OPERACIJA PRVA BANKA
Naše pare za njihove poslove
Građani Crne Gore plaćaće, od prvog decembra, najskuplju struju u regionu. Poskupljenje od deset odsto odobrila je Regula*torna agencija za energetiku zbog ,,opravdanog povećanja’’ ukupnih troškova Elektroprivrede Crne Gore. Istovremeno, procurjela je vijest da je EPCG uložila šest miliona eura u dokapitalizaciju Prve banke.
Kako i zašto?
U Regulatornoj agenciji nemaju odgovor na pitanje da li pare date Đukanovićevoj banci spadaju u ka*togoriju ,,opravdanih troškova’’. To će, kažu, znati tek sljedeće godine na osnovu izvještaja o poslovanju EPCG. ,,Vidjećemo da li EPCG to vodi kao trošak, finansijski odliv sredstava, ili pak kao investicije’’, kaže Dragoljub Drašković, direktor Agencije.
Ni manjinski akcionari Elektro*privrede, poslovično dobro obavi*ješteni o svim aktivnostima kom*panije, ne znaju mnogo o ovom poslu. Odluku o novim ulaganjima u Prvu banku donio je bord direk*tora sredinom novembra, nedugo pošto se predsjednik borda Srđan Kovačević vratio iz Dubaija. Šta je tamo radio – nije saopšteno. Dobro upućeni tu posjetu dovode u vezu sa činjenicom da je Kovačević do skora bio član borda Prve banke. Prema njima, Kovačević je trebao da ubijedi Arape da konačno, nakon višemjesečnih pregovora, odriješe kesu i dokapitalizuju Prvu. Misija nije uspjela. Po Kovačevićevom povratku, ,,na odmor’’ u Dubai otišao je premijer Đukanović. I on se vratio bez para.
PRVA JE PRVA: Da prekrate če*kanje, dok se Arapi ne odluče, iz Prve banke su zatražili pozajmicu od Vlade. Sitniš – 40 miliona eura. Mali problem je bio to što akcionari banke nijesu imali dovoljno kapitala koji bi založili kao garanciju za pozajmljeni novac. Zato su se odlučili za hitnu dokapitalizaciju. Mlađi Đukanović – 14, a EPCG šest miliona eura.
,,Vjerujemo da smo napravili dobar poslovni potez, čiji će se kvalitet veoma brzo provjeriti. Akcije su kupljene po nominalnoj cijeni, a sve procjene govore da će nakon oporavka banke one vrijediti mnogo više’’, saopštili su neimenovani predstavnici EPCG agenciji Mina-bi*znis. Pitanjem odakle im pare – nijesu se bavili.
Prije nešto više od dva mjeseca, bord di*rektora usvojio je zaključak u kome stoji da je EPCG za plaćanje uve*zene struje ,,utrošila posljednje rezerve sredstava, pa će za naredne nabavke najvjerovatnije uzimati skupe kratko*ročne kredite’’. Sad, odjednom, ima para i za investiranje u banku. Ne mari što će investicija uskoro otići u zalog, pošto je i banka prinuđena da uzima ,,skupe kredite’’ kako ne bi potonula još dublje.
Vlada će, saopštio je ministar finan*sija Igor Lukšić, odluku oko zahtjeva Prve banke za odobravanje kredita saop*štiti nakon što dobije mišljenje Centralne banke Crne Gore. Lukšić najavljuje da će Vlada razmatrati i pitanje održivosti Prva banke. Njega muči pitanje da li je pozajmica Prvoj ,,dovoljan instrument, ili su potrebni i drugi instrumenti za održivost te ili neke druge banke’’.
,,Sviraj to ponovo Sem’’, rekao bi Hemfri Bogart. Analitičari finan*sijskih tokova znaju odgovor – traženih 40 miliona samo su infuzija za trenutno saniranje nevolja Prve banke. Da bi banka ponovo podigla na noge potreban je četiri do šest puta veći iznos.
Ali, to treba priznati.
NIJE NEGO: Novoi*zabrani bord Prve banke oglasio se krajem ok*tobra. Nema mjera CBCG, nema smjene menadžmenta, nema povlastica a nema ni krize u banci saop*štili su ,,spasioci’’ i ustvrdili kako će se, ,,s obzirom na stanje u banci i predstoje*ću dokapitalizaciju’’ vrlo brzo pokazati da su vijesti o njihovim problemima ,,neodgovorne i lažne’’.
Pokazalo se: Prva banka je, suprotno najavama, prva zatražila pomoć države. Od obećanih stranih akcionara nije bilo ništa. Državni gubitaš je dokapitalizovao privatnog gubitaša, kako bi mu omogućio primanje budžetske injekcije.
Istina je da Centralna banka nije preduzela nikakve mjere prema banci. Ali ne zbog toga što za tim nema potrebe – kada bi zakon važio za ovaj familijarni posao, u Prvoj bi odavno bila uvedena prinudna uprava. Ali, ko smije premijeru pokvariti sliku o sebi kao uspiješnom biznismenu.
