ISTORIJSKI RAZVOJ
Autor: prof. Mahmut Metanović


Sadržaj:



O Imenu
Razgraničenje Mrkojevića

Iz prošlosti Mrkojevića
O Autoru

Istorijske karte




O IMENU:



Oblast Mrko/je/vići imala je burnu istorijsku prošlost,a kao posledica toga što su se na ovom prostoru preplitali i sudarali razni društveni , politički , kulturni, privredni i vjerski uticaji i interesi još od početka življenja ljudi na ovom prostoru.

Na prostoru oblasti Mrko/je/vića prvi toponimi koji se pominju u istorijskim izvorima su: šuma Gorana i potok Kunje koji se pominju za vrijeme bitke kod Bara 1042 godine, dok se toponim Dobra Voda pominje 1406 godine “de Dobra Voda”.Najraniji pomeni Mrkovića javljaju se u mletačkim izvorima, 1409 (Li Marchoe), 1449 (de Marchois) i 1559 (Marcovich) kod Bara.

U turskom izvoru- Katastarski defter Skadarskog Sandžakata iz 1485 godine pominje se selo Mrkojevići, dok u kotorskim spomenicama Mrko/jevići se javljaju krajem XVI vj.



Govoriti o porijeklu imena Mrkovići je teško iz razloga što ne postoje istorijske činjenice na osnovu kojih bi se sa sigurnošću moglo utvrditi porijeklo, te se kao moguće osnove od kojih ime vodi porijeklo mogu uzeti slijedeća predanja koja prenosi Andrija Jovićević u knjizi "Crnogorsko primorje i Krajina ": Prema prvom predanju ime potiče prema nekom mrkom čovjeku; prema drugom predanju ime potiče prema nekom mrkom barjaku, koji su nekad imali preci današnjih Mrkovića, i treće da su Mrkovići bratstveno ime.



"Njeki kažuju, da su oni iz Pipera ; ali mi držimo, da tome je dalo povoda to, što u Piperima ima jedno selo Mrke na Morači niže Bioča; među tim po etimologiji njihovo ime proizilazi od Mrkoje kao Crnoje, Blagoje, Spasoje, Sladoje it.d./. Pa kako bi znali za ovo mjesto Piperi iz takve daljine, ističe M.Plamenac.



Mrkovići kažu Mrkovsko polje, Mrkovski barjak dok Krajnjani Mrkoviće zovu Mrkoti,a u govoru stanovnika Gorane i drugih zaseoka egzistira ime Mrkoć/i što se odnosi na stanovništvo koje živi na prostoru pod Lisinjom/Ljesinjom/(Velje Selo) koje se pod tim nazivom prvi put pominje u istorijskim izvorima tek od 1881 godine, a čemu odgovara lokacija sela Mrkojevići,koje se-prema Graviri Bara s okolinom, prema Comutiou; te graviri Bara iz Coronellijevog atlasa i graviri Bara iz 1550 godine – nalazilo u gornjem dijelu južne padine Lisinja/Ljesinja/.



Prema Katastarskom defteru Skadarskog Sanđžakata selo Mrko/je/vići se nalazilo u Nahiji Mërkodlar i pripadalo je hasu koji je bio pod upravom Skadarskog sandžak-bega. Dok prvo pominjanje Gorane kao naseljenog mjesta može se vezivati za godinu 1442 kada su Mlečani pridobili dvije družine Mrkovića.

Marijan Bolica u svom opisu skdarskog sandžakata iz 1614 godine poslije opisa Bara navodi: sela Dobra Voda, Race ili Radu( a to je Ravanj ), Kunje ( Cumgini ), Mrkojević ( Marcoeuich ), te navodi slijedeće ( Questi Marcouichi erano al pari di Pastrouich i privilleggiati dalla Serenissima Republica di Venetia, aproviggionati ancora ) što u prevodu znači –( Kao i Paštrovići, Mrkojevići su od svijetle Republike* imali privilegije i izdržavanje ), a potom se pominje Gorana. Pored nabrojanih sela dati su i podaci o njihovom stariješinama te broju kuća i vojnika.

