Pravo da ti kazem nikad. A dobio ne znam jesam neka od zenskih osoba ali nisam bas siguran da je bila rijec o ljubavi...
Kada ste poslednji put napisali ljubavno pismo bez comp, bez sms-a, bleckberry-ja i slicnih teh. pomagala, vec onako iz duse na niz ruku pravo u pero na belinu papira?!
Ili jos bolje kada ste takvo jedno pismo poslednji put dobili?!
Pravo da ti kazem nikad. A dobio ne znam jesam neka od zenskih osoba ali nisam bas siguran da je bila rijec o ljubavi...
She is only here to annoy herself!
Nikad, ni dobila ni poslala.Volela bih.
Pa posalji
She is only here to annoy herself!
napisao jednom u osnovnoj a dobio zadnji put u srednjoj
ma kome jos trebaju ljubavna pisma kad mozes da ostavis doticnoj osobi pm na fb, forum, maj spejs itd
Nikad nisam dobila ljubavno pismo rucno napisano...Niti sam ja pisala ljubavna pisma ali jesam ljubavne poruke i poklonila i posvetila toj osobi kojoj sam polonila...Ako se to racuna..
"Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo." by me
Koliko si ih ti Milice napisala, ne racunajuci onog baksuznika sto se objesio u Budus
Fina tema...Poslednje dobila,od kolege,fino ...Simpaticno,prvo mi je bilo smijesno,a onda slatko...
Ja poslala?Ha,nikad...Jednom sam napisala par rijeci na lijepom papiru,stavila u lijepu koverticu i ostavila tamo nekom kada sam odlazila...Kaze jos ga cuva i uvijek ce...Ha ,ispadose to neke velike i carobne rijeci izgleda...
"Ja umijem u svakom novembru da napravim jun:)..."
Ako racunamo poruke na papiru onda mogu da kazem da jesam.Nekad ih direktno predava u ruke,nekad ostavljala na razlicitim mestima a nekad i nalazila.
pismo sam dobila par puta,ali ne u skorije vrijeme nego kad sam bila u srednjoj skoli
(simpaticno u svakom slucaju :P )
a jesam li ga kad napisala?hmmmmm....jesam i to
Closer,
No hesitation,
Give me,
All that you have
hehe, da se ispravim, kako sam napisala poruke sam ce Bog znat- htjela sam rec pjesme..ocigledno da sam bila itekako pospana i umorna a jesam....Pjesme pisem i poklonila sam i posvetila par jednoj osobi...
"Jedino u mojim očima postaješ savršenstvo." by me
Ne daj Bože da se ko domogne mog rokovnika.
Još uvijek pišem ali više na kraju ostane samo na papiru i mojim rukama.
Slala sam stalno, a jednom ga dobila u životu, ali od osobe koja nije dobro poznavala naš jezik, pa je to malo zbrkano. Ni n e znam gdje je sada on, ni to pismo. Mislila sam da ću ih više dobijati, ali... U poslednje vrijeme se ne sjećam ni dobijene poruke, a ne ...:-| :? :cry:
"Prepoznaćeš me po ćutanju.Večni ne razgovaraju."
ne ja pismo vala al
jesam jednu kilometarsku poruku koju nisam namjeravala da posaljem al sam je poslala greshkom
i od tada ne pishem takve stvari ... (ostale mi traume )
Ako imam shta kazem...jednostavnije je..
Ja sam napravila slicnu stvar mada sam nameravala da posaljem to.Prvo me uhvatila panika...a posle 3 sekunda sam se smejala kao luda sama sa sobom u sobi,tako da su moji usli u chudu...Greska ili ne,valjda si mislila to u trenutku tako da, je li on primio to ili ne,manje je vazno.
Prije 5 godina sam napisala poslednja 4 najljepsa i najtuznija pisma,vec sam pisala negdje o tome,bila je sl tema...
"Tiha voda brijeg roni..."
Drago mi je da vam se svidja tema.
Sredjivala sam u nedelju neke fioke i naleteh na pisma.
