Manastir Krupa nalazi se podno Velebita, blizu izvora istoimene rijeke. Sagrađen je u vreme kralja Milutina, 1317. Predanje kaže da su mu temelje postavili monasi iz manastira kod današnje Bosanske Krupe. I ovaj manastir, kao i Krka i Dragović, uvijek je dijelio sudbinu sa srpskim pravoslavnim narodom iz tih krajeva, kome je i pripadao. Često je stradao u raznim najezdama. Ipak je iza toga uvijek i obnavljan. Prvi put od utemeljenja obnavljan je u vrijeme cara Dušana, 1345. O tome svjedoči zapis na svodu manastirske crkve. Srpski kraljevi Milutin, njegov sin Stefan Dečanski, kao i unuk Stefan Dušan, izdavali su manastiru darovnice u vidu zemljišta za izdržavanje, a kasnije su to i Turci potvrđivali fermanima iz Stambola.
Manastir je darivala i mati Angelina, srpska despotica. To je učinila 1494. godine.U mletačko-turskim ratovima manastir Krupa je teško stradao u više navrata, a osobito 1502. i 1620. U 20. vijeku desilo se isto u dva navrata: 1941. i 1995. Prvi put su ga oskrnavile Pavelićeve ustaše, a drugi put, uprkos nastojanju hrvatske države da ga potpuno zaštiti, znatno su ga opustošili hrvatski građani. Ipak je poslije stradanja svaki put obnavljan. Tako biva i danas.
Velika i temeljna popravka manastira izvršena je 1855. godine, i to uz pomoć Rusije, Srbije i Austrije. Austrijska vlada je uslovila obnovu zahtjevom da manastirski prozori moraju biti izvedeni u gotskom stilu. Jedan mletački dokument iz prve polovine 18. vijeka potvrđuje predanje da je sjeverno od postojećeg manastira Krupe bio i jedan ženski manastir, od kojeg se danas mogu vidjeti samo ostaci zidina. Ima ostataka i isposničkih kelija u bližoj i daljoj okoliniManastir Krupa čuva vrijedna duhovna i kulturna svjedočanstva, uprkos čestim pustošenjima u prošlosti. Šezdesetih godina 20. vijeka otkrivene su freske u manastirskoj crkvi i to one koje je 1622. godine freskopisao hilandarski monah Georgije Mitrofanović, isti onaj inok koji je oslikao Hilandarsku trpezariju. U Krupi su čuvane ikone italo-kritske škole, rad Jovana Apake. Čuva se i čestica moštiju sv. Jeroteja. Tu je i kivot iz manastira Rmnja koji je donesen u Krupu u toku bosansko-hercegovačkog ustanka 1875. godine. Manastirka riznica čuvala je i tri antiminsa: jedan je jerusalimskog patrijarha Teodosija, drugi patrijarha Arsenija IV Šakabente iz 1743. i treći je tzv. Krupski iz 1739. godine. U manastirskom arhivu čuvana su i 22 turska fermana, od kojih je zanimljiv onaj koji se odnosi na zaštitu manastira Krke,a izdao ga turski sultan Mustafa II u Stambolu
Brojne bogoslužbene knjige, utvari i druge vrednosti, za manastir je pribavio krupski arhimandrit, veliki putnik i značajni srpski pisac Gerasim Zelić. On kao čvrst borac za pravoslavlje umro je u izgnanstvu, u Budimu 1828. 3elić je prvo svešteno lice koje je bilo član Matice srpske osnovane 1826.godine.
Inače, manastir Krupa je prihvaćao brojna velika pera srpske knjižnjvnosti: uz već pomenutog pisca "Žitija" Gerasima Zelića, u njemu je izvjesno vrijeme boravio i Dositej Obradović; njegov savremenik i zemljak, učitelj Vasilije; Simo Matavulj je u manastiru boravio četiri godine i, prema sopstvenom iskazu tu naučio skrivene ljepote srpskog jezika.
http://www.obrovac.com/manastir.htm





Reply With Quote
Bookmarks