(samit u buregžinici lajbah)
“Dio sam one sile što vječno želi zlo, a uvijek stvara dobro.” -Johann Wolfgang von Goethe u djelu Fausta na što se nadovezuje Bulgakov kod Majstora i Margarite.
Motiv mefista i kroz Čarobni brijeg.. Tomasa Mana.
Antihrist, Prokleto hrišćanstvo nem. Der Antichrist. Fluch auf das Christenm, Niče i tako je govorio Zaratrusta..
"Gdje je Bog?", uzviknuo je. "Reći ću vam. Ubili smo ga - ja i ti! Svi smo ga mi ubili! Ali kako smo to uradili? Kako smo ispili more? Tko nam je dao spužvu da izbrišemo cijeli obzor? Što smo uradili kada smo odvojili ovu zemlju od njenog sunca? Gdje se sada kreće? Gdje se mi krećemo? Odmičemo li se od svih sunca? Zar se padamo neprestano? Unatrag, postrance, prema naprijed, u svim smjerovima? Postoje li još gore ili dolje? Zar se nismo izgubili kao u beskonačnom ništavilu? Zar ne osjećamo dah praznog svemira? Zar nije postao hladniji? Zar se noć neprestano ne obrušava na nas? Zar ne trebamo paliti svjetiljke ujutro? Zar ne čujemo ništa drugo osim zvukova grobara koji pokapaju Boga? Zar ne osjećamo ništa osim božanskog raspadanja? - Bogovi se također raspadaju! Bog je mrtav!"
I na samitu neizostavni Frojd..Tako u „Budućnosti jedne iluzije“ on kaže da je religija izrasla iz dječijeg osjećanja bespomoćnosti.Kao što osjećanje nemoći u detinjstvu izaziva potrebu za za zaštitom,tako i kasnije tokom života ta nemoć izaziva traženje pomoći, ali ovog puta u vidu moćnijeg roditelja (oca), koji se predstavlja kao Bog.
Dok Daglas Adams u Autostoperskom vodiču kroz Galaksiju primjećuje,
Daleko u neistraženim zaleđima jedne zabačene oblasti zapadnog spiralnog kraka Galaksije nalazi se maleno, neugledno, žuto sunce.
Na orbiti oko njega, na rastojanju od približno devedeset sedam miliona milja, nalazi se beznačajna plavozelena planeta čiji su stanovnici, koji su nastali od majmuna, toliko primitivni da još smatraju digitalne ručne časovnike strašno zgodnom idejom.
Ta planeta ima - ili, da budemo precizni, imala je - jedan problem, koji se može ovako opisati: većina njenih stanovnika bila je uglavnom nesrećna. Kao rešenje ovog problema predlagane su mnoge stvari, ali sve su uglavnom bile povezane s kretanjem nekakvih malenih, zelenih komada hartije, a to je zaista čudno, jer ti mali, zeleni komadi hartije nisu i sami bili nesrećni.
Zbog toga je problem opstajao: ljudi su uglavnom bili zlovoljni, a mnogi su se osećali bedno, čak i oni s digitalnim časovnicima.
I dodaje, Ma ko je uopšte taj Bog?
Reply With Quote
Bookmarks