NOVINAR: Oni bi rado čuli u čemu je Vaša filozofija.
TESLA: Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam. Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svjetova. Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti tako da čojvek i sam počne da stvara nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši. Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko. Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osećajno biće, kao što su to biljke, zver i čovek. Zvezda koja sija traži da je gledamo, i da nismo odveć obuzeti sobom razumeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma.
NOVINAR: Dok govorite, čini mi se da slušam budistički tekst, reči taoista ili traktat Parazulzusa?
TESLA: Dobro vam se čini! Znači da postoji opšte znanje i istine koje je čovek oduvijek posedovao. Po mom osjećanju i iskustvu, u svemiru ima samo jedna materija i jedna vrhovna energija sa beskonačnim brojem manifestacija života. Najlepše od svega je to što otkrićem jedne tajne u prirodi, otkrivate i ostale. One se ne kriju, tu su oko nas, ali mi smo slepi i gluvi za njih. Ako se emotivno vežemo za njih, one nam same dolaze. Jabuka je mnogo, ali je jedan Njutn. On je tražio upravo onu jabuku koja je pala pred njega.
NOVINAR: Pitanje koje je možda trebalo postaviti u početku ovog razgovora. Šta je za vas elektricitet, poštovani gospodine Tesla?
TESLA: Sve je elektricitet. Najpre je svetlost, beskrajni izvor iz kojeg ističe materija i raspoređuje se u svim oblicima koji predstavljaju svemir i Zemlju sa svim njenim vidovima života. Crno je pravo lice svetlosti; što je ne vidimo takvu, to je izuzetna milost prema čoveku i ostalim stvorenjima. Jedna njena čestica poseduje svetlosnu, toplotnu, nuklearnu, radijacijsku, hemijsku, mehaničku i zasad nepoznate energije. Ona ima moć koja može pokrenuti Zemlju sa njene putanje. Ona je istinska Arhimedova poluga.
NOVINAR: Gospodine Tesla, vi ste previše pristrasni prema elektricitetu.
TESLA: Elektricitet sam ja sam. Ili, ako hoćete, elektricitet u ljudskom obliku. To ste i vi, gospodine Smit, ali toga niste svjesni.
NOVINAR: Je li otuda vaša sposobnost da kroz telo propuštate električnu struju od milion volti?
TESLA: Zamislite baštovana kojeg napadaju biljke; to bi zaista bilo ludo. Čovekovo telo i mozak sačinjeni su od mnogih energija; u mene je najviše elektriciteta. Energija koja je različita u svakoga je ono što čini čovjekovo „ja“ ili „dušu“. Kod drugih stvorenja to je njihova suština; „duša“ biljke nije „duša“ minerala i životinje. Rad mozga i smrt se manifestuju svjetlošću. Moje oči su u mladosti bile crne, sada su plave i kako vrijeme prolazi i naprezanje mozga biva jače, one su bliže bjelini. Bijelo je nebeska boja. Kroz moj prozor jednog jutra je sletio golub, kojeg sam hranio. Htio je da mi javi da umire. Iz njegovih očiju izlazili su mlazevi svetlosti. Nikada u očima nekog stvorenja nisam vidio toliko svetlosti, kao u tog goluba.
NOVINAR: Radnici u vašem laboratoriju pričaju o bljeskovima svetlosti, plamenovima i munjama koje se javljaju ako ste gnjevni ili pred kakvom opasnošću?
TESLA: To su psihička pražnjenja ili opomene da se čuvam. Svetlost je uvijek bila na mojoj strani. Znate li tko mi je otkrio okretno magnetsko polje i induktorski motor, što me je proslavilo u dvadeset i šestoj godini? Jedne letnje večeri, u Budimpešti, promatrao sam sa svojim prijateljem Sigetijem zalazak Sunca. Hiljade vatri okretalo se plamteći hiljadama boja. Setio sam se Fausta i recitirao stihove iz njega. I tada, kao u magli, vidio sam kako se okreće magnetsko polje i radi induktorski motor. Vidio sam ih u Suncu!
NOVINAR: Hotelska posluga priča da se u vreme grmljavine zatvarate u sobu i razgovarate sami sa sobom?
TESLA: Razgovaram sa munjama i gromovima.
NOVINAR: Sa njima? Na kojem jeziku, gospodine Tesla?
TESLA: Najčešće na mom maternjem jeziku. U njemu ima reči i zvukova, naročito u poeziji, koji su pogodni za to.
NOVINAR: Čitaoci našeg lista bili bi vam vrlo zahvalni da to protumačite.
TESLA: Zvuk ne postoji jedino u gromu, već i u munji; kod nje je on pretvoren u sjaj i boje, a boje se mogu slušati. Jezik je od reči, što znači da je od zvukova i boja. Svaki grom i munja su različiti i imaju svoja imena. Ja neke od njih nazivam imenima onih koji su mi bili bliski u životu, ili po onima kojima se divim. U nebu sevaju i grme moja majka, sestra, brat Danilo, pesnik Zmaj i ličnosti iz srpske istorije. Imena kao što su Izaija, Ezekijel, Leonardo, Betoven, Goja, Faraej, Puškin i sve neugasle vatre označuju jata i spletove munja i gromova koji ne prestaju svu noć, i zemlji donose blagorodnu kišu ili pale šume i ljudska naselja. Postoje munje i gromovi, i to oni najsjajniji i najmoćniji, koji ne iščezavaju. Oni se vraćaju i ja ih prepoznam među hiljadama.
