Crna Gora u odnosu na novu realnost i geopolitički sukob Zapada i Rusije

[El Re]

QUO VADIS Crna Goro?..
Crna Gora, mamurna, zatečena i onako, "još u pidžami", kroz svoje prozore s nevjericom posmatra novi Svijet nakon krize u Ukrajini i stvarnost koju ta kriza sve više oblikuje a koja nimalo ne nalikuje onoj do juče.
Dok se češka po glavi, Crna Gora se pita da li je moguće da u novom Svijetu ničija zadnjica više neće moći istovremeno na više stolica, uključujući i njenu do koje ona tako drži.
Državni vrh, srećom, znatno je pribraniji od domaćeg življa. I opet se to (da čovjek ne povjeruje) dešava zahvaljući Đukanoviću, kojeg zaista prati srećna zvijezda da najbolje, gotovo kao Feniks, uskrsava kada ga najviše otpisuju.
Elem, jutrošnji tekst iz pera Draška Đuranovića (a Draško je najbolji kada je najteže) o Crnoj Gori i Svijetu nakon Ukrajine...

-------------------------------------------------------

PA: 16. april 2014
Kad Moskva pozove



Žučna reakcija Kremlja nakon Đukanovićevog susreta sa Bajdenom zvanična je potvrda da se Rusija - koja je pod Putinovom vlašću obnovila imperijalne snove - neće tako lako odreći Crne Gore kao interesne sfere. Brojni, od javnosti prikriveni detalji, ukazuju da Moskva već godinama plete mrežu uticaja u Crnoj Gori i da je prošlogodišnja molba za stacioniranje ruskih vojnih brodova u luci Bar bila dio šire ruske kampanje pozicioniranja na Mediteranu.

Moskva je rekla svoje: izjave crnogorskog premijera Mila Đukanovića tokom posjete potpredsjedniku SAD Džozefu Bajdenu zvanično su iz Kremlja ocijenjene „neprijateljskim“; političkim činom koji je „u suprotnosti sa tradicionalnim prijateljstvom i međusobnom pomoći među narodima naših zemalja“.- U svojim nastupima Milo Đukanović je dopustio i neprijateljske izjave na račun Rusije, koje u kombinaciji sa pridruživanjem Crne Gore sankcijama EU protiv Rusije izazivaju duboko razočarenje, navodi se, između ostalog, u saopštenju Ministarstva vanjskih poslova Rusije objavljenom u ponedjeljak.



Naravno, motiv oštrog ruskog, skoro pa infobiroovski intoniranog, reagovanja nije u navodnim Đukanovićevim „neprijateljskim izjavama“ tokom govora u Atlanskom savjetu u Vašingtonu. Spoljna politika Vlade u Podgorici, strateškaeuroatlanska orijentacija, odavno je poznata i Moskvi i Vašingtonu i Briselu. U Vašingtonu, dakle, nije rečeno ili učinjeno ništa novo. Novost je – realnost crnogorskog priključenja Alijansi: Rusi su, bazirajući se na preciznim obavještajnim analizama, prosudili da će SAD zaista lobirati za brzo priključenje Crne Gore NATO – i to do kraja ove godine.

.

Dakle, nije bilo greške u prevodu diplomatske note, ruska poruka je prijeteći jasna. Šest dana nakon posjete crnogorskog premijera SAD, zvanična Moskva je procijenila da je zvanična Podgorica napravila odlučujući korak prema Zapadu, da je zakoračila na prag NATO i da time Crna Gora nepovratno izlazi iz zone ruskog uticaja. Zato žučnu reakciju Kremlja nakon Đukanovićevog susreta saBajdenom valja tumačiti kao zvaničnu potvrdu da se Rusija - koja je podPutinovom vlašću obnovila stare imperijalne snove - neće tako lako odreći interesnih sfera.

.

Preciznije: problem je što Moskva ne želi da Crnu Goru pusti iz bratskog zagrljaja. Naročito ne sada, kada Putinova Rusija sprovodi u djelo novi projekatuzdizanja Rusije u Evropi, ili nove evropske bezbjednosne arhitekture, kako je to još 2009. godine formulisao tadašnji predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev.Nova geostrategijska igra: U stvari: sadašnji konflikti u Ukrajini, rusko zaposijedanje i prisajedinjenje Krima, te mukotrpni javni pregovori na relaciji EU-Rusija - kao i intezivni tajni pregovori Vašingtona i Moskve povodom situacije u Ukrajini - samo su dio jedne šire slagalice koja se tokom posljednje decenije sklapa na prostoru Evrope.



"Ovo ipak nije vraćanje na Hladni rat, ali jeste obnova korijena Hladnog rata koji nikada nijesu otklonjeni u posthladnoratovskom periodu. Na sceni imamo jedan novi oblik geostrateške borbe", upozorio je nakon ekskalacije krize u Ukrajini nekadašnji šef jugoslovenske diplomatije Budimir Lončar, ocjenjujući da je politika Vladimira Putina rezultat jednog novog, državnog i nacionalnog uzleta Rusije.Iskusni političar i diplomatski bard ukazuje da sadašnja situacija u međunarodnoj politici nastajala „u jednom dužem periodu“."Putina je proizvela revoltirana sredina koja je smatrala da Rusiji treba vratiti dostojanstvo, jedno veće samopouzdanje iznutra, a prema vani jednu veću odlučnost.

(nastavak niže)