A zašto u slučaju da raskine ugovor u prvim godinama klijent dobija manje novca nego što je do tada uložio? Ima nekoliko razloga. PRVO, troškovi polisiranja. DRUGO, mnogo važnije, troškovi reosiguranja klijentove polise. Po zakonu, svaka polisa se mora reosigurati i taj trošak osiguravajuću kuću košta mnogo više nego što je klijent uplatio prvom godišnjom ratom. A zamislite slučaj velikih osiguranih suma koje klijent ugovori - sve se to mora odmah reosigurati, nebitno da li je klijent izvršio uplatu za godinu ili samo za prvu mjesečnu ratu. Zato i nema pripisivanja dobiti u prve dvije godine osiguranja i nema nikakvog povraćaja novca (0 eura) u slučaju raskida polise u tom periodu - jer nema od čega, nema novca na ličnom računu osiguranika. Ali je od prvog dana klijent osiguran na punu vrijednost osigurane sume (ili na dvije, ili na tri vrijednosti osigurane sume, zavisi što je izabrao). Zato je i dobit u prvim godinama pripisivanja relativno mala, a onda otprilike eksponencijalno raste (pa nadoknadi u posljednjim godinama ugovora). A dešava se da se klijent šokira kada od osiguravajuće kuće dobije prvo obavještenje o pripisanoj dobiti za prethodnu godinu, kada vidi neku mizernu sumu, pa se razočara i krene u priču kako je sve to prevara i traži raskid polise (pa kad još vidi da će dobiti manje novca nego što je uplatio, utisak o prevari mu je upotpunjen). TREĆE, a to je takođe povezano sa prethodnim objašnjavanjem, osiguravajuća kuća mora da izdvaja dio novca za matemat. rezervu, garantni fond itd (ne bih sada ulazio u te stručne detalje). ČETVRTO, osiguravajuća kuća novac negdje dugoročno plasira ("zarobi ga"), a klijent traži u prvim godinama raskid ugovora, iako se ugovorom obavezao da će uplaćivati npr. na 30 godina. Kako bi osiguravajuća kuća plasirala sredstva i poslovala kad bi klijenti mogli da bez posljedica raskidaju ugovore (pa i u kasnijim godinama trajanja ugovora).
PETO: Da li je inače logično, generalno govoreći, da jedna strana može bez posljedica raskinuti ugovor? Poznaješ li igdje takvu vrstu ugovora? A još imajući u vidu da se ovdje radi o nečem veoma specifičnom, o tome da sa prvom klijentovom uplatom osiguravajuća kuća preuzima/"kupuje" rizik isplate osiguranih suma za nastup osiguranog slučaja. I da se radi o veoma dugoročnim finansijskim ugovorima. Sjećaš se onog primjera koji sam naveo: nakon prve uplate od 100 eura moguće je da uslijedi obaveza isplate od oko 114.000 eura po nastalom osiguranom slučaju pokrivenim ugovorenom polisom. Zamisli na primjer da sklopiš u banci ugovor o kreditu, dobiješ sredstva, treba da uplaćuješ rate 30 godina i onda šeste godine više nisi u mogućnosti da uplaćuješ (ili jednostavno odlučiš da nećeš). Tamo se na primjer radi o kupovini stana u startu, a ovamo o kupovini osiguranja u startu. I što rekosmo, možeš li bez ikakvih posljedica prestati sa uplatama za kredit? Primjeni to razmišljanje na bilo koju vrstu ugovora kojim se tretiraju neke obaveze. Bilo koju i bilo koje. Na primjer na ugovore u sportu.
O moj Savjetniče,

PRVO JE DA VAMA ISPLATE NAGRADU A OSTALO PIŠE OVDE