
Originally Posted by
Kaz
Ono što znam je da ta zavađenost datira odavno, još prije devedesetih. Bili su Bjelaši i Zelenaši, pa četnici i partizani pa onda devedesete.... Lalić je pisao o tom crnogorskom fenomenu - toliko mržnje i netrpeljivosti na tako malom prostoru. Reći ću ti i da je jedna osoba sa kojom sam blizak odbila da bude sahranjena (to se desilo prije devedesetih) u svom selu zato što nije mogla da podnese te podjele na četnike i partizane, odnosno toliku količinu mržnje i netrpeljivosti.
Što se Srbije tiče, ja sam tamo živio nekoliko godina. Moje iskustvo je da imaju problema da oni (jedan dio) imaju problema sa crnogorskom politikom kao pa i sa crnogorskom nacijom. Ovdje u CG na podgoričkom fakultetu mi se desilo da mi na privatnom dođe profesor sa beogradskog fakulteta i počne da bistri o CG onako kako se to radi u Kuriru i Informeru. To meni nije razlog da se Srbija i Srbi mrze ali ako recio od srpskih zvaničnika pokaže ekstremizam i isključivost onda neka distanca treba da se napravi. Čini mi se da je nešto slično doživio premijer Krivokapić pa je povukao distancu i srpski mediji su ga nazvali izdajnikom. Nisam fan ove vlade al rekao bih da mislim da razumijem čovjeka.
Bojim se ekstremista, fanatika i ograničenih ljudi. Bojao sam se recimo ovdje i Miga Stijepovića. Ne zato što je Crnogorac ili pripadnik određene partije nego zato što je riječ o ograničenom čovjeku. Takođe u nekim ministrima ove vlade vidim ekstremiste i fanatike. Ja ne mrzim te ljude, niti imam išta protiv njihove nacionalnosti već se bojim njihovog ekstremizma i fanatizma. Biti Srbin je ok, biti Crnogorac je ok, biti vjernik je ok ali vjerske fanatike i nacionalne ekstremiste želim što dalje od funkcija na kojima se donose bitne odluke.
Bookmarks