Ulazak u EU je u skladu sa onom kineskom "Daleko je do murava". Zavisi od gomile faktora na koje mi ne možemo uticati. Što ako Mari Le Pen pobijedi u Francuskoju 2022? Ako pobijedi, ručna bukvalno za svaki korak, da članstvo i ne pominjemo, do 2027. Ne mora ni da pobijedi, jer će u drugi krug biti sama, ali njen dobar rezultat će ostale partije i vlast povući ka izolacionizmu i stopiranju bilo kakvog proširenja. Slično kao izbjeglička kriza 2015.
Kakvi će biti rezultati CDU kad se pošene Angela? Ko će praviti većinu, kakva će biti politika partije?
Sve su ovo stvari koje nas lagano mogu udaljiti 5-10 godina u odnosu na neke neralno optimističke prognoze političara.
A političari ladno licituju sa 2024-2025. Dajte, da zatvorimo sva poglavlja, treba par godina verifikacije.
I onda Hrvati krenu sex za Prevlaku kao što su Slovenci njima za Piranski zaliv. Ili što ako nas u neku zemlju otpile iz unutrašnjopolitičkih razloga i trade off-a za neku lokalnu priču.
Kao npr što je Bilt bio protiv otpočinjanja pregovora 2012 kao šef švedske diplomatije i dobar frend Borisa Tadića, koji nije imao računicu da mu pobjegne CG u integracijama. Pa je riješeno preko premijera Švedske na kojeg su uticali neki drugi EU premijeri i preskočen je Bilt kao šef diplomatije.
Rumuni i Bugari su se ugurali 2007, EU se posle toga opekla i baš traži da se riješi korupcija. Hrvati uhvatiše zadnji voz sa isporukom Sanadera.
Ostali imaju da se načekaju. Sve prije 2030 je vrhunski rezultat. A 50%+ su šanse da idemo sa komšijama u paketu.
Ne sporim svakako trebamo postaviti neke standarde EU, ne zbog Unije, nego zbog sopstvenog kvaliteta života.
Ali, optimizam i brzo članstvo zaboravite.
Reply With Quote
Bookmarks