Ae da probamo ovako, dio po dio
Ovo jeste tacno ali je malo glupo iznositi, u rangu je one "druga vojna sila na svijetu, treca u evropi" jugonostalgicarske izreke. Pored Velike Britanije i SSSR-a nije postojala 3. vojska u citavoj Evropi (mozda i jes na papiru ali ne i neka spremna za operacije). Tako da taj podatak nije toliko impresivan, mada i vojna sprema NOVJ-a za neki ofanzivni rat je ekstremno upitna. (jer cemu poenta iznosenja cinjenice ako ne u tom narativu)
1.
Nisu jugonostalgičarske izreke, no konstatacija britanske i američke vojne službe, u vrijeme i poslije Jalte, 1945
2.
Ta armija je te iste 1945 upala u skoro sve susjedne zemlje, a naročito značajno na teritoriju zapadnog interesa- Austriju i Italiju, Monti naredio Aleksanderu da ih tenkovima vrne natrag u granice predratne Jugoslavije, Aleksander odbio komandu i vrnuo tenkove natrag skoro 30km, konstatovao da ni po naoružanju, ni po živoj sili, a naročito borbenom iskustvu, ne može da parira. Ne znam jesi li išo nekad u armiju, ali pretpostavljam da možeš znat što je to kad jedan general odbije direktnu komandu zapovijedajućem fild maršalu.
3.
Ogroman dio tih teritorija, ostale su Jugoslaviji. Vojni pritisak, naročito oko Italije, bio je takav da su naši piloti skoro svaki dan bili u ''gotovost 1'', što znači da su spavali u oružane avione, prikačeni na generatore za startovanje. Sve do prve polovine šezdesetih. Vojna intervencija zapadnih sila je u par navrata čak i izgledala neizbježna, naročito u vrijeme izbora u Italiji.
Uglavnom, te teritorije, ogromne i ogromno bitne, vojnom silom su uzete. I, na kraj, vojnom silom su i sačuvane.
4.
Ta armija, kad je onako otvoreno 1944 parkirala neke borbeno vrlo iskusne divizije u zaleđinu Dalmacije, i vrlo ratoborno raspoložene, bila je dovoljan razlog da saveznici odustanu od iskrcavanja tamo, iako im se htjelo, i planovi im bili gotovi. Štono jedan poznati Brit što ga svi citiraju neđe reče: Bojim se da je ovđe riješena sudbina Italijanske Dalmacije...
5.
Ta armija je, nedugo poslije rata, Amerikancima obalila dva ultra-savremena špijunska aviona, čije su posade tad u dobrom dijelu izginule. I nije se mnogo prepala posljedica.
Jedan od njih je diskutabilno letio, najveća vjerovatnoća po liniji razgraničenja ili malo unutar naše teritorije, a za drugi je izvjesno da je bio u vazdušnom prostoru Austrije.
Jedina nastala posljedica je bila da su Ameri okukali kroz diplomatske note i medijska saopštenja, da avioni nisu bili u našu teritoriju, i da su ih piloti tuda turistički vodili- jer je otole ubjedljivo najljepši pogled na Alpe. I ništa više im na pamet palo nije.
Btw, u to isto vrijeme, isto takvi avioni su lećeli iznad glava Crvene Armije u Evropi, u stotinama. Broj ukupno oborenih je bio 0.
6.
Ta je armija, blizu dvije decenije iza rata, nekakvi sporazumom u Istanbulu čuvenim, faktički pridružena NATO paktu, i vrlo konkretno operativno zadužena da samostalno čuva ''Ljubljanska vrata''. Odnosno, ulaz u Evropu sa jugoistoka.
Ovo je bilo posljedica i toga što je, prethodno tome, izdržala komplet Varšavski pakt na granice, i to u vrlo burnim i agresivnim uslovima, uz značajne gubitke, ali prevashodno posljedica ocjene zapadnih saveznika da je i kvalitativno i kvantitativno sposobna da to iznese.
Ovđe pride, ako možda nekad naiđeš, 4-5 godina unazad su deklasifikovani izvještaji CIA-a, druga polovina šezdesetih-početak sedamdesetih, konkretno je strašno zanimljiv onaj o onoj čuvenoj bazi ratnog vazduhoplovstva JNA kod Bihaća... Ocijenili je Ameri kao potencijalno ubjedljivo najopasniju, i svakako najmanje im kontrolabilnu, moguću ofanzivnu tačku unutar ''meke'' evropske teritorije.
7.
SFRJ je konstantno, decenijama, sve do svog kraja, bila 4-5 izvoznik oružja u svijet. Takođe je, u svoj konat, bila peta zemlja u svijet koja je imala sposobnost da proizvede svoj nadzvučni avion, a na kraju, bila je jedna od ukupno devet.
Pa samo promisli- ovo iznad su lagani fakti, vrlo poznati u istoriji. Vrlo lako dokazivi, iz stranih izvora, ne naših. Uklapaju li se u tezu koju imaš?
Btw, na kraj rata, Francuska je imala ne jednu armiju, no dvije, od kojih je jedna za ratovanje u planinskim uslovima bila u svijet nesravnjiva, Belgija, Holandija, Norveška i Danska isto po jednu, pri čemu su ove prve tri bile operativno vrlo značajnog kapaciteta, Finska isto jednu, koja je svojevremeno bila dovoljna da se Crvena Armija o nju tako opeče da joj na um nije palo da se tamo vrće, Španija isto tako jednu vrlo značajnu, koja je još uvijek vukla izuzetno iskustvo iz njihovog civilnog rata, a pride držala zemlju u kontrolu.
Nije baš da ih nije postojalo
Si nada nos salva de la muerte, al menos que el amor nos salve de la vida.
Bookmarks