Kakva četiri S?
- Samo sport studente spasava. To jedna lepa poruka omladini, da se ne drogiraju, da se ne odaju alkoholu i demokratiji, nego da se bave sportom.
- Jeste, u pravu je Mrka – dodao je Žarko Obradović. – Ako nas pitaju šta znače četiri S, mi ćemo da kažemo: Svetski studentski sportski svetosavski sabor svih Srba sveta.
- Ne vredi, to ih je osam.
- Reći ćemo da je brojka četiri na ćirilici osam. Šta oni znaju šta je ćirilica?
Tako se organizatori Univerzijade ovih dana preznojavaju i domišljaju kako da doskoče belaju. Dan svečanog otvaranja sve je bliži, a ministri iz Organizacionog komiteta cijelo se vrijeme ustrajno prave ludi, kao da Univerzijade neće biti i kao da se neće bijela zastava sa zloslutnim latiničnim U podići iznad Beograda. Nijedan čestiti sportski objekt nije sagrađen, „nijedan plakat, bilbord, putokaz ili neki drugi vid reklame u Beogradu ne ukazuje da će u prestonicu doći osam hiljada takmičara sa indeksima“. Ukratko, „ni slova o Univerzijadi“.
Što bi se reklo, ni U od Univerzijade.




Za to vrijeme major Dragan Vučićević, dežurni oficir na straži srpstva, traži ustaše po Srbiji, dok ih šokiran ne otkrije u srcu Srbije, u prirodnom rezervatu Golija.
„Tereni su već spremni, domaćini pripremaju gostima lep doček, i ništa tu ne bi bilo čudno i vredno spomena da nije Golija jedna od malobrojnih planina u Srbiji na kojoj su zabeležene glacijalne pojave, i da nije tamo one velike glacijalne doline u obliku slova U, koje neodoljivo podseća na ustaški simbol pod kojim je tokom dva rata poklano više od milion Srba!“ „Ne budi lenj, proverio sam na Wikipediji“, nastavit će major Vučićević, „i evo šta tamo piše: Za razliku od dolina u obliku slova V, koje su fluvijalnog porekla, glacijalna erozija odgovorna je za doline u obliku slova U. Optužite me da sam paranoičan, kažite da sam šovinista, ali zar mi u Srbiji nemamo planina i dolina fluvijalnog porekla?

[Globetrotter]

Upravo tako smijeh je lijek, a Boris Dežulović legenda

Kad srce kaže leto...

NEKO DRUGI
Piše: Boris Dežulović

Nad beogradskim bulevarima osvanuli su ovog proljeća golemi jumbo plakati kojima dominira plava boja Jadranskog mora. S jedne strane poglede Beograđana mami golemi plakat s logotipom Hrvatske turističke zajednice, fotografijom Bola na Braču i sloganom - „Kad srce kaže leto, kaže Jadran“. S druge strane pogled skreće na golemi plakat s logotipom Slovenske turističke organizacije, fotografijom Portoroža i sloganom - „Najbliže evropsko more“.

Hrvatska uzvraća udarac: malo dalje eto novi plakat, ogromna veduta slavnog Dubrovnika, a uz slogan „Kad srce kaže leto, kaže Jadran“, stoji i – „Tako lepa, tako blizu“. Slovenija odgovara novim plakatom, ogromnom vedutom sunčanog Pirana, a uz slogan „Najbliže evropsko more“, stoji i – „Prijatelji“. I još: „Vizne olakšice!“

Započeo je tako na beogradskim ulicama rat Hrvata i Slovenaca za – srpske turiste. Svjetska financijska kriza opustošila je sezonske bukinge, hotelska parkirališta su turobno prazna, a dubrovački i portoroški recepcioneri gledaju prema ulaznim vratima nervozno poput pauka što je tamo razapeo mrežu čekajući plijen. Onda su se i jedni i drugi sjetili – Srba. Zaboravljena su trenutačno sva neprijateljstva i mržnje, i odjednom Hrvati i Slovenci gledaju molećivo u Beograd, kao 1918., tukući se za naklonost srpskih turista poput onih grčkih presretača što vas na ulici vuku za rukav, jedan na jednu stranu, drugi na drugu, svatko u svoju gostionicu.

- Kad srce kaže leto – hvata tako zbunjene Srbe na bulevarima Hrvatska – kaže Jadran!

- Jadran, naravno – hvata ih s druge strane bulevara Slovenija – ali koje je najbliže evropsko more?

- Hrvatsko! – uzvraća Hrvatska. - Tako lepo, a tako blizu.

- Možda i jest – odgovara Slovenija. – Ali nije evropsko!

- Jebeš Evropu! Srce kaže Balkan!

- Razum kaže: Vizne olakšice!

