Ono sto bi trebalo istaci, cisto da ne dodje do nesporazuma - niko odje ne negira da je znacajan dio stanovnistva bio na prostoru danasnje CG bio katolicke vjeroispovjesti prije dolaska Turaka - Kuchi Drekalovici sigurno, Bratonozhici; pa Boka je do prije samo 60 godina bila vecinski katolickog stanovnistva... Ali, ono sto je mnogo bitnije - da je narod svugjde, u Zeti, Hercegovini, Sjevernoj Albaniji, Rashkoj, Bosni - osjecao zajednicki identitet, bez obzira u kojoj se crkvi molili - katolickoj, pravoslavnoj ili bosanskoj; inace zasto bi Kosache kao pripadnici bosanske crkve gradili pravoslavne manastire; zasto bi pravoslavna plemena u CG blizu granice sa Albanijom chuvala bratske odnose sa albanskim plemenima; zasto bi Stjepan Vukcic nosio titulu hercega vojvosta Svetog Save; zasto bi Stevan Prvovjencani trazio bas titulu kralja od Pape; zasto bi Balsici u 2 navrata pravili u-turn iz katolicanstva u pravoslavlje... Dakle, velikashi su izrazavali svoje interese preskachuci iz vjere u vjeru - svijest o zajednickom identitetu kod naroda je opstajala, i to je jedino bitno! I ne, necu uskochiti sad u zamku i reci da je to bio srpski identitet - nego da se prije radilo o svijesti da govorimo istim jezikom - to je bio jedini bitan zajednicki sadrzatelj za neuki narod koji je osjecao da je sa jedne strane pritisnut Latinima a sa druge Turcima.
I mozda pretpostavljeni razlog zasto je pravoslavlje "isplivalo" - zato sto je vjera itekako bila bitna narodima u borbi za slobodu, i definitivno jesu zeljeli narodni jezik u bogomoljama...






Reply With Quote
Bookmarks