Ne samo da "Istanbulski sporazum" nije potpisan da bi mogao biti "poništen", nego nikakav konkretan nacrt "Istanbulskog sporazuma" nije ni dogovoren.
Za one sa jeftinim kartama:
Zelenski je mjesecima, od sredine 2021. do invazije pozivao Putina na razgovor, što je ovaj odbijao.
CNN
20. April 2021.
Ukrainian President Zelensky invites Russia’s Putin to meet
Politico
1. decembar 2021.
Ukraine’s Zelenskiy wants talks with Russia to end Donbass war
23. decembar 2021.
President Zelensky said that he is ready to meet Putin in any format.
Naftali Benet, tada premijer Izraela, je rekao da je razgovarao sa Putinom krajem 2021. i na inicijativu Zelenskog pitao Putina da se njih dvojica sretnu, ali je Putin to odmah odbio uz komentar da nemaju o čemu da razgovaraju.
Čitavo to vrijeme se botoksirani degenerik cerekao na optužbe Zapada da sprema invaziju i lagao da mu to ne pada na pamet, no da izvode redovne vojne vježbe.
Nije postavio Ukrajini nikakve zahtjeve ni ultimatume, nego je iz "redovnih vježbi" krenuo u juriš raketama i tenkovima.
Dva dana u invaziju, 26. februara 2022. je Zelenski opet tražio prekid vatre i pregovore a Lavrov mu je poručio da sa nacistima nemaju što da razgovaraju, no da će razgovarati sa novim ukrajinskim vlastima kad završe "specijalnu operaciju".
(čitaj sa Medvedčukom kojeg su planirali da instaliraju na vlast)
Ali avaj, Rusi su se razgovora sjetili tek onda kada su Ukrajinci popalili kolone i kolone ruske tehnike okolo Kijeva i Harkova, a njima došlo iz dupeta u glavu da Kijeva gledati neće.
Pa su 28. februara uspostavili prvi kontakt sa "nacistima" a 10. marta, samo 12 dana nakon gornje izjave, lažovčina Lavrov je došao u Istanbul na pregovore sa Kulebom.
Dakle, do samih Istanbulskih pregovora je došlo isključivo zato što su Ukrajinci pokazali zube, i u prve dvije neđelje nalupali okupatore kako se ovi nisu nadali.
Naftali Benet, koji je kao medijator opet bio uključen u istanbulske pregovore je rekao da su okvirno dogovoreni slijedeći "ustupci":
- Da Ukrajinci neće tražiti prijem u NATO i da će od toga definitivno odustati.
Međutim, u situaciji đe Ukrajinci nemaju uspostavljen suverenitet na kompletnoj teritoriji oni nikad u NATO ne mogu biti primljeni tako da ovo i nije realan ustupak, već konstatacija realnog stanja.
- Da Rusi odustanu od "denacifikacije" tj. od namjere da zauzmu Kijev i smijene ukrajinsku vlast
Budući da oni nisu imali realnog načina da to urade, ovo opet nije ustupak nego konstatovanje realne situacije.
Dalje su Rusi pokušali Ukrajincima da nameću "demilitarizaciju" odnoso granice na brojnost vojske i brojnost različitih komada tehnike, što su Ukrajinci totalno odbili.
Oko statusa okupiranih teritorija nije dogovoreno ništa niti je nekog konkretnog rješenja bilo na vidiku.
Benet je rekao da su Markon i Šolc podržavali traženje primirja, Boris Johnson je bio za "tvrdi" - agresivni pristup, dok je Bajden bio neđe između.
Međutim, Benet tvrdi da je tačka prekida komunikacije bila Buča, i da je tu dobio poruku od Ukrajinaca da se prestane sa medijacijom i draftovima sporazuma.
Ukrajinci su za prekid pregovora imali dva razloga.
Prvo, uspješno su odbranili Kijev, Černigov, Sumi i Harkov i neutralisali ruske ofanzive na sjever države.
Ohrabreni pobjedom na sjeveru su stekli samopouzdanje da nastave borbu na istoku i jugu, uvjereni da mogu da pobjede.
I nisu pogriješili, budući da su u narednim mjesecima iscrpili profesionalnu rusku vojsku do te mjere da su u septembru 2022. poderali harkovski front, i za 10 dana povratili 12,000 km2 teritorije, dok se ruska vojska našla u rasulu.
"Specijalna operacija" je razbucana, a ruska profesionalna vojska poslata "na konope", pa je Putin morao da spašava operaciju u kojoj "sve ide po planu" mobilizacijom 350,000 rezervista, Wagnerovcima i drugim plaćenicima.
No budući da to nije moglo da ide preko noći, dva mjeseca kasnije ukrajinska vojska je oslobodila i Herson.
Drugi razlog za prekid pregovora je otkriće posljedica ruske okupacije, masovne grobnice i ratni zločini pa je prepuštanje teritorije i stanovništva Rusiji postalo politički neprihvatljivo.
Kao i na sjeveru Ukrajine u aprilu 2022., tako su i u Hersonu na jesen 2022. pronađene masovne grobnice ubijenih civila.
A pripadnici ruskih okupacionih vlasti se nisu ustručavali da se hvale svojim nedjelima:
Ukrajina je od 2014. do 2022. od Zapada dobijala šljemove, pancire i vojne obroke. Od 2017. su dobijali neke minorne količine Džavelina.Али логично је то јер Мински споразуми по признању запада нису служили миру него да се преваре Руси, да би противничка страна имала времена да се наоружа.
Али људи са оскудним iq тешко то могу да схвате. Није то до образовања, више немавикнутост да се мисли својом главом.
Pred samu invaziju je Ukrajina dobila nešto više protivoklopnog pješadijskog naoruažanja, od tolikog značaja da su se i sami putinisti sprdali Ukrajincima kako će Džavelini da ih odbrane od Rusije.
U godinama prije invazije, veću pomoć od SAD-a u vojnoj opremi je dobijao Jordan no Ukrajina.
Ukrajina je inicijalnu invaziju i prve 4 mjeseca rata izgurala na sopstvenom oružju, dok je zapadna uloga bila minorna (u dijelu naoružanja; u obavještajnom polju pomoć Zapada je bila značajna).
Tek od jula 2022. kreće naoružavanje haubicama i Himarsima. Akcenat na kreće, jer su to opet bile male količine.
Zapad je ozbiljno "očepio" tek 2023. godine.










Reply With Quote
Bookmarks