- Za Dalmaciju ne treba viza, samo srce!

- A srce kaže: Prijatelji!

- Prijatelji?! Vi ste srpski prijatelji?!? Otkad, od 1991? Zna se tko im je bliži.

- Oho, sad vam je blizu! A dvadeset godina ste proklinjali povijest što vam je doselila Srbe za susjede!

- A vama su kao prijatelji? Dvadeset godina ste zahvaljivali Bogu što je stavio Hrvatsku između vas i Srba!

- Mi ih barem ne zovemo da bismo ih maltretirali!

- I vi biste ih maltretirali, samo kad bi vam došli!

- Mi ne maltretiramo prijatelje. Prijatelji, dođite na najbliže evropsko more!

- Hahaha, to vi zovete more?! Imaju Beograđani bazene na Tašmajdanu. Nisu evropski, ali su veći.

- A bogami i lepši i bliži od Dalmacije. I manje betonirani.

- Šuti, glupi Slovenac! Ljudi, pogledajte na plakatu slovensko more u prirodnoj veličini!

- Hahaha, glupi Hrvat! Pogledajte, ljudi, na plakatu hrvatsko more! Tako blizu mu više nikad nećete biti!

Prolaze Srbi tako pored plakata i zbunjeno gledaju kako se Hrvati i Slovenci svađaju. I ne padaju im, naravno, na pamet ni Portorož ni Dubrovnik. U boljem hotelu u Portorožu, recimo Rivijeri, sedmodnevni polupansion za dvije osobe stoji 953 eura. U dubrovačkom hotelu Vis isti takav aranžman košta 934 eura, u pulskoj Histriji 1.054 eura. Avionska karta za Pulu je 154 eura, za Ljubljanu 167, kad se doda 35 eura za slovensku vizu i transfer do Primorja, ukupna cijena ispadne više-manje ista – oko hiljadu i dvjesto eura. Četiri prosječne srpske plaće za sedam dana na hrvatskom ili slovenskom Jadranu!

Zato Srbi ostavljaju Hrvate i Slovence da se svađaju na jumbo plakatima, pa odlaze u neku od bezbroj agencija da uplate isti takav aranžman u Tunisu ili Grčkoj, na Krfu ili Kreti, sedam dana za dvoje u pristojnom hotelu, s avionskom kartom, za – 400 eura. Tri puta manje! Za isti novac, štoviše, u Zakintosu ili Kefaloniji mogu ostati i dvanaest dana! A za cijenu jednog noćenja u Portorožu ili Rovinju, u apartmanu na moru u grčkom Stavrosu četveročlana srpska obitelj može ljetovati skoro mjesec dana.

Za novac pak koji bi dali za sedam dana na najbližem evropskom moru ili pak u Dalmaciji, tako lepoj, a tako blizu, srpski bračni par može, štoviše, odletjeti avionom u Tursku i ljetovati u luksuznom all-inclusive hotelu s pet zvjezdica, puna dva tjedna! Možda nije evropsko more, možda nije blizu, možda ne vuče srce, možda nisu prijatelji, ali zemlji u kojoj je prosječna plaća tri stotine eura ta su mora sasvim dovoljno lepa i sasvim dovoljno blizu, čak najbliža.

I dok su Grčka, Turska i Egipat u Beogradu već rasprodati – ostalo je još nešto malo Dubaija – Hrvati i Slovenci i dalje ratuju plakatima na koje više nitko ne obraća pažnju. Svejedno marketinški geniji, lijepo ih vidim, smišljaju nove ljetne slogane za opustjele beogradske bulevare.

- Provedite leto u međunarodnoj izolaciji - Izola!

- Vis, najbliže međunarodne teritorijalne vode!

- Slovenija: JNA je izabrala, proverite zašto!

- Dubrovačka rivijera: najbliže srpske teritorijalne vode!

- Slovensko primorje - malo more za Veliku Srbiju!

- Hrvatska - spremte se, spremte, četnici.

[Ćipur]