NOVINAR: Po vama, Znanost i Poezija su isto?
TESLA: To su dva oka jednog lica. Viliam Blejk je učio da je cijeli univerzum rođen iz mašte, da ga ona održava i da će on postojati dokle god na Zemlji bude postojao i jedan čovjek. Sa njome je kao točkom astronoma u koju se mogu sakupiti zvezde svih galaksija. Ona je stvaralačka energija ravna svetlosnoj.
NOVINAR: Mašta je za vas stvarnija od života?
TESLA: Ona rađa život. Ja sam se hranio svojim mislima, naučio sam da upravljam osećajima, snovima i vizijama. Oduvek sam je negovao, kao što sam negovao i svoj zanos. Celi svoj dugi vek proveo sam u zanosu. To je bio izvor moje sreće. On mi je pomogao i da tokom svih ovih godina podnesem rad, koji je bio dovoljan za pet života. Najbolje je raditi noću, jer su zvezdana svetlost i misli u bliskoj vezi.
NOVINAR: Rekli ste da sam i ja, kao svaki stvor, svetlost. To mi laska, ali, priznajem, nije mi sasvim jasno.
TESLA: Zašto bi i trebalo da vam bude jasno, gospodine Smit? Dovoljno je da poverujete u to. Sve je svetlost. U jednom njenom zraku je sudbina naroda; svaki narod ima svoj zrak u onom velikom svetlosnom izvoru koji vidimo kao Sunce. I zapamtite: nijedan čovek koji je postojao, nije umro. Pretvorili su se u Svetlost i kao takvi postoje i dalje. Tajna je u tome da se te svetlosne čestice povrate u prvobitno stanje.
NOVINAR: To je uskrsnuće!
TESLA: Ja to radije nazivam: vraćanje u neku od prethodnih energija. Hrist i još neki znali su tu tajnu. Ja sam tragao za time kako da se očuva ljudska energija. Ona je jedan od vidova svetlosti, katkad ravna vrhunskom nebeskom svetlu. Nisam tragao za time radi sebe, već radi dobra svih. Verujem da će moja otkrića učiniti ljudima život lakšim i podnošljivijim, i usmeriti ih na duhovnost i moralnost.
NOVINAR: Smatrate li da se vrijeme može ukinuti?
TESLA: Ne sasvim, jer prva osobina energije je da se preobražava. Ona je u vječitim preobražajima, kao oblaci taoista. Ali moguće je uticati u tome da čovek očuva svest i poslije zemaljskog života. U svakom kutku svemira postoje energije života; jedna od njih je i besmrtnost čije poreklo je izvan čoveka i čeka ga. Svemir je duhovan; mi smo tek napola takvi. Svemir je moralniji od nas; zato moramo spoznati njegovu prirodu i svoj život uskladiti sa njime. Ja nisam naučnik; Nauka je možda najpogodniji način da nađem odgovor na pitanje koje me oduvek progoni, i koje je moje dane i noći pretvorilo u vatru.
NOVINAR: Koje je to pitanje?
TESLA: Kako su vam oči zasjale!... Ono što sam htio saznati je: šta se događa sa zvezdom koja pada i suncem koje se ugasi? Zvezda padne kao prašina ili seme po ovom ili po drugim svetovima, a sunce se raspe u naše misli, u živote mnogih stvorenja, u ono što će se roditi kao nova svetlost, ili ga svemirski vetar rasprši po beskraju. Shvaćam da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo svemira. Stvar je, međutim, u tome da se jedna od tih zvezda i jedno od tih sunaca, makar i ono najmanje, sačuvaju.
NOVINAR: Ali, gospodine Tesla, vi shvatate da je to neophodno i da je uračunato u ustrojstvo sveta!
TESLA: Kada čoveku postane jasno da je njegov najviši cilj da trči za zvezdom padalicom i pokuša da je uhvati, razumeće da mu je život dan upravo zbog toga i bit će spašen. Zvezdu će na kraju uhvatiti!
NOVINAR: I šta će se onda desiti?
TESLA: Tvorac će se nasmijati i reći: „Padala je samo da bi ti potrčao za njome i uhvatio je“.
NOVINAR: Zar sve to nije u suprotnosti sa kosmičkom boli, koji tako često spominjete u svojim spisima? I šta je to kosmička bol?
TESLA: Nisu suprotnosti, jer smo na Zemlji... To je bolest o čijem postojanju ogromna većina ljudi nije svesna. Otuda mnoge druge bolesti, patnja, zlo, beda, ratovi i sve ono zbog čega je ljudski život apsurdna i strašna pojava. Ta bolest se ne može sasvim izlečiti, ali svest o njoj će učiniti da bude manje teška i opasna. Kad god je neko od meni bliskih i dragih ljudi bio povređen, ja sam osećao fizičku bol. To je zato što su naša tela od slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima. Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je negde, na drugom kraju ove planete, umrlo dete ili plemenit čovek. Celi svemir je u izvesnim periodima bolestan, od sebe i od nas. Iščeznuće neke zvezde i pojava komete utiču na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače; zbog naših osećanja i misli cvet će divniji zamirisati ili utihnuti. Te istine iznova moramo učiti da bismo se izlečili. Lek je u našem srcu i, isto tako, u srcu životinje koju nazivamo svemirom.