Radivoj Radić, je profesor na beogradskom univerzitetu, najbolji srpski vizantolog, vrlo je cijenjen i u međunarodnim vizantološkim krugovima.




Radivoj Radić: Opsada Carigrada 626. godine, od strane Avara i Slovena




Sloveni pred kapijama prestonice



Avari su imali značajnu ulogu u Velikoj seobi naroda i naseljavanju Slovena na Balkansko poluostrvo. Kad su altajski Turci srušili premoć njihovog saveza, koji se prostirao po Aziji, avarska plemena su krenula prema zapadu i dospela u zaleđe Crnog mora. Caru Justinijanu ponudili su 558. godine pomoć protiv nomadskih plemena koja su ugrožavala Carstvo. Avari su nešto kasnije došli u Panoniju i s Langobardima uništili državu Gepida.
Pošto su Langobardi krenuli prema severnoj Italiji, došljaci iz Azije postali su gospodari panonske ravnice. U prodoru na zapad zaustavili su ih Franci. Avari su obrazovali moćan plemenski savez u koji su bili uključeni ostaci razbijenih Gepida, deo Slovena i Bugara. Onda su se ustremili na vizantijske pograničke gradove i osvojili Sirmijum, Singidunum, Viminacijum i Avgustu, a bezuspešno su opsedali Solun. Kako je car Iraklija početkom 7. stoleća bio zauzet ratom protiv Persije, morao je da, po cenu visokog godišnjeg danka, sklapa mir s avarskim kaganom, ali car tada umalo nije poginuo u atentatu.
Opsada Carigrada 626. ključni je događaj u odnosima Vizantije i Avara, koje nije pokolebao ni neuspeli pokušaj da na prepad zauzmu grad devet godina ranije. Uprkos velikim ustupcima dobijenim od Vizantije (godišnji danak od 200.000 zlatnika i ugledni taoci), ambiciozni kagan se pripremao za opsadu najmoćnije srednjovekovne tvrđave. Početkom juna 626, tek što su se u Carigradu stišali nemiri povodom poskupljenja hleba, pred Halkedonom, gradom preko puta Carigrada, na maloazijskoj obali Bosfora, pojavio se persijski vojskovođa Šahrbaraz s vojskom. Čekajući kaganov dolazak, on je spalio predgrađe Halkedona, hramove i vile u okolini.
U nedelju, 29. juna 626, avarska prethodnica od 30.000 ljudi stigla je od Jedrena, u neposrednoj blizinu tzv. Dugog zida, čijih je 65 km povezivalo Crno i Mramorno more. Vizantinci su, pak, svoju konjica i pešadiju iz predgrađa povukli unutar carigradskih zidina. U gradu su se pojavili i prvi znaci panike. Uplašeni romejski velikodstojnici poslali su emisara avarskom vladaru s gotovo ponižavajućom ponudom da su spremni da izađu u susret svim njegovim željama ako odustane od napada. Glavnina avarske prethodnice zadržala se desetak dana na obali Mramornog mora, odakle je povremeno slala izvidnice prema gradu. U međuvremenu je magistar Von, koji je u carevom odsustvu zajedno s patrijarhom Sergijem brinuo o prestonici, otpočeo pripreme za odbranu grada. Obavešten o opasnim namerama Avara, Slovena i Persijanaca, car Iraklije je s istočnog fronta, iz daleke Lazike, uspeo da pošalje samo jedan odred u pomoć braniocima.
Ubrzo je oko hiljadu kaganovih vojnika stiglo u istočno predgrađe Sike i vatrom su uspostavili vezu s persijskim odredom na maloazijskoj obali Bosfora, a dimni signali su se pojavili i u zapadnoj okolini grada. Tom prilikom Avari su porušili i gradski vodovod.
Ubeđen da mu konačni uspeh ne može izmaći, vođa Avari razmetljivo i nadmeno je iz Jedrena poručio stanovnicima Carigrada da se izjasne čime su voljni da ga “ublaže i obdare, pa da se vrati”. Upozorio ih je: “Vi ne možete da se pretvorite u ribe i spas nađete u moru, niti u ptice i da odletite”. Posle nekoliko dana, magistar Von i ostali arhonti, kajući se zbog prethodne malodušnosti i uzdajući se u svoje snage, uputili su preko izaslanika vladaru Avara odlučan odgovor. Ogorčeni kagan, koga vizantijski pisci nazivaju svinjom, pijavicom i podmuklom zmijom, odbio je da primi izaslanika, pokazujući time da više nema pregovora.
U utorak, 29. jula, u prepodnevnim časovima, pred bedemima vizantijske prestonice pojavila se avarska vojska od 80.000 ljudi. Od svetlucanja oružja mnoštva varvarskih eskadrona, pešadije i zaprežnih vozila nalik na stršljenove koji su sve prekrili od mora do mora, posmatračima je zastajao dah. U iščekivanju sukoba, magistar Von je obišao vojsku i izdao poslednje zapovesti. Svečanu litiju, koja je trebalo da podstakne entuzijazam branilaca sa zapadnog bedema, predvodio je lično patrijarh Sergije. Sledećeg dana Avari su dovukli opsadne sprave i spremili se za napad, koji jedan pesnik i očevidac beleži: “kao grad s grmljavinom nasrnu kagan na sve bedeme”.
U prvom bojnom redu bili su lako naoružani Sloveni, a u drugom oklopljena pešadija Avara. Prema ostalim delovima bedema bili su raspoređeni uglavnom odredi Slovena. Napadači, pre svega slovenske čete, već prvog dana pretrpeli su teške gubitke. To je podiglo borbeni moral branilaca, koji su verovali da im je pomogla zaštitnica Carigrada – Bogorodica. U nastavku borba se vodila mahom strelama i praćkama, s promenljivom ratnom srećom. Sutra su Avari uspeli da 12 visokih pokretnih drvenih kula obloženih kožama postave uz same bedeme. No, branioci su, zahvaljujući jednom mornaru koji je načinio pokretne dizalice na čekrk, uspeli da zapale nekoliko kaganovih kula.