Iz pisama koje je uputio vojvoda Simo Popović knjeginji Mileni može se zapaziti slijedeće " Za prve dane bombardovanja bio se vojvoda Plamenac, koji je već dvije ure na onu stranu Bara prošao, zaustavio oko sela Mrkojevići –jedno veliko tursko pleme, koje broji oko 800 pušaka."

Dok u memoriama vojvoda Simo Popović iznosi da u okrugu barskom su sela "Zaljevo , Dobravoda , Pećurice , Mrkojevići , Kunje , Gorana , Mikulići ,Tuđemili ,Krajinska sela .

Ovo nam ukazuje da se ime Mrko/je/vići, kao toponim ne odnosi i na ostala sela koja su navedena u opisu. U opisu Mrkojevića od strane M.Plamenca iz 1881 godine navedena su sela: Velje Selo, Dabezić, Ravan, Kunje, Mala Gorana, Velja Gorana, Grdović, Dobra Voda, Mikulić, Kaliman, Međureč.

Na osnovu ovog može se zapaziti da se umjesto naziva sela, Mrkojević navodi novi naziv sela – Velje Selo,a da današnji stanovnici i potomstvo ovog zaseoka sebe nazivaju Mrkoći.

Na osnovu iznijetih činjenica može se zaključiti da se krajem XIX vijeka tj. nakon teritorijalnog proširenja Crne Gore 1878 po odluci Berlinskog kongresa koja je istaknuta u članu 28. i uspostavljanja nove uprave nad ovim krajem ime Mrko/je/vići počinje se odnositi na sva sela čije je stanovništvo slovenskog porijekla, a u prilog ovome ide i to što je "kongres provodijo granicu između plemena srpskoga i arbanaškog."



Istakao bih i to da se današnje značenje imena Mrkovići ne može poistovjećivati sa nekadašnjim plemenom Mrkovići iz više razloga :

1 ) Ni kod današnjeg a ni kod starijeg stanovništva ne postoji pojam o plemenu,

2 ) Ne postoji predanje po kojem su svi stanovnici Mrkovića od istog rodonačelnika( kao kod Vasojevića, Pipera... ),

3 ) Današnji stanovnici Mrko/je/vića ne mogu reći odakle su im preci, što ukazuje na starost stanovništva koje je živjelo u oblasti Mrkovića,

4 )Nema svijesti o krvnoj srodnosti svih Mrko/je/vića,

5 ) I sam govor, nije jedinstven te se može govoriti da na ovom prostoru egzistiraju dva dijalekta.



Dr.Luka Vujović, u svojoj doktorskoj disertaciji, došao je do zaključka da je govor Mrkovića poseban dijalekat i da potvrđuje slovensko porijeklo i crnogorsku pripadnost Mrkovića i tačan naziv imena plemena-Mrkovići,
a ne Mrkojevići,dok lingvista Suljo Mustafić govor Gorane izdvaja u zaseban dijalekat.
Govoriti o plemenu moguće je samo ako uzmemo za osnovu Bogišićevo tumačenje " da pleme više ima teretorijalno značenje, nego rodbinsko ", ali se postavlja pitanje koliko je ispravno uzeti i to tumačenje kao moguće.


PROŠLOST:



Na osnovu fizičko-geografskih karakteristika može se reći da je priroda pružala uslove za život ljudi na ovom prostoru još od davnina .Govoriti o počecima ljudskog života na prostoru koji zahvata oblast Mrkovića dosta je teško, jer na ovom prostoru nije bilo većih arheoloških istraživanja.

