Predsjednički izbori - drugi krug - 02.04.2023.

[Buva+gacce]

Nažalost, svjedočili smo najvećem podmićivanju biračkog tijela u istoriji. Kada vidim da uspješni ljudi, koji su vidjeli svijeta, suverenisti, sa vrijednostima na mjestu, mahom glasaju za Milatovića, sve sa recikliranjem kampanjskih mimova "250>450", pritom svjesno žmureći na "škakljive" poruke iz kampanje, poput podrške "Open Balkans" programu i zalaganja za dvojno državljanstvo sa Srbijom - znam koliko je sati i samo zamišljam kakvo je stanje stvari na onom drugom dijelu spektra, koji ima jeftinije ulaznice. Očigledno smo iz perioda socijalizma odlučili da prihvatimo ono što je najgore - nacionalizam, kult siromaštva i ispruženu ruku prema državi. Emancipaciju, nauku, ateizam, antifašizam, osjećaj za kolektivno dobro - toga smo se u velikoj odrekli.

Mala anegdota na temu. Švajcarci su prije nekoliko godina držali referendum o bezuslovnom univerzalnom dohotku (UBI). Univerzalni dohodak bi značio da svaki građanin Švajcarske, uključujući i djecu, raspolaže na mjesečnom nivou sa nekih 2500 CHF od majke države. Znate kakvi su rezultati refrenduma bili? Preko 75% izašlih je zaokružilo "ne". Pri čemu bi ovakav program bio neuporedivo održiviji nego što je (uslovno rečeno) naš "Evropa sad" i, moguće, sasvim uspješan.

Ali, tako je, kako je. Kada je trebalo da jednu krupnu fazu društvene emancipacije zaokružimo, mi smo afirmisali svetosavsku kontrarevoluciju i poprilično poništili šta smo mukom sticali u zadnje tri decenije. Kada je trebalo da iskoristimo geopolitičke potrese, uhvatimo zadnji voz i širom otvorimo vrata EU (usput, šta bi sa ovom temom u kampanji - da li, kako u zanosu izjavi analitičar Bešić, ova "problematika" biračima zaista više nije bitna), odabrali smo tešku nestabilnost, bezakonje i diltantizam. Kada smo imali priliku da kaznimo desni populizam, mi smo ga sa nepodnošljivom lakoćom prigrlili, ne misleći za sjutra.

Kako kaže poslovica, možeš dovesti magare na vodu, ali ga ne možeš natjerati da pije. Uspješna društva su društva koja u kontinuitetu uče i koriste prilike. Nažalost, izgleda da nam je suđeno da učimo na svojim greškama. Pitanje je samo koliko ćemo uopšte imati privilegiju da griješimo u budućoj geopolitičkoj klimi, gdje se, već u ovoj deceniji, očekuje potpuno redefinisanje odnosa, krupna promjena balansa moći i deglobalizacija (što nam sve prolazi ispod svakog radara). Pogrešni izbori u prošlom vijeku su nas, u krajnjem, koštali državnosti, čije posljedice osjećamo i danas.

U svakom slučaju, na šta god ovo izašlo, ne možemo reći da nismo bili upozoreni.

Izbjegavam da pojedinačno komentarišem bilo što sa ovih izbora, ali si se ovđe naslonio na onaj dio koji mi je totalno fascinantan: Epohalni fejl izborne kampanje DPS-a.
I to u tri zaprepašćujuće proste i jednostavne stvari:

1.
Da ne dužim o odustajanju od nadstranačkog kandidata, o tome sam se već napričao, ali onoliko čekanje i vaganje sa izborom, plus onako otvoreni inžinjering oko Spajića, zapravo su samo pokazali krajnju nesigurnost i ništa više.
Kratkovida perspektiva da im je potrebna pobjeda da bi zaustavili/okrenuli trend, ukazala je samo da se nisu iz mjesta makli, i da i dalje ne razumiju da proces ama baš nikako ne ide tako. No ide prvo promjena da bi došli do šanse za pobjedu.

2.
Potpuni promašaj fokusa mi je za nevjerovat.
U situaciji kad naspram sebe imaju skroz unifikovan birački korpus protivnika, i to na temeljcu ''svi protiv DPS-a'', preskaču bukvalno jedinu temu na kojoj imaju mesa da kapitalizuju: Otvoreni Balkan. Jer je to ponajveća objektivna slabost, uslovno negativna ideja i tema na kojoj apsolutno nije unifikovano ni relaksirano biračko tijelo protivnika.
Pa, umjesto da trče na sva sučeljavanja, i traže još deset takvih, da bi do najtanjih tančina crpili snagu i razotkrivali realno slabo mjesto protivnika, oni biraju pomirenje sa Mandićem jedan na jedan.

3.
Od začetaka tamo nekad u Budvi pa na ovamo, bukvalno ista ekipa od ne tako mnogo ljudi, terenaca i medijskih eksponenata, izgubila im je blizu dvaes izbora.
Zaprepašćujuće, i kad ih i dalje guraš da te narod gleda, sluša, i doživljava kroz njih, politički suicid je jedina riječ koja mi pada na pamet.
Inače, lojalnost je možda i osobina koju najviše na svijet vrednujem kod čoeka, naročito ona koja ide odozgo na dolje i onda znaš da nije vještačka ni iznuđena, ali svega mi, dvaes je broj šansi koje čoek ne može dat ni sam sebi, a ne poznatim licima za koja već znaš, pa čak možeš i da izbrojiš koliko mnogo vuku negativnog rejtinga. Bez namjere da se ovo ikome personalno kači, samo je stvar za nevjericu.

Uglavnom, kad čoek sve sabere i pogleda, APSOLUTNO SVE poruke koje je DPS poslao, iz ovako sublimirane kampanje, su bile blizu termina ''skakanje u bunar da vidimo ima li tamo što bolje''.
I ne pamtim da sam gledao takve promašaje na tako jednostavnim stvarima.