Crkva na Jelenku: Spomenik slobodi i njenim zatočnicima kroz vremena

Hram slobode


Na groblju koje okružuje crkvu počivaju brojni junaci iz mnogo generacija: Crkva na Jelenku

Opština Danilovgrad i Bjelopavlići nizom svečanosti obilježavaju 9. decembar, dan oslobođenja od okupatora u Drugom svjetskom ratu, u kojem su ratnici – slobodari, prije svega mladost ovoga kraja, krvarili i ginuli širom južnoslovenskih zemalja. Zadobijena sloboda bila je i tada, kao i uvijek uostalom, crvena od krvi onih koji su se za nju žrtvovali.
Vjernost i posvećenost slobodi na ovim prostorima bila je zavjetna dužnost koja se sticala rođenjem i prestajala samo smrću, a i smrt je bila vrjednija ako je nastala pogibijom u borbi za slobodu. To je bio modus vivendi nebrojenih generacija i u ranijim vremenima, pa je pravedno, povodom svečanosti posvećenih borbi i borcima za slobodu u Drugom svjetskom ratu prisjećati se i onih svijetlih trenutaka naše dalje prošlosti, koji, ponekad, neopravdano padaju u zaborav.

U veličanstvenom Veljem ratu, koji je Crna Gora pobjednički vodila s Turskom od 1876. do 1878. godine, upravo su Bjelopavlići bili izloženi najtežem stradanju i pustošenju, jer je to bio strategijski pravac glavnog nadiranja turskih snaga s juga – od Podgorice i sa sjevera – od Nikšića. Plan je bio da se ove dvije vojske sastave u reonu Ždrebaonika, nakon što slome i unište Bjelopavliće, i da odatle združeno idu na Katunsku Crnu Goru. U istoriji i u pamćenju ljudi ostalo je ''devet krvavih dana'', od 17. do 25. juna 1877. godine, kada je sve što se nije moglo skloniti u okolna brda satrto ognjem i mačem. Spaljivane su kuće, voćnjaci, usjevi, uništavana stoka - nastala je opšta pustoš.
Najteža i za ishod ove strašne epopeje presudna bitka odigrala se četvrtog od devet krvavih dana, 21. juna 1877. godine kod Jelenka.
Već četvrti dan vodile su se ogorčene borbe sa sjevernom vojskom u Ostroškom klancu i u reonu Vražegrmaca, uz mnogo žrtava na obje strane. Južna vojska je od Spuža takođe uporno napadala, ali je stalno suzbijana. Međutