Koristio sam search funkciju ali ne nadjoh topik originalni,
nadam se da ne krsim pravila
ovo svjedocenje interesantno
Podgorica - Živim u selu Omerbožovići u Podgorici i nemam pojma o bilo kakvoj terorističkoj organizaciji. Nijesam pripadnik terorističke organizacije. Na izborima, 10. septembra 2006. godine, glasao sam u selu Dinoša, a glasačku kutiju, u ime Demokratskog saveza, čuvao sam u Koćima - izjavio je Vaso Koljčević, jedan od optuženih za pripremanje pobune u Malesiji, na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori.
On je juče, pred krivičnim vijećem sudije Ivice Stankovića u Višem sudu u Podgorici, kazao da se sam prijavio istražnom sudiji, nakon što je u "Vijestima" pročitao svoje ime među osumnjičenima za terorizam.
- Iz štampe sam saznao za hapšenja. Bio sam kući, nijesam bježao. Polovinom naredne sedmice otišao sam na planinu Koštica. Brat je došao, donio novine i rekao mi da je objavljeno kako sam pripadnik terorističke organizacije. U kući smo razgovarali o ovome i odlučili smo da se prijavim istražnom sudiji, sa advokatom Borivojem Đukanovićem. Nakon ispitivanja, sudija Miroslav Bašović me pustio da se branim sa slobode. To ću pamtiti dok sam živ - ispričao je Koljčević.
On je kazao da je kupio pušku u vrijeme NATO bombardovanja, ali da, kako je kazao, "fala Bogu, iz te puške niko nije ubijen". Koljčević je priznao da je pušku prodao Sokolju Ivanaju. Koljčević je kazao da su netačni navodi optužnice i da nikada nije išao na Kosovo.
On je u istrazi rekao da je prodao jagnjad da bi kupio poluautomatsku pušku - "papovku", a da je znao šta će ga snaći, bacio bi je u Cijevnu.
- Neću da odgovaram na pitanja tužioca. Đed mi je pričao da se ovako prema Albancima jedino ponašala srpska vojska 1918. godine - objasnio je Koljčević.
Maljota Bojović ispričao je da ga je policija uhapsila 15. septembra, u pet sati ujutro, u selu Trgaja, te da su tada korektno postupali.
- Rekli su mi: "Maljota moraš sa nama". Odveli su me u Centar bezbjednosti u Podgorici. Inspektori su mi rekli da sam se ja spremao da ubijem Ferhata Dinošu, poslanika Demokratske unije Albanaca. Kazali su mi: "Tvoja namjera je bila da srušiš džamiju u Dinoši", te da navodno znaju za naše namjere, jer su nas pratili pet-šest mjeseci. Kada sam to negirao, počeli su da me udaraju gumenim palicama, nogama i rukama, najviše po ramenima i leđima. Odveli su me u neku prostoriju sa ženama, koje su me nagovarale da priznam da sam htio da srušim džamiju: "Hajde Maljota, priznaj da si htio da ubiješ Dinošu". Svojim kamionom prevozim šljunak. U policiji su me pitali da li sam nešto prevozio za okrivljene Đorđa Ivanovića i Sokolja Ivanaja. Oni su me zaista pozvali telefonom i pitali da li imam pijeska i šljunka, te da će me zvati ako im zatreba. U policiji su mi kazali da sam prevozio oružje koje je bilo zamotano u neko crveno ćebe, sakriveno ispod pijeska, ili ispod kamionskog sanduka. Kazao sam da to nije tačno. Rekli su da su me pratili i fotografisali, te da sam na Korita kučka u džakovima prevozio oružje. Odgovorio sam da ne znam o čemu pričaju, da nikada nijesam prevozio oružje, te da nemam ništa da priznam. Policajci su uzvratili govoreći da će naći sredstva kojim će me natjerati da priznam. Donijeli su neki instrument i odmah sam osjetio da me drma struja po vratu. Čuo sam kako govore da se "pojača koliko god može, da bi struja bila jača". Smračilo mi se pred očima. Četiri-pet sati su zahtijevali da im kažem kako sam prevozio oružje i ko mi je to rekao da radim. Rekao sam da samo prevozim građevinski materijal. Opet su mi priključili struju na vrat. I u zgradi Višeg suda su me tukli rukama, nogama i gumenim palicama po leđima, potiljku i rukama. Nijesam pripadnik nikakve organizacije, niti sam čuo da se spremala bilo kakva teroristička organizacija - kazao je Bojović.
Suđenje se nastavlja danas.