Volim da mislim da je biti roditelj najveličanstvenije dostignuće koje čovjek može ostvariti. Donijeti živo biće na ovaj svijet, gajiti ga i odgajiti, stvoriti od njega čovjeka, svakako zvuči divno. Da stvorimo čovjeka, moramo mi biti sami čovjek, valjamo sebe stvoriti i izgraditi. To nije dato mnogima. Kao što rekoh, volim tako da mislim, no vrlo vjerovatno da nisam u pravu, jer s druge strane, sedam milijardi nas je jedinki na svijetu, tako da sve to možda i nema veze.

Inače, što se tiče ovog sto je napisala @tigrovo oko: ne, ja ne mogu svakog zavoljeti. Niti mene može svako, zauzvrat. Što se mene tiče, ne bi ni valjalo da je drugačije.

Čudna mi je pomisao da, u slučaju da neću imati djece, će se linija života koja je započela ko zna kad i koja je obuhvatala nebrojeno mojih predaka, završiti baš na meni.