Otkad znam za sebe, na 800+ metara navijam isključivo za Kenijce iako me najstrašnije nerviraju. Nerviraju me jer većina traje dvije do maksimum tri godine, događaju im se maleri na trkama koji se samo njima mogu dogoditi, uvijek vode i pri kraju trke neki Etiopljanin ili Marokanac zahvaljujući boljem finišu pobijedi... Ali, Kenijci uvijek imaju najviše vrsnih trkača na srednjim i drugim prugama i taj potencijal nikad do kraja nije iskorišćen zahvaljujući ponajviše lošoj strategiji. Navikao sam na svakakva negativna iznenađenja od njih i samo sam se nadao da i Rudisha ne podbaci. Kad ono - čudo! Napraviti svjetski rekord bez zečeva na 800 m je za ne vjerovati. Koliko se samo Wilson Kipketer svojevremeno mučio da sruši rekord Sebastiana Coea, a njegovi rezultati bez zečeva na velikim takmičenjima su bili daleko gori nego na mitinzima (svaki preko 1:43). Budući da je Kipketer važio za čudo atletike, što onda reći za Davida Rudishu? Otrča čovjek WR sam, bez ičije pomoći. Nametnuo sebi nevjerovatan ritam i ubrzao u drugih 400 m. Ja još ne mogu vjerovati što je napravio.

Inače, obožavam atletiku i pratim je od kraja 80-ih. Šteta što su oni koji su svoje rezultate ostvarili na nesportski način (a rezultati mnogih još uvijek važe za zvanične svjetske rekorde) iskompromitovali ovaj divni sport.