Gavran, konj Smail-age Čengića

23. juna (5. jula) 1843. Njegoš šalje Ivačiću po jednoj svojoj povjerljivoj osobi konja Gavrana koji je pripadao glasovitom zabitu gatačkome Smail*agi Čengiću i koga su Crnogorci 23. septembra (5. oktobra) 1840. bili uzeli na mjestu Mljetičku „ispred njegova šatora”. On piše Ivačiću da „po prvom vaporu otpravi” Gavrana guverneru u Zadar. „A za troškove na vaporu, koje učinite, čim imao budem od Vas o tom izvjestije, ja ću platiti”. 23. juna (5. jula) Njegoš se obraća Turskom slijedećim pismom:

„Vaše Visokopreosveštenstvo.

Milostivi Gospodine,

Za znak mojega prijateljstva i odličnoga uvaženija k Vašoj osobi pošiljem vam na dar jednoga od mojih hatova, koji se naziva Gavran. Ovo je hat bio onoga u svoj Bosni i Albaniji turskoga u sadašnje vrijeme najslavnijega viteza Smaile*age Čengića, pa kad su ovoga Crnogorci prije 2 godine dana posjekli, uzet mu je hat iskraj njegovog šatora. Gavran je konj mlad, punan ognja i tako zgodan da je uprav veselo na njemu jašiti. Primite dakle, Visokoprevoshoditeljni Gospodine, ovaj mali dar za znak najvećeg uvaženija s kojijem Vam ga podnosi Vaš sredačni prijatelj i pokornjejši sluga.

vladika crnogorski

P. P. Njegoš”.

Ivačić tek 14. jula šalje Njegoševo pismo od 23. jula (5. jula) guverneru Turskom u Zadar, javlja mu da je već Gavran stigao u Kotor i da ga je smjestio u staju vojnoga garnizona, izvješćuje ga da će mu ga uputiti morem čim mu se pruži zgodna prilika ako od njega u međuvremenu ne dobije neko drugo naređenje, saopštava mu da je Njegoš i njemu poklonio jednoga konja, napominje mu da je morao primiti taj dar da ne bi uvrdijedio gospodara Crne Gore i obećaje mu da će dati Njegošu za darovanoga konja neki poklon u vrijednosdti od 60 do 70 forinti. Svome pismu od 14. jula Ivačić prilaže i opis konja Gavrana. Prema njegovom izlaganju, Gavran je zdrav konj, boje je tamoncrvenkaste, izgleda da je arapske pasmine, ima oko 10 godina, visine je 14 i po šaka, a srazmjerne je dužine, ima na koljenu prednje lijeve noge otvrdlu i hladnu oteklinu, a malo niže malu ranu, obje su bez ikakve posljedice i mogu se izliječiti za kratko vrijeme, prva običnom njegom, a druga će sama po sebi nestati. Pri jahanju konj pokazuje da nije imao redovne obuke, ali i pored toga držanje mu je lijepo i dostojanstveno. Dosta je živahan. Ima izvanredan kas. Premda naviknut na turski đem, ne odbija ni đem na njemački način sa priveskom i poslušan je. Jasle njegove moraju biti pokrivene kožom od srne ili limom, jer pohlepno grize svaku vrstu drveta.

Iz teksta: :arrow: Čedo Baćović: SMAIL-AGA ČENGIĆ - MIT I STVARNOST

.