68. dan na put, privrsavamo kraju posjetu Medeljinu, ali prije nego sto krenemo o kolumbiji, ostalo je da dovrsimo nekoliko dana koje smo jos bili u Panami
Naredna 3 dana u P.city smo obisli centar i kilometarsku promenadu... laganijim tempom, jer se ne moze trcat svaki dan kad si 4 mjeseca na puta pogotovo ne kad je 30+ stepeni napolje i vlaga 90+%...
Grad ima lijepu promenadu, s tim sto preko dana treba prosetati, uvece vec postaje manje bezbjedno i vrijebaju razni likovi koji bi da otmu torbu, ranac, telefon... masu je sirotinje i veliki geto dzepovi izmedju starog grada i ovih fensi naselja sto su izgradjeni od 2000ih naovamo...
Sa promenade puca pogled na solitere kojima nema kraja... grade ih sve uz more do PTY aerodroma, znaci 20+km redovi solitera... ko to kupuje zna se...
Uvece smo bili do Panaviera rooftop bara u Meriot hotelu, na 66.sprat, to je najvisi bar u Panami, a i zgrada se kotira kao najvisa trenutno. Prije 20 godina je izgradjen kao Trump tower hotel, to su Donald i Ivanka odradili kombinaciju u svoje pero. Pogled vrijedi jer je grad na dlanu, ali bar nije nista posebno... nisu ulagali u renovaciju i, kao i na masu ostalih zgrada izgleda zapusteno.
Generalno smo zadovoljni posjetom Panami, naravno ima jos mjesta za posjetiti u drzavi, npr San Blas ostrva koja su raj, ali to smo ostavili za drugi put kad budemo u ove krajeve. Ovog puta smo imali nedelju dana, pa nismo htjeli da trcimo.
Proslog cetvrtka smo se uberom oko podne prebacili to aerodroma, odakle smo imali let za Kartagenu, preko Medeljina, u 3i po popodne. Panama city -Medeljin let je uru vremena, i onda smo imali 2 i po sata izmedju izmedju, do sledeceg leta za Kartagenu. Let nam je iz Paname kasnio uru, i krenuli smo u 4 i po umjesto i stigli u 5 i po, a na karti nam je pisalo da u 6 vec treba da budemo na gejt za let za Kartagenu. Dok smo izasli iz aviona i krenuli da trcimo, vec je bilo 15 do 6. Onda nalecesmo na kilometarski red na imigraciju... u tom trenu je izgledalo da necemo nikako stici da uvatimo konekciju... hm... gledamo sto i kako... puls vec posao na 130na jedan salter nema nikoga, to bjese za stare, trudnice i tako... ulecesmo na taj salter, svi nas gledaju kako zaobilazimo milion ljudi u red... rekosmo ovome let nam je za 20 min... on pita treba li nam viza za kolimbiju (wtf, mislimo se u sebi pa valjda bi ti to trebalo da znas, sigurno ne bi dosli bez vize i cekali da budemo odbijeni na ulaz). Reko ne treba viza za Montenegro turisticki... on provjerava kad nam je let, veli nije prije 7 i da se moramo vratit u red. Reko ne mozemo se vratit jer pise da u 6 moramo biti na gejt, a moramo i sekjuriti da prodjemo poslije tebe... nesto poce da negoduje i ode nedje da prica s nekom sa imigracije... vratio se i lupio pecate... sreca i radost
![]()
Nastavili da trcimo, prosli sekjuriti i na gejt stigli taman u 6. Tu smo proveli punih 2 sata, jer je i taj let kasnio uru... Aviancom smo leceli...
Uvece smo oko 9 sleceli u Kartagenu, poslije uru leta iz Medeljina... odma sparina i vlaga nas sacekali, kao u Dubai...
Sent from my SM-A536B using Tapatalk























Reply With Quote
Bookmarks