Crna Goro Ti Si Na Potezu

[Dobrusky]

Otvoreno pismo Inicijative Bošnjaka i Albanaca, potomaka nevinih žrtava ekstremnog crnogorskog srbovanja[/SIZE]

Crna Goro, ti si na potezu


Najmanje su tri razloga koji su nas opredijelili da napišemo ovo pismo, ali da te razloge ne bismo samo suhoparno i taksativno nabrajili, želimo da ih u jednom sažetom obrazloženju, svakoga pojedinačno, fokusiramo i obnarodujemo.

Razlog prvi:
U 2006. godini Crna Gora je obnovila skoro vijek osporavanu državnost. Državnost je obnovljena zahvaljujuci svim građanima Crne Gore, bez obzira na političku, vjersku ili nacionalnu i svjetonazornu pripdadnost, koji Crnu Goru osjećaju kao svoju jedinu i bezrezervnu državu. Da je obnavljanje bilo koje i kakve državnosti istorijski čin, ne treba puno dokazivati, ali zato u crnogorskom slučaju, izgleda, i to pitanje iz istorije, najmanje na osnovnoškolskom nivou, treba često ponavljati. A u ''ponavljanju'' takvog gradiva neophodno je akceptirati ko su bili nosioci i protagonisti borbe za obnavljanje državnosti, ko su bili protivnici, šta je ko od svega dobio u vremenu sadašnjem od države Crne Gore, šta će možda tek dobiti, a šta je ko izgubio?
Upravo u ova dva posljednja pitanja leži i drugi razlog zbog kojega pišemo ovo pismo:
Osjećajno i emotivno pripadajući ideji samostalne države Crne Gore bili su njeni autohtoni građani, i to Crnogorci, Bošnjaci, Albanci i drugi. Suprotno ovome je ponašanje jednog dijela Srba koji Crnu Goru, iako u njoj žive, nikako ne doživljavaju kao svoju samostalnu državu već bi je htjeli vidjeti pod okriljem države Srbije. Crnogorski Srbi ta svoja htjenja brane sa hiljadu i jednim razlogom, i to sve dotle da osporavaju i autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve i crnogorski jezik i autohtonost crnogorske kulture i duhovnog nasljeđa, velikim dijelom i crnogorsku istoriju kao nešto što se dešavalo nezavisno od Srbije i njenih tendencija prema Crnoj Gori. I sve to sada zvanično propagiraju i nameću kroz zvanične državne organe i institucije, političke, zakonodavne, upravne, kulturne, vjerske i druge provinijencije. Dakle, pokušavaju stalno da podriju i crnogorsko drustvo i crnogorsku drzavu, i to vrlo transparentno, a bez ikakvih stvarnih istorijskih činjenica i uporišta.
Suprotno ovome, Crnogorci po osjećaju i djelovanju, računajući među njima Bošnjake i Albance, prilježno pokušavaju da ponovo vraćenu na svjetsku scenu crnogorsku državu reafirmišu i stave na glajz koji ide k evropskim i sjevernoatlantskim integracijama. Stoga smo dužni da ukažemo da se, u ovim postreferendumskim procesima, čini velika nepravda prema dva naroda koji žive u Crnoj Gori, prema Bošnjacima i Albancima.
Ta nepravda je višestruktuirana i razumljiva sa stanovista procesa gdje je dugogodišnje osporavanje postojanja ovih etnosa u Crnoj Gori zakonzervirano da je prvi korak dekonzerviranja svega što ove narode čini kao autohtone u Crnoj Gori vrlo težak, ali ga valja praviti, i to na prvom mjestu zarad očuvanja države Crne Gore pa i njih kao građana te države.
I upravo ovdje dolazimo do krunskog pitanja: Šta nam valja činiti, odnosno šta Bošnjaci i Albanci treba prvo da dobiju kao kontra uslugu njihove lojalnosti, od crnogorske države i društva? Odgovor na ovo, naizgled teško pitanje vrlo je jednostavan i ostvarljiv. On glasi:
