
Originally Posted by
The Grey Area
Gori od najgorih
PROTIV STRUJE
Piše: Milan Popović
Naslov ovog teksta jeste jedna nemoguća igra reči, ali je on, u izvesnom smislu, i sasvim tačan i precizan. U objektivnom smislu, naime, crnogorski Kartel, na čelu sa našim fantastičnim multiprajmom, jeste najgora pošast koja je Crnu Goru poharala u poslednjih dvadeset godina, ali je, u subjektivnom smislu, čak i od ove pošasti, gora, lošija i štetnija, jedna zamaskirana, kameleonska, kripto-vrsta. „Embedded“, dakle uklopljeni, podložnički, vladajući, aparatski, dvorski intelektualci, posebno univerziteski profesori i novinari, „dekani“, „metodolozi“ i “analitičari“, među ovima posebno mladi karijeristi, arivisti, japijevci, posebno javnog servisa, i drugih javnih ustanova, i posebno bivši, antiratni, a danas Kartelovi, ratni i multiprajmovi, koji su se tako hitro pretvorili u najgore progonitelje, svojih dojučerašnjih. Te koji se pri tome lažno ali uporno predstavljaju kao „nezavisni“.
Svu endemsku koloritnost, naših lažnih „nezavisnih“, ostavljam na milost i nemilost, memoriji Forumovih čitalaca, a ja ću ovde ukazati samo na jednu njenu dublju, zapravo najdublju metodološku, intelektualnu i duhovnu dimenziju. Koja je eksplicitno istaknuta u podnaslovu ovog teksta. Te koja je u svetu nauke dobro poznata, ali koja je u našoj maloj, zaostaloj, kartelizovanoj, prilično nepoznata, pa se upravo zbog toga, naši odnosno Kartelovi, ovako dugo i uspešno, lažno predstavljaju. U najkraćem, reč je o pozitivizmu, koji se lažno predstavlja kao objektivnost, neutralnost i nepristrasnost, a zapravo je samo maska za vrlo određenu subjektivnost, zainteresovanost i pristrasnost. U našem slučaju, za već dvadesetogodišnju vladavinu multiprajmovog Kartela.
Glavni mehanizam našeg vulgarnog pozitivizma (jer, i to treba istaći, naš pozitivizam spada u njegov vulgarni odnosno najvulgarniji vid), jeste mehanizam koji je u logici poznat kao pars pro toto, greška koja se čini kada se, namerno, zbog manipulacije, ili nenamerno, zbog neznanja, deo stvarnosti (pars), prikazuje kao celokupna stvarnost (toto). A još od Hegela znamo, istina je cela, ili je nema. Iz beskonačnog mnoštva pojavnih oblika ove vrste pozitivističkog neznanja i(li) manipulacije, za potrebe ovog teksta „zumiraću“ samo dva najfrekventnija i najočiglednija.
Prvi pars pro toto, kada falanga Kartelovih lažnih „nezavisnih“, posebno jedan među njima koji voli da se predstavlja kao „metodolog“, već mesecima beskonačno raspreda o „slabostima i nedostacima opozicije“ (što im, uzgred rečeno, svojim ponašanjem, sama opozicija umnogome olakšava), ali zato mučenički i gromoglasno ćuti, o notornim slabostima i nedostacima, monopolima i konfliktima, korupcijama i aferama, lažima i nasiljima vlasti. Ili, kada ove potonje i priznaju, ali čak i tada to čine više u obliku relativizacije i legitimacije, nego u obliku analize i kritike, kao ono, kada je onaj, „metodologov“ šef, a vrhovnog Šefa, Gazde, Primusa glavni konsiljero, za korupciju i organizovani kriminal u multiprajmovoj, rekao kako postoji, čak i u najrazvijenijim i najdemokratskijim zemljama sveta, pa je, eto, ima i kod nas.
I drugi pars pro toto, koji je još drastičniji i očigledniji nego prvi, kada naši vrli falangisti-aparatčici, a sve kao „nezavisni“, „analitičari“ i „metodolozi“, razdraganoj populaciji, beskonačno i neumorno objašnjavaju, planetarni i istorijski fenomen, raritet, unikum, dvadeset plus pedeset godina plus unazad u beskonačnost, demokratski nesmenjene vlasti u Crnoj Gori, svim onim tako „dubokim“ faktorima, kao što su „najbolja partijska i izborna infrastruktura, organizacija, mašinerija“ u ovom delu Evrope i sveta (o kako oni vole reč „mašinerija“, kada ju izgovaraju, oni doživljavaju pravi mali politički orgazam), ali im zato ni ne pada na um, da makar nešto kažu o masovnoj raširenosti siromaštva u našoj maloj i jedinoj, po kojoj je ova šampion ne samo u relativno prosperitenoj Evropi nego i na ratovima devedesetih obogaljenom Zapadnom Balkanu. A dovoljno je da budete makar minimalno sociološki obrazovani, ne, dakle, bilo kakav vrhunski specijalist, profesor ili metodolog, pa da znate, da između masovne raširenosti siromaštva, na jednoj, i demokratski nesmenjene i nesmenjive vlasti, na drugoj strani, postoji duboka i snažna korelacija, da se ovde tako veoma blago izrazim.
I sve tako, i sve tome slično. A svega ovoga, obratite pažnju, posebno puno, biće u narednih mesec i po, tokom još jedne predizborne kampanje, kada će Kartel aktivirati sve svoje i naše lažne. I još međunarodne takve pride. Havijera i ostale. A sve to još i usred totalnog bankrota globalne i evropske upravljačke klase, te najmanje dve od nekoliko njenih do juče „svetih“ ideja i institucija, „neoliberalne“, zapravo ultramonopolističke, kvazifeudalne ekonomije, i SAD, panevropske i zapadne hegemonije. Ne samo našu malu nego i veliku svetsku ekonomiju i politiku čekaju teška neronovska vremena. Ali i nove društvene borbe. I nove šanse. Ako ništa drugo, stvari se danas vide bolje. Padaju maske.
Bookmarks