Mnogo lakše je izvoditi finansijske akrobacije koje se svode na - presipanje iz šupljeg u prazno. Prema saznanjima Monitora, EPCG nije u Prvu banku unijela šest miliona. Ona je samo svoja potraživanja pretvorila u akcije. Radi se o sljedećem: sredinom prošlog mjeseca EPCG je gromoglasno najavila akciju isključenja dužnika sa distributivne mreže. Nakon medijske pripreme, ekipe su izašle na teren, a dužnici pohrlili na šaltere kako bi izmirili dugovanja. Na uplatnicama koje su dobili bio je broj računa EPCG u Prvoj banci. U prva tri dana akcije, na taj račun su legla tri miliona eura. Naši sagovornici smatra*ju da je taj novac potom iskorišćen za ,,dokapitalizaciju’’. Finansijski stručnjaci su prepoznali obrazac: nekamatonosni depoziti (sredstva na računu dostupna vlasniku u svakom momentu) pretvoreni su u kamatonosne (oročeni). Potom je taj novac preimenovan u akcijski kapital. Taj novac, postoji samo na papiru. U stvarnosti, potrošen je ko zna kad.
Pokušali smo ovu računicu provjeriti u Centralnoj banci. Na pitanje: Da li su Đukanović i Elektroprivreda tražili i dobili saglasnost za dokapitalizaciju, odgovorio je Velibor Milošević, zamjenik general*nog direktora za kontrolu banaka CBCG. U njegovom dopisu stoji: ,,Prva banka je tražila dokapitalizaciju jer joj je bila potrebna. Mi smatramo da su akcionari uradili dobru stvar... U skladu sa propisima, kapi*tal akcionarskog društva, odno*sno ove banke čiji je to pravni oblik, može se povećavati do*datnim ulozima akcionara i tu ništa nije sporno. Akcionari ne moraju da traže prethodnu saglasnost CBCG jer po zakonu to nijesu obavezni da urade’’. Milošević nas, očito, uvjerava kako je banka isto što i bilo koje drugo akcionarsko društvo. U Zakonu o bankama piše suprotno. U članu 9. stoji da ,,Lice koje ima kvalifikovano učešće u banci ne smi*je dalje povećavati učešće u kapitalu ili glasačkim pravima tako da dostigne preko 20, 33, ili 50 odsto učešča, bez prethodnog odobrenja CB’’. Aco Đukanović je uradio upravo to. Problem EPCG vezan je za ,,finansijsko stanje podnosioca zahtjeva’’. I nikome ništa.
Milošević je, u ime CBCG, odbio i da odgovori na pitanje o državnim (čitaj našim) parama koje su zarobljene u Prvoj banci. Nezvanično se čuje da Prva banka državi duguje oko 80 miliona eura, po osnovu poreza, carina i doprinosa koje su uplatili njihovi komintenti. Njima su pare skinute sa računa ali nijesu stigle tamo gdje su upućene. Još gore su prošle neke crnogorske opštine. U septembru prošle godine Opština Bar je prodala gradsko-građevinsko zemljište na Maljeviku za 32 miliona eura. Kupac, Sonuba Montenegro je za potpisivanje ugovora dobila garanciju od Prve banke a kompaniju je u tom poslu zastupala advokatica Ana Kolarević, sestra Đukanovića. U vrijeme sklapanja ugovora to je bila rekordna investicija ostvarena u hotelsko-turističkoj djelatnosti u Crnoj Gori. Međutim, Barani su do sada iz Ban*ke ,,iščupali’’ manje od polovine svog novca. Sa sličnim problemima suo*čava se i lokalna uprava u Budvi. Zato se, tvrde upućeni, ne realizuju obe*ćane investicije u lokalnu infrastrukturu. Zvaničnici Bara i Budve ćute. Istinu krije i CBCG.
Milošević kaže: ,,Što se tiče pitanja koji se odnosi na iznos ’državnih para’ u Pr*voj banci, to vam ne mogu saopštiti jer se radi o poslovnoj tajni. Poslovna tajna podra*zumijeva podatke o stanju svih depozita, nezavisno da li se radi o pravnim, fizičkim licima ili državnim subjektima’’.
BANKA - SIRO*ČE: Lijepa lekcija. Utisak kvare propisi koje je donijela Centralna banka. U jed*nom od njih stoji da je ,,Banka dužna da uspostavi mehanizam koji obezbjeđuje adekvatan nivo javnog objavljivanja informacija – posebno u situacijama kada se u javnosti pojave negativne in*formacije o banci’’. Umjesto da sprovede svoje propise, i omogući građanima da saznaju pravo istinu o njihovom novcu, Centralna banka pomaže Đukanovićima u širenju magle.
Najnovija je tvrdnja da su problemi Prve banke vezani za globalnu krizu, i činjenicu da je to jedina banka sa domaćim kapitalom. Generalni di*rektor CBCG, Milojica Dakić kaže:,,Prva banka je domaća finansijska kompanija i može da se osloni isključivo na akcionare i komitente, za razliku od drugih koje imaju majke banke”. Siroče, treba mu progledati kroz prste.
Nije vrijeme za šalu. Po ko zna koji put, Vlada, Centralna banka, Regulatorna agencija za energetiku, Bord direktora Elektroprivrede, menadžment i vlasnici Prve banke našli su se na istom zadatku. Pošto-poto treba iščupati banku Prve familije iz ogromnih nevolja.
Biznismen Aco i premijer Milo Đukanović, njihovi rođaci, prijatelji i poslušnici iskopali su, za tri godine, bezdan dubok nekoliko stotina miliona eura. Sada tu rupu treba napuniti tuđim novcem. Pošto se pokazalo da ni šeici Arapskih Emirata nijesu dovoljno bo*gati za tu investiciju, Đukanovićima su na raspolaganju ostali državna kasa i naši novčanici. Neuspijeh vladajućeg porodičnog biznisa prijeti da postane crnogorska globalna kriza.
Bookmarks