Inspiracija

[ssaajjkkoo]

Eh, pa ljudi moji, gdje vi tražite inspiraciju?

Kada se pojavite na mjesto fotografisanja, izvadite svoju mašinicu iz torbe, da li imitirate neku omiljenu scenu koju ste od ranije zapamtili, da li je ta neka fotografija izvor vašeg stila fotografisanja, ili ste tip fotografa koji se pojavi na mjesto, vidi oko sebe svijet, i vidi inspiraciju na licu mjesta.

Ja volim fotografiju od samih svojih početaka, kao mali sam uzimao mojima onaj najobičniji aparat da pravim fotografije svega samo ne ljudi. Sa eskurzija sam dolazio sa filmom punim fotografija mjesta koje sam obilazio, a za mene i moje društvo na tim fotografijama nije bilo mjesta. Kada su se kamere počele pojavljivati na mobilnim telefonima, dan i noć sam fotografisao Podgoricu i te snimke sam dijelio na Panoramio i DeviantArt a kasnije i na druge slične, vremenom i kvalitetnije fotografske servise. Kod fotografisanja pejzaža, inspiracija je najčešće u nogama , par stotina metara lijevo ili desno. Kod ostalih tipova fotografija, često ni imitacija drugih fotografija ne pomaže. Jednostavno kada pogledam na kraju tu fotografiju ne osjećam se zadovoljno, ne osjećam se kao da sam napravio neki kvalitetan proizvod. Ne mislim na podešavanje aparata, već na kadriranje. Napravim razne varijante, ali sve što pogledam nisam zadovoljan, možda mi objektiv ne odgovara jer ne znam na šta da se fokusiram.
Ljude da ne pominjem. Njih ne volim nikako fotografisati. Kod ljudi samo vidim neku sprdnju neko fora kao šmekersko namještanje jer ne mogu da se uozbiljim da se skoncentrišem na pravu vrijednost i poziranje te osobe, te na kraju na lokaciju poziranja.

Eto tako, dušu oslobodih, sad mi recite šta imate