Naravno da moze bit uspješno, sad po kojoj definiciji uspjeha, šta je uopšte uspjeh, kapitalizam kaze puno para... Ja u ovom što sam napisao, tu se gube stari pojmovi i antičke ideologije i antičke podjele na Patricije, plebejce i robove, što imamo danas u obliku Upper, middle i low class... to je ključno. A gube se jer je pregršt opcija za svakog da odabere, ljudi su generalno limitirani. Ja sam lično limitiran. Zašto neko ide da se bavi kriminalom? Jel se dijete rađa sa kriminalitetom u glavi? Ono, sa 3,4 godine zelim da postanem dio organizovane kriminalne grupe i ubijam ljude. Ima i tih, koji vide idealizam u tome, ali to su vidjeli na filmu, The Godfather, gdje se to predstavlja romantičnim i egzotičnim zanimanjem. Ali većina, to su limitirane mlade osobe, koje nemaju nikakvih opcija... sa ovom mojom skromno predstavljenom idejom, gdje tehnologije dominiraju, Artificijelna Inteligencija, i svašta nešto, svaki čovjek će biti u prilici da njegov mozak dopaminski se rasplamsa pri izboru nekog od predlozenih projekata u kojim moze da da doprinos i napreduje u društvu, ali ne postoji hijerarhija, imaš svoju klasu, da kazem, unit, u kom ste svi team. Znači biće unaprijed zadovoljan zbog posla kojim se zeli bavit. Naravno, ovaj sistem mora bit u savršenoj simbiozi sa edukativnim sistemom, ali i on je dio blockchain priče, i način edukacije i ocjenjivanja bi se totalno izmijenio. U Americi sad eksperimentišu sa tim... da supruzi veterana predaju u školama. Pojma nemaju o čemu predaju, ali poenta je druga, da osoba, bez ikakve diplome, moze djeci prenijeti znanje. Ne samo to, poenta je i komunikacija zdrava, sa common ljudima, ta djeca će imati drugačiji odnos prema društvu, jer prirodno razgovaraju.
Ja lično, izveo bih taj experiment u kom bih doveo prosječnog klošara, zavisnika, gotovo beskućnika, ali kognitivno sposobnog, da odrzi lekciju đacima u srednjoj školi. Zašto... Zato što je iskustvo mnogo, ali mnogo veća stvar nego neke riječi na papir, napamet naučene. Iskustvo je osnov od kog kreiramo dalje obrasce ponašanja, a različitost u iskustvima koju bi djeca dobila na tim časovima gdje predaju prosječni ljudi, znači čistačice, taksisti, radnici, zavisnici, frizeri, popovi, hodze, komunalno preduzeće, ateisti, teisti, romi, invalidi i ko sve ne... bi im bila bogatstvo, u socijalnom i empatijskom smislu dalje u zivotu, jer neki će bit socijalno angazovani, recimo u politici, sluzbama, imaće nov odnos itd... Prenijeti iskustvo je značajnije nego prenijeti neko programirano znanje koje svi zaborave čim završe sa njim. Ja nisam zaboravio nijednu lekciju od jednog profesora koji je PhD, a priča stalno o Karleuši i Zadruzi, Lepom Mići na predavanju. Priča o ljudskim, prostim temama... ništa programirano. Priča o iskustvu svom. A svako malo između tog iskustva i Karleuše, govori o nauci, nauka ti ostane sva u glavi, a o Karleuši se nasmiješ. Vrhunski predavač...






Reply With Quote
Bookmarks