NA OKRUGLOM STOLU U NIKŠIĆU UČESNICI SE SLOŽILI DA VLAST PODSTIČE PROGON ĆIRILICE


Zatiranje duhovnosti i pismenosti ~ Iako se kontinuitet ćirilice u Crnoj Gori može pratiti kroz vjekove, danas latinica okupira sve prostore i segmente života Ćirilica je nosilac i kolijevka duhovnosti, istorije i tradicije, kulture, pisanog i književnog nasljeđa, rekla je na okruglom stolu "Ćirilica - hleb naš nasušni" prof. dr Jelica Stojanović održanom u Nikšiću.
Po njenom mišljenju bogatstvo ćirilice se uvećavalo i prenosilo iz vijeka u vijek, ali krajem prošlog stoljeća dolazi do suprotnog procesa. To će nas dovesti, kazala je ona, do dubokog reza na smjeni 20. i 21. vijeka, kada se sprovodi jasno je vidljiva, gotovo potpuna latinizacija i dolatinizacija Crne Gore. Suštinski razlozi za tako nešto, naglasila je ona, ne postoje.
- Sa druge strane, vjerovatno ih `ima mnogo`, ako se uzme u obzir na put kojim Crna Gora ide, od čega hoće pošto-poto da se odvoji, kakve (i koje) tragove da izbriše i zatamni. Crna Gora istrajava na komunističkoj ravnopravnosti, stečenoj, proglašenoj i usvojenoj poslije Drugog svjetskog rata. U oba Ustava se kaže "Ravnopravni su ćirilično i latinično pismo". Međutim, u praksi se privodi kraju proces nestajanja ćirilice - rekla je ona.
Srpska ćirilica, kazala je ona, nastala je na osnovama staroslovenske ćirilice, koju je konačno uobličio i dovršio Vuk Karadžić, a na temeljima hiljadugodišnje tradicije. Kroz vjekove je bila, i ostala pismo srpske pismenosti i jezika, bilo da se odnosi na crkvenoslovenski ili srpski narodni jezički izraz. Kontinuitet ćirilice u Crnoj Gori može se pratiti kroz vjekove. Međutim, danas u Crnoj Gori latinica je okupirala sve prostore i segmente, od imena firmi, kafana, restorana, prodavnica.
Prema podacima koje su sakupili studenti Odsjeka za srpski jezik, iznijela je ona, ćirilica se donekle bolje drži na sjeveru Crne Gore. Oko 95 posto naziva raznog tipa ispisano je latinicom, manje od 80 odsto u Beranama, oko 90 procenata u Pljevljima, do 98 odsto na Primorju. Od primorskih gradova ćirilica se najviše održala u Herceg Novom, ali je i tamo blizu 90 odsto raznih natpisa dato latinicom, dok je u Nikšiću više od 95 procenata latiničnih.
Doc. dr Mihailo Šćepanović je rekao da su sukobi naroda, često sukobi jezika, a leksema jezik je najprije imala značenje narod, ali su riječju jezici bili označeni i inozemci, tuđinci, pagani. On se upitao smjera li to "cpc" ponovo da pokrštava. Da li se rušilaštvu treba opirati ćutanjem...?
- Valjda srpski jezik neće morati da govori sve ispočetka. Ako je jezik izraz narodnog očovječenja, da li je smutnja oko srpskog jezika u Crnoj Gori znak da ponovo postajemo pleme - upitao se on.
O nasleđu svetih Kirila i Metodija na okruglom stolu govorili su episkom Joanikije, umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački Atanasije (Jeftić), a rad profesora Dragoljuba P. Antića na temu "Put pisma od vinčanskog, preko etrurskog do sadašnje ćirilice" izložio je profesor Ivan Stratimirović predsjednik Udruženja "Kultura ćirilice" iz Beograda.
Okruglim stolom u Nikšiću je završena dvodnevna manifestacija "Dani ćirilice" čiji organizator je bio Golijski sabor kulture.

Živi izvor

Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije kazao je da sa ćiriličnim pismom nijesmo primali samo pismenost, nego i vjeru i kulturu.
- Ćirilično pismo je kao živi izvor koji nas je napojio i napaja nas duhovnošću. Slova ćirilice su kao galerija i ikonostas ikona, ne samo zbog ljepote oblika, nego i zbog potrebe da prenesu jevanđelsku istinu, nauku i stvaralački duh naših književnika - kazao je Joanikije.

U zapećku i u školama

Sudeći po preliminarnim rezultatima istraživanja među maturantima sutuacija je različita, u zavisnosti o kojem regionu je riječ.
- U primorskim gradovima osim Herceg Novog preovladala latinica. U Baru, Budvi i Tivtu, Cetinju preko 90 odsto maturanata koristi latinicu, u Kotoru blizu 90. U Podgorici i Mojkovcu se 70 procenata služi latinicom, u Bijelom Polju 68. U Nikšiću se i ćirilicom i latinicom služi približno jednak broj učenika, dok u Pljevljima ćirilicu koristi više od 60 odsto. Najveći procenat maturanata, njih 85, ćirilicom se služi u Beranama - navela je ona.


B.BRAŠNjO

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika...tum=2009-06-07

[NSX]

Pa i nije bas okrugli...

[MonterO]

Dan piše da se ženi sin potpredsjednika Vlade i da će na svadbi pjevati Ceca, Ana Bekuta, Aca Lukas, Haris Džinović, Zdravko Čolić i Severina. Besplatno, jer su prijatelji, sa sinom