Pošto su ova dva naroda u Crnoj Gori godinama, više od jednog vijeka, osporavani sa stanovišta njihove duhovne, kulturne, istorijske i vjerske osnove, i to upravo od onih snaga koje su i sada, a i na referendumu bile protiv obnavljanja crnogorske državnosti, ovim narodima definitivno država Crna Gora i crnogorsko društvo duguje satisfakciju koja bi se na prvom mjestu sastojala u priznavanju istoriskih procesa, uspona, padova, stradanja… kroz koja su ovi narodi prolazili živeći u Crnoj Gori i upravo ovo su elementi za treći razlog zašto pišemo ovo pismo:
Istina je da se godinama osporava i ''zaboravlja'' u udžbenicima istorije svih obrazovnih institucija i nivoa u Crnoj Gori objasniti zašto su se Bošnjaci i Albanci u prošlom vijeku više puta našli pod ekstremizmom crnogorskog srbovanja i zašto ta crnogorska srbovanja, koja su rezultirala zločinima nad crnogorskim Bošnjacima i Albancima, još nikada nijesu dostojno memorijalno obilježena. Zato i mislimo da memorijalni spomenici žrtvama budu podignuti, pa makar to zlonamjernici pokušavali tumačiti kao cijenu koju Bošnjaci i Albanci fakturišu Crnoj Gori za lojalnost i podršku njenom osamostaljenju i obnavljanju njene državnosti. Kako god ko to tumačio, ali zločini na Previji i Racinu kod Plava iz marta 1913. od zvanične vojske kralja Nikole, a pod komandom Avrama Cemovića i onaj pokolj iz 1924. u Šahovićima kod Bijelog Polja, kada je za tri noći ubijeno više od 2.000 Bošnjaka od velikosrpskih bezumnika u Kraljevini SHS, zaslužuju da budu dostojno obilježeni memorijalnim spomen-kompleksima. Mogli bi biti u vidu arhitektonsko-kiparskih rješenja, a možda i proglašenjem gusinjsko-plavske doline s okolinom zastićenom zonom i spomen parkom, nešto slično kao što je to urađeno u bivšoj Jugoslaviji u kompleksu Sutjeska i Tjentište ili na Kadinjači kod Kragujevca, a pokolj u Šahovićima, nekada velikom selu naseljenom muslimanskim bošnjačkim življem, obilježiti pored spomenika i vraćanjem selu prvobitnog imena.
I na kraju, kao četvrto, poslije tri navedena razloga dajemo i predlog u zaglavlju ovog otvorenog pisma-inicijative, imenovanim institucijama i organizacijama, da zvanično stanu iza inicijative o izgradnji navedenih spomen-obiljezja žrtvama zločina u plavsko-gusinjskoj dolini 1913, na Racinu i Previji (poklano više od 900 ljudi islamske vjeroispovijesti) kao i 1924. u Šahovićima kod Bijelog Polja (poklano vise od 2.000 žena, djece, staraca i muškaraca, muslimana, Bošnjaka).
Ovim činom bi bila prekinuta neopravdana sramna šutnja o mračnim zbivanjima u kojima su nestajali ljudi i to samo zato što su moleći se istom bogu kao i njihove komšije čitali i vjerovali u drugu knjigu i za posljednjeg vjerovjesnika priznavali Muhameda a.s.
Takođe, ovim činom bi zvanična crnogorska država i njene vlasti sprale sramotu šutnje s lica o događajima koje sav savremeni svijet osuđuje, a samo tako oprana lica, časna i čestita kakva i jeste, Crna Gora može u Evropu.
Takođe želimo da napomenemo da mišljenja iznesena u ovom pismu dijele mnoga udruženja crnogorskih građana u dijaspori.

Dakle, državo Crna Goro, ti si na potezu, stani iza ove inicijative a najveći dio materijalnog troška za realizaciju ove inicijative će, vjerujemo, snijeti građani Crne Gore koji žive u svijetu a u Crnu Goru gledaju kao u sunce koje im daje nadu i održava ih u duhovnoj čistoći.
Avdo Metjahić (glasnogovorik Incijative Association of Bosniak’s New York

http://www.republika.cg.yu/naslovna....ijest&id=72373