More od krvi pocrvenelo



Znajući da se Carigrad ne može zauzeti bez flote, a da je zaliv Zlatni rog najslabija tačka odbrane, kagan je krenuo i u napad s mora. Kako su Avari izrazito kontinentalan narod, njihov vođa je naredio da se u zaliv spuste slovenski monoksili, čamci izrađeni od drvenog debla. U međuvremenu tekla je i vizantijska diplomatska akcija. Magistar Von je po četvrti put predložio Avarima da, uz bogatu naknadu, odustanu od opsade, ali je oholi kagan ponovo insistirao na neprihvatljivom zahtevu da stanovništvo napusti grad ne iznoseći svoju imovinu.
U subotu, 2. avgusta, borbe su se nastavile, ali se situacija nije bitnije promenila. Sad je kagan zatražio da mu dođe vizantijsko poslanstvo. Petorica uglednika su došla u njegov tabor, ali samo su predala darove, dok avarski vladar nije želeo da ih sasluša. Štaviše, nalazeći se u društvu trojice persijskih poslanika, Vizantince nije udostojio ni ponude da sednu. Nadmeno i prostački, upozorio ih je da će, ukoliko mu se grad ne preda, satrti sve što mu se nađe na putu.
Zapretio je i prebacivanjem 3.000 Persijanaca na evropsku stranu Bosfora. Vizantinci nisu prihvatili ultimatum i njihov povratak uneo je novu zebnju među branioce Carigrada. Iste noći Vizantinci su zarobili persijske izaslanike. Jednog su pogubili odmah, a drugu dvojicu sproveli u grad, sutra izveli na bedeme i pokazali napadačima. Jednom su odsekli su obe ruke i, zajedno s glavom juče pogubljenog kolege i njegovim rukama, poslali Avarima, a drugog najpre pokazali Persijancima, a zatim pogubili i glavu bacili na obalu.
Pred svanuće 4. avgusta došlo je i do pomorskog okršaja između vizantijske flote i slovenskih monoksila. U neravnopravnoj borbi flotila monoksila je razbijena, a posade pobijene. Sedmog i osmog dana kagan se pripremao za odlučujući napad i pored velikih gubitaka. Ujutru, 7. avgusta, razvila se presudna bitka na kopnu i moru. Nebo se prolamalo od urlika avarskih napadača. Potom su u zaliv Kerat spušteni slovenski monoksili, a mornarima je naređeno da žurno veslaju ka gradu. Kagan je računao da će kopnenom vojskom probiti gradske zidine, a monoksili bi mu u zalivu obezbedili prilaz u sam grad.