Tekst sa fb stranice Pogrebne i Kladioničarske Usluge Podgorica


Nekad kad se bližilo svetsko prvenstvo u fudbalu, nisi moga otić do klozeta da se popišaš što nećeš čut u hodnik da se priča o Krojfu, Maradoni, Platiniju, Gaskojnu, Romariju, Ronaldu...Pođeš na pjacu po sir i paradajiz, svi pričaju o majstorijama Brazilaca, betonskoj odbrani Talijana, lepršavoj igri Portugala, taktici Engleza...svi pričaju od komunalca do gradonačelnika. Zaisto sjajno doba, prisjeća se najstariji pogrebni radnik ovog petka, kad je cijeli Titograd a bogomi i bivša Jugoslavija nestrpljivo čekala prvi sudijski zvižduk i početak spektakla na zelenom pravougaoniku, kad se zaboravljala sva sičija, dusa i problemi ovoga svijeta. Obodovi frižideri lade Tuborg i Nikšićko, spremaju se grisini, dolaze đuvegije od drugova, sjedi se jedan drugome na glavu, nema klime ni za lijek, brišemo se peškirima a bulji se u one kante od televizora koji zrače kao Černobil, ali je atmosfera uzavrela kao na Velodromu...Kakvi dani gospodnja majko, bijasmo sitna đeca kad su Maradona, Buručaga, Kaniđa i družina lomili protivničke odbrane, kad je Platini isto veliki majstor i džentlmen sa Žiresom i Tiganom bio napast za protivnika, a Njemačka i Holandska osovina Breme - Mateus - Klinsman, Gulit - Rajkard - Van Basten jedna od najvećih udarnih igala odkad je fudbala...Bilo je tu raznih majstora i virtouza sa loptom, sa svih meridijana se skupe svakakvi marifetluci od momaka koji prodaju finte suparniku i dovode publiku do delirijuma...Bješe tu jedan Valderama, (južnoamerički Gulit), Ugo Sančez, Geri Lineker, Rene Igita, legendarna braća Laudrup, jedan Pape Sušić i veliki Ivica Osim, jedna od najluđih italijanskih glava ikad, Salvatore Toto Skilaći, simpatični dedica Rože Mila kao najstariji učesnik i strijelac sa 42 godine, Fransoa Omam Bijik (stijelac pobjedničkog gola za Kamerun protiv šampiona Argentine na otvaranju Mundijala u italiji 90te), čuveni dr Sokrates što davaše golove iz koraka sa bijele tačke, Rus Dasajev, Zubizareta, Butragenjo, Jero i mlađani Gvardiola i Begeristajn...sjajno vrijeme i još sjajniji momenti, koji se bojim se, ne mogu ponoviti nikada više, koliko je devalvirala emocija kao fundament ljudskog postojanja, a kamoli ljubav i strast prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu!


Svakako braćo i prijatelji kuće, uživajte u predstojećem mondijalu, puštite prdnjave od priča, išćerajte žene iz kuće i pozovite moronskog druga da popijete po pivo i makar taj dan zaboravite na DPS, kamataše, poskupljenje benzina i sabrana djela Slavka Kalezića


Probajmo Poljsku jedinicom