Originally Posted by OSCAR
...
Ne znam što ti je motiv da ljudima tako predstaviš stvari no koji god da je - poštujem ga i ti na to imaš pravo...
Meni je samo žao što izgleda je najteže s ljudima razgovarat uoči izbora. Svako ima nekog svog favorita pa (a valjda je to ljudski) se u želji da se pomogne svojoj partiji, ili bar da joj se ne odmaže, dogodi da se i neki kontroverzni momenti predstave kao organizaciona snaga partije i briga za svoje istaknute pojedince...
Iole upućen čovjek zna da Miko Iličković nije baš žudio za tim da tako rano postane sudija ustavnog suda, već da je imenovani izgubio podršku među čelnim ljudima u vlastitoj partiji koji su ponaosob gotovo svi srasli s DPS-om ko nokat s mesom. Kada je vidio da je ostao sam samcit i pritom gotovo urnisanih odnosa sa čelnim čovjekom partije, prihvatio je "ukazanu čast" i odlučio otići za sudiju Ustavnog suda.
Šta je drugo mogao uraditi? Nije imao podršku i frakcionašenjem bi samo naštetio partiji koju je toliko volio i kojoj je svog sebe davao. Čak i da je imao šansu da (nekim čudom) dobije u toj borbi, struja koja bi izašla kao pobjednik iz te moguće unutarstranačke borbe bi po njenom okončanju shvatila da je SDP (kao relevantan politički faktor) u međuvremenu nestao sa scene.
Znao je to i Žarko Rakčević,..znao je i Dušan Simonović...Zato niko nije želio posjeći drvo koje je zalivao i (budimo iskreni) na njemu i sami sjedjeli.
Da su Miku Iličkoviću ponudili diplomatiju to bi bilo toliko providno i ponižavajuće. Ne, DPS (koji je itekako zainteresovan za zdravstveno stanje mlađeg brata) bez oklijevanja je ponudio SDP-u da njihovog "jogunastog" i prilično popularnog člana smjeste na poziciju gdje neće "praviti probleme" ni jednima ni drugima. Dosjetili su se mjesta sudije Ustavnog suda gdje će javnost to pozdraviti i percipirati kao ukazivanje časti a ne marginalizaciju a pritom bi zadovoljili i lični profesionalni afinitet i apetit samog Iličkovića.
Kalkulacija je bila sljedeća: I DPS i SDP ovim potezom (obzirom na nespojivost sudijske funkcije sa javnim istupima) neće morati da više slušaju njegova soliranja i iritirajuće primjedbe, a sam Iličković neće morati da odgovara na pitanja novinara zašto je zaćutao. Uvijek će moći reći: "pa zaboga, ja sam sudija i to ne mogu komentarisati..."
No, ja sam više nego ubijeđen da Iličković nije otišao u sudije s namjerom da se otud više ne vrati. Prije bih rekao da je odlučio da sačeka neko novo vrijeme u kom računa da će dočekati kako ga iz partije (poput moralnog pobjednika) mole da se vrati i ponovo politički angažuje.
Da se ne zavaravamo, isti san sanja i Rakčević, no ja mislim da je Iličkovič (kako danas stvari stoje) mnogo bliži tome da to jednog dana i doživi. Naravno, misli se na vrijeme kada će vrijeme "sijamske" vladavine DPS-a i SDP-a biti dio partijske prošlosti, a stari kadrovi ustupati mjesto novima koji ne nose teret partije iz tog vremena.
Ovo je jedina istina o "slučaju Iličković" i nema potrebe da se obmanjujemo. Nije baš i da je neki taboo, već elementarno upućeni ljudi to znaju. Ko je u nevjerici ili ima neko drugo viđenje, slobodan ga je imati a ja, polazeći od toga da razgovaram s ljudima koji su upućeni, o ovakvim stvarima zaista neću ulaziti u nadgornjavanja tipa "jes' istina - nije istina"...
Reply With Quote
Bookmarks