Quote Originally Posted by ASC View Post
Srba u Crnoj Gori ima 28,7%. To definitivno nije ni trećina a kamoli polovina.

Njima niko ne nameće status "izdajničkog i drugorazrednog" naroda.

To rade oni među njima koji Crnogorcima negiraju pravo na sopstvenu naciju, jezik i državu, navijaju protiv naše reprezentacije, pljuju po državi, itd.

Sa druge strane, ima Srba potpuno normalnih i korektnih kakvih vjerujem imamo među drugovima svi mi. Ovdje njih niko ne kritikuje već prihvata njihovo pravo na samoopredjeljenje. Kritikuju se oni sa velikosrpskim i pročetničkim stavovima.

Ako si mislio pod tom polovinom na onih 44,5% iz 2006. - to je bilo 2006.

Inače ni 44,5% nije polovina. 50% je polovina.

Sad ljubitelja državne zajednice sigurno nema preko 30%. Šta više, na toliko su spali već do 2008. godine.
Po galupovom istraživanju tada je 70% smatralo da je nezavisnost Crne Gore dobra stvar(iako je recimo Crna Gora upravo tada priznala Kosovo, što je izazvalo dodatni animozitet kod strane Srba i SCG fanova).
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/662...jenih-gradjana

Nas "pravih-pravcatih" iako nažalost nismo većina, definitivno ima mnogo više od 10-15%.
Ja bih lakše malo baratao sa procentima. Ako ćemo tim tumačenjem, onda ni Crnogorci nisu većina, jer nas nema preko 50%, a onda je na labavim nogama i stremljenje o davanju jeziku imena crnogorski, tj. proklamovanju crnogorskog jezika kao zvaničnog, jer tek tu stvari po procentima ne idu na ruku (srpski je u prednosti). Procenti su relativna kategorija, promjenljiva stvar. Danas je ovako, sjutra onako. Treba prije svega stvoriti normalno društvo i normalnu i zdravu državu, đe nećemo vazda živjeti i zavisiti od priča o procentima. Đe će država biti stabilna i stvarno nezavisna- nezavisna od nacionalnih procenata, od moćnih lokalnih pojedinaca i grupa, od trenutnih društveno-političkih talasanja, od političkih glavara, a posebno bih volio od inostrane dominacije i naredbodavstva.
Niko nema čarobni štapić pa da odredi kako će se stvari kretati u dalekoj budućnosti, ko će biti većina i kako će se većina izjašnjavati o jeziku, vjeri, naciji i svim ostalim pitanjima. Što ako oni koje smatramo "neprihvatljivim i nepodobnim" budu većina? Je li nam cilj da gradimo državu koju ćemo imati od danas do sjutra (gledano u dugim vremenskim okvirima), koja sad ovakva kakva je, po riječima istih onih koji se proklamuju za njene najveće patriote, ispada da zavisi od jednog čovjeka, jer ako on ode to po njihovom mišljenju više ne može biti kako treba, nego samo Milo može da nam donese srećnu budućnost. Moja đeca će živjeti u državi u kojoj neće biti Mila, ali nažalost ne znam u kakvoj će državi živjeti, tj. kako će im biti u toj državi. Da sam u nekoj srećnijoj zemlji, a ima ih dosta takvih (a naročiti je u prednosti zemlja sa ovako malim brojem stanovnika), bio bih spokojan da će i posle mene, i posle trenutne vlasti, moji potomci živjeti otprilike dobro kao ja. Ovđe, ne daj bože da moji potomci žive kao što ja i narod u Crnoj Gori živimo, no mi se čini da će još gore živjeti nego mi danas- tu mislim i na ekonomske i na druge društvene aspekte života.