Ako za osnovu uzmemo arheološke predmete koji su nađeni na lokalitet "mogile Curanovića", Ravanj (Raven) iz 600-1 god.p.n.e. mogli bi reći da život na ovom prostoru datira još iz VII vj. p.n.e. tj. gvozdenog doba.

Prvi poznati stanovnici ove oblasti bili su Iliri. Tokom IV i III vj.pr.n.e. ovaj prostor bio je zahvaćen grčkom kolonizacijom kao i rimskim uticajem najprije jedinstvenog a od 395 godine pod uticajem Istočnog Rimskog carstva (Vizantije).

Tokom velike seobe Slovena na Balkanskom poluostrvu a koja je trajala tokom VI i VII vijeka Sloveni postepeno osvajaju i naseljavaju i provinciju Prevalis, koja je zahvatala i današnju oblast Mrkojevići.

Slovenska plemena početkom IX vijeka u ovom dijelu Balkana formiraju svoju sopstvenu, dukljansko-zetsku državu, koja se sastojala od devet župa, među kojima je bila i jedna od tri primorske župe –župa Prapratna , koja se po mnogim istoričarima nalazila na prostoru oblasti Mrkojevića.

Tokom srednjeg vijeka nad prostorom koji danas zahvata oblast Mrkojevići smijenjivao se uticaj Duklje , potom Vizantije. U periodu vladavine Nemanjića (Raške 1180-1360) granice barskog distrikta nisu prelazile zemljište Ratačke opatije ,prevoj Sutorman, grebene Rumije i Lisinja i prevoj Dobra Voda, gdje je počinjao distrikt Ulcinja.

Sami Mlečani za vrijeme pregovora o miru sa Balšom III od 1408-1409 godine, nisu mogli utvrditi dali župa Prapratna pripada jednom od ova dva distrikta ili je područje “za sebe”.

Posredstvom Ulcinjskoga kneza 13.septembra 1442 godine Mlečanima su prišle dvije ratničke družine Mrkovića, naseljenih između Bara i Ulcinja, a dobili su i povlastice od strane Mletačke republike 11.jula 1446 godine.Nekoliko dana kasnije 31.jula 1446 godine potvrdio je iste povlastice drugoj skupini Mrkovića ( Grdojevića). 23.januara 1449.god.Senat je potvrdio povlastice kojima su ustupljeni posijedi u predijelu Poprat od strane mletačkog upravnika Bara obijema družinama Mrkovića.

Od 1463.god. počinje se osijećati opasnost i od Turaka, a prva veća opasnost zaprijetila je 1474.god. prilikom turske opsade Skadra.

Pad Skadra 1479.god.u Turske ruke označava i prekretnicu u istorijskom razvitku Mrkovića jer dotadašnji saveznici Mlečani i Mrkovići može se reći, da se razilaze iz razloga što su to nametnule novonastale okolnosti koje su Mrkovićima nametnule još jednog moćnika, te se trebalo sačuvati od stradanja.

Mrkovići su se nakon toga odmetnuli od Mletaka i počeli za svog zaštitnika priznavati Tursku,što čine iz razloga da bi mogli i dalje obrađivati zemlju oko Skadra, a koju su smatrali svojom.

Padom Bara i Ulcinja 1571.god. Mrkovići su se ponovo našli pod Turskom upravom čime je okončan period tokom kojeg su bili u potpunosti ili dijelom pod Mletačkom upravom.

Prema podacima iz Katastarskog deftera Skadarskog sandžakata iz 1485. godine selo /Fshati Merkojeviqi*/ broji 140 kuća i nalazi se u /Nahija Mërkodlar/, a pripada hasu koji je pod ingerencijom Skadarskog sandžak bega. Ukupan prihod koji je ubiran iz sela Mrkovići iznosio je 10.004 akče, a ispendža (zemljarina) koja je uračunata u ukupan prihod iznosila je 4.000 akči.Prema ovom izvoru Turci su formirali nahiju – okrug – koja je najvjerovatnije imala status spahijske jedinice.