Ax kakava su to vremena bila...
Momci su odlazili u vojsku i tada su bili najinspirativniji,
pogotovu onih prvih meseci koliko je u proseku trajala
obuka... da, bilo je pod imperativom pre vojske
naci devojku kojoj bi pisao i od koje bi dobijao pisma...
Ma vojska je bila cudo od kakvih je frajera, i faca
pravila romanticne duse pa to se ne da ni izmisliti...
'sav sjaj zvezda slio se u tvoje oci'
'ti si moj i sudija i porotnik'
'ja ljubavlju zovem tvoje ime'...
Nekako su ta pisma opipljivija od poruka,
pa cak i slika koje sada elektronski golubovi nose...
Iskrivljeni ispisani rukopisi odavali su raspolozenje,
olovka, pero, hemijska sve je bilo bitno...
A mi smo znale i da naparfemisemo pismo...
Mogu da mislim kako je bilo kad stigne hrpa pisama,
a na stolu komandira (ili kako se vec jel` taj zvao)
njih par njuskaju...
Elektronika je danas otisla daleko, udaljila nas
je od rukopisa, mirisa i sva je prilika da ce i od
osecanja...
2000-te u vojsku...
Da znas da mi fale sva ta stara dobra SIROMASHNO-ROMANTICHNA vremena...
P.S. I dani kad smo se na HAUBU spushtali niz stepenice
Nisam pisala, ali sam dobila prije nekoliko godina.
bas simpaticno...ne mogu reci da volim da pisem pisma, ali pomenu neko period vojnikovanja...e pa mogu vam reci da je u tom periodu (a davno bjese) moja ljubav prema pisanju pisama bila vrlo intenzivna. Svakodnevno sam ih dobijala i pisala, mjesecima...aj' sto sam ih pisala...koliko sam samo suza izlila nad njima...a kako sam se muka namucila da trazim raznobojne koverte, nekad (kad sam imala kad) sam ih i svojerucno pravila...ma haos! Bas me lijepo podsjeti
Inace, strasno mi je mrzno sto smo zbog novih i opsteprihvacenih nacina komunikacije izgubii naviku da ljudima praznike, ili bilo sta, cestitamo postom! Ja i dalje volim da posaljem dragim ljudima bar telegram sa ruzom, picem, prigodnim pokloncicem, kad ima povoda, makar bili kilometar od mene
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
dobio ih gomilu u vojsci prije 7 godina (a za cijeli vojni rok sam ih napisao 2 :oops
a poslednje da sam napisao je bilo jedno oprostajno pismo prije par mjeseci, ostavljeno na njenoj postelji... ali se ispostavilo da i nije bilo bas oprostajno...
Cini mi se da je vise onih koji nisu pisali od onih koji jesu,
sto mislim da je lose po svakog od nas.
Ipak su ta pisma svedocanstvo jedne ljubavi,
zapis nas na belini papira... gotovo da vidim ceo film
kako otvaram postansko sanduce, prepoznajem rukopis,
lice se ozari, usne razvuku u osmeh,
ulazim u stan onako obucena sedam na prvu stolicu,
otvaram kovertu, oci se zare dok trazim pocetak pisma,
iz grudi se otima uzdah pri citanju prvih reci...
Ax... a onda ide varijacija na zadatu temu:
ili nam je milo pa se smesim da na kraju od srece pustimo koju suzu
ili nam je zlo od tezine reci pa opet placemo...
A jeste li nekada neka pisma spalili?
Da se izgubi svaki trag, sem jel` onoga koji je ostao u nasem secanju...
Nekada nam je trebala vatra da bismo unistili reci, danas ih saljemo jednim
klikom, ali i jednim brisemo i sto jednim klikom... samo na ispisanim i pozutelim
stranicama ostaju tragovi suza, ekran je bezlican ne upija suze...
Fetis? Da, nekad su mi bila fetis... vise nisu.
Odraslo se pa se fetisiram cipelama
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks