Ako nisam krivo čuo, vi ste izvoljeli govoriti da Isu
sa nije bilo na svijetu? - upitao je stranac, okrenuvši pre
ma Berliozu svoje lijevo, zeleno oko.
- Ne, vi niste krivo čuli - uljudno je odgovorio Ber
lioz - upravo sam to govorio.
- Ah, kako zanimljivo! - uskliknuo je stranac.
»A kog vraga on hoće?« - pomislio je Bezdomni i na-
mrštio se.
- Slažete li se i vi sa svojim subesjednikom? - upitao
je neznanac, okrenuvši se udesno k Bezdomnom.
- Sto posto! - potvrdio je ovaj, rado se izražavajući iz-
vještačeno i slikovito.
- Divno! - uskliknuo je nepozvani subesjednik i, ne
kako se lopovski osvrnuvši i prigušivši svoj duboki glas,
rekao: - Oprostite mi moju nametljivost, ali ja sam razu
mio da vi, bez obzira na sve ostalo, čak ne vjerujete ni u
Boga? - Pogledao je tobože uplašeno i dodao: - Kunem se,
nikome neću reći!
- Da, mi ne vjerujemo u Boga - podsmjehnuvši se
strančevom strahu, odgovorio je Berlioz - ali o tome se
može govoriti potpuno slobodno.
Stranac se naslonio na klupu i upitao, čak kreštavo
od radoznalosti:
- Vi ste ateisti?!
- Da, mi smo ateisti - smiješeći se odgovorio je Ber
lioz, a Bezdomni je Ijutito pomislio: »Baš se prilijepio, ino
zemni gusak!«
- Oh, kakva divota! - viknuo je čudni stranac i vrtio
glavom, gledajući čas jednog čas drugog književnika.
- U našoj zemlji ateizam nikoga ne čudi - diplomat
ski uljudno rekao je Berlioz. - Većina našeg stanovništva
je svjesna i davno je prestala vjerovati bajkama o Bogu.






Reply With Quote
Bookmarks