U Kur'anu se nalaze propisi i upute koji regulišu dužnost vladara.
Tako Uzvišeni veli: 'Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjerite i kada ljudima sudite, da pravedno sudite.' (En-Nisa, 50). U sljedećem ajetu iste sure su navedene obaveze podanika gdje Allah, dž.š, kaže: 'O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.' (En-Nisa, 59). A kada dođe do nesporazuma između vladara i podanika, Allah, dž.š, naređuje sljedeće: 'A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku ako vjerujete u Allaha i onaj svijet, to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.' (En-Nisa, 59)
Ljudi su svi, bez obzira na nacionalnost, boju, društveni položaj, funkcije koje obavljaju i imetak koji posjeduju Allahovi robovi i istog porijekla. Nema razlike među njima u ljudskosti, u pravima i obavezama. To je osnovno i temeljno islamsko vjerovanje.
Na temelju tog vjerovanja vladar i njegovi podanici su u šerijatu ravnopravni u pravima i obavezama i nema nikakve prednosti jedan nad drugima, jer se odlike ogledaju u poslu, trudu, podjeli poslova i različitosti specijalnosti. U islamskom političkom sistemu vladar se u svojim postupcima i primjeni vlasti mora povinovati kontroli, obračunu i prigovoru. Islamski ummet ima pravo da savjetuje vladara ili da ga razriješi dužnosti, ukoliko se u svojim postupcima i primjeni vlasti suprostavi šerijatu i njegovim načelima, te u drugim prilikama koje su odredili islamski pravnici, kao npr. nemoć vladara da obavlja svoju funkciju, itd. To najbolje potvrđuje govor prvog Poslanikovog zamjenika (halife) Ebu Bekira, koji je održao neposredno po preuzimanju dužnosti, kada je, između ostalog, rekao: 'Pokoravajte mi se sve dok se ja pokoravam Allahu i Njegovu Poslaniku, a kad se ne budem pokoravao njima, vi niste dužni da mi se pokorite.'
Zato islam ne priznaje vladarima nikakve privilegije, baš kao ni vjerskim učenjacima. Znači, nema staleža niti privilegije u islamu.
Vladar u islamskom političkom sistemu ne propisuje zakone, nego samo primjenjuje Allahov zakon, koji je predstavljen u Kur'anu i vjerodostojnim hadisima, tj. sunnetu.
Takođe treba naglasiti da niko nije pošteđen odgovornosti. Svako je odgovoran za svoj posao. Niko nema imunitet koji bi ga oslobodio obaveze koju mora da izvrši, da ga oslobodi odgovornosti ili da ga zaštiti od posljedica zbog neizvršenja.
Niko od ljudi, bio to pojedinac ili grupa, partija, preduzeće, zajednica ne zaslužuje apsolutno pokoravnje drugih bez ikakvih ograničenja. Apsolutnu pokornost zaslužuje samo Allah, Stvoritelj ljudi, nebesa i zemlje, i niko drugi. Odnosi između vladara i podanika, između pojedinca i vlasti, između građanina i države su ustrojeni. To je pokornost, ograničena šerijatom, njegovim propisima i načelima, a nije slijepo i apsolutno potčinjavanje. Ta pokornost je ograničena propisima određenog sistema, gdje vladar nema moći da ih promijeni, jer je to božanski sistem, koji potpuno odgovara ljudima, i on je sudija između vladara i njegovih podanika, kada nastane sukob i neslaganje među njima.
Bookmarks