Mala analiza iz ugla komunikacije, uz par predikcija u nastavku.
DPS. Uspješno su brendirali nosioca liste Abdića kao čovjeka iz naroda, što on, makar manirom i pojavom, i jeste. Samim tim, komunikacija izgleda organski i neinvazivno, za razliku od svih drugih - osvježavajuće. Zamisao kampanje je da komunicira "(staro)podgoričke ideale" (bili oni realni ili ne) i to je u velikoj mjeri i uspjela. Minus je skretanje u demagogiju sa obećanjima poput besplatnih vrtića i gradskog prevoza, kao i, najbitnije, isuviše pozitivna kampanja - puno je materijala bilo za konkretnije i intenzivnije kritike trenutne vlasti, što DPS nije iskoristio da se pozicionira, pa je, u ovom ciklusu ostao prilično na medijskoj margini. Nenadoknadivi propust, što će ih opet koštatati značajnog procenta glasova. Ovaj potez znači potencijalno uviđanje tog problema i zadnji pokušaj da se animiraju birači, a lokalni izbori nametnu kao referendumsko pitanje, ali djeluje prekasno. Moguće da će biti dovoljno za pojedinačno najbolji rezultat, ali, više od toga - teško. Svejedno, nakon dužeg vremena su izbacili ličnost koja ima harizmu i politilčki potencijal, što je rijetka i prva dobra vijest za DPS nakon dužeg vremena.
PES i DCG. Što bi mlađi rekli, krindž. Sve u njihovoj kampanji je prenaglašeno i kič preko svih granica ukusa. Nosilac liste ima dobru biografiju, ali nervoznu i dramatizovanu pojavu, a (nedostatak) realizaciju iz perioda upravljanja ministarstvom sve je teže sakriti iza verbalnih nastupa. Međutim, ovo je u punom kapacitetu brutalna funkcionerska kampanja (možda i najviše od svih izbora do sada), na čelu sa premijerom Spajićem lično, pa će, uz poznatu operativnu efikasnost Demokrata, uprkos svemu ostavariti solidan rezultat (iako osjetno gori nego na parlamentarnim izborima).
URA + Milatović. Od ove koalicije se očekivao sinergetski efekat, ali s obzirom da pretenduju na identično biračko tijelo kao PES i DCG, naprasno odmetanje Milatovića od PES-a i njegov nedostatak harizme više šteti ovoj koaliciji nego što donosi (za razliku od Spajića). Small dick energy u punom sjaju. Nosilac liste Rakčević je na lokalnom nivou brendiran kao neko dobro poznaje komunalna pitanja i rijetka svijetla tačka trenutne vlasti, što spašava ovu koaliciju od fijaska.
Evropski savez. Ova koalicija ima nekoliko zanimljivih imena, na čelu sa nosiocem koji je imao zapažen staž u gradskom parlamentu ranije i pozitivnom kampanjom, ali, slično kao DPS - nevidljivi su i van svih diskusija. Ovi izbori su vjerovatno probni balon da se utvrdi potencijal ove koalicije, ali ne vjerujem da će biti presrećni rezultatima.
SEP. Stranka koja može biti zanimljiva najviše na nacionalnom nivou. Duško Marković ima određeni politički kapital i za njih je osnovi cilj da se pozicioniraju prelaskom cenzusa u Podgorici.
Za budućnost Podgorice. Njihova ciljna grupa je dobro poznata: Zlatica, Murtovina i ruralna područja. Dostupnost državnim i lokalnim resursima, uz nesmetanu logistiku "sa strane", omogućio im je ono što je njima i bilo potrebno za "rad na terenu", a pristupanje manjih pro-srppskih partija znači da neće biti rasipanja glasova i maksimiziranje njihovog potencijala. Njima je, za razliku od DPS-a, pogodovalo da ostanu van fokusa javnosti, dok završavaju posao tamo gdje se on u praksi i završava. Mislim da će napraviti (za većinu) iznenađujuće dobar rezultat.
Preokret, BS, Podgorička lista, Podstanari. Irelevantni, ali može biti interesantno iz perspektive prosutih glasova, ako se desi da (svi) ostanu ispod cenzusa. Zanimljiv mi je bio Milović, čije je jedina šansa bila da isprovocira Spajića i PES na otvorenu konfrontaciju i pretjeranu reakciju, što su oni uglavnom izbjegli (iznenađujuće mudro, moram priznati). Drugog keca u rukavu on nema, pa bi, uz njegovu nevjerovatno lošu harizumu i antitalenat za politiku, ovaj pokret mogao da bude presrećan ako pređe cenzus.
TLDR:
Opozicija mora da pronađe način da bude u fokusu, samim tim i relevantna, jer ako je lajt-motiv izbora borba između frakcija vlasti, koliko god ona bila toksična i po njih međusobno štetna, maksimalni domet ovakvog, pasivnog pristupa biće stabilizacija pada ili eventualno marginalni rast. Za smisleniji rezultat je potrebna agilnost, proaktivnost i izlazak iz zone komfora, što je, imajući u vidu kulturu okoštalosti, koja, uprkos podmlađivanju, i dalje stanuje u opoziciji, lakše reći nego učiniti. Evidentno je da u organizaciji partija fali kritična masa koja bi mogla da zatalasa strukture i probudi pacijenta iz anestezije.
S druge strane, za vlast su ovo izbori ko će biti broj jedan, ali nema sumnje da će rezultatom najzadovoljniji biti eks-DF. Kako god bilo, moraće da se igra po njihovim notama ili igre neće biti.
Reply With Quote
Bookmarks