Naravno - mjera, kako i sami kažete.
Nisam ono navela kao sjaj i zlato, već prosto kao mogućnosti koje se nude, a kod nas ih nema. Zašto ih nema? Zašto se ne žele?
Čisto sumnjam da iko od roditelja razmišlja u vašem pravcu, a čak i da razmišlja i želi da zaštiti svoje dijete - da nije malo licemjerno jer i ti isti roditelji su sa telefonima po cijeli dan, toddleri sa telefonima, igrice sa nasiljem (šta tek one čine na svim aspektima jednoj maloj glavici i njenim emocijama) i to je ok. Mjera - i za hranu, i za aktivnosti, i za učenje, i za šalu, i za druženje, i za davanje i za primanje. Kao što udišemo vazduh, u jednom momentu ga moramo i izdahnuti. Balans.
Osvrt je prosto na druge sredine koje su progresivne u dijelu edukacije onlajn i ova situacija sa koronom prošla je lakšu tranziciju kod njih jer je taj način učenja prisutan od ranije. To je moj utisak, a opet ne znači da ne griješim. Svakako interesantno čuti i drugu stranu medalje. Meni je iskreno žao i vaspitača/učitelja koji će sada biti gurnuti u vatru kao zdravstveni radnici jer je nekome njegova plata važnija od tuđeg života. I ti ljudi imaju djecu, porodice, stare i mlade ovakvog i onakvog zdravlja, nisam paničar niti volim da razmišljam u tom pravcu, ali... Mjera i prioriteti se u nekim situacijama/okolnostima moraju znati.
"I shut my mouth and hold the light"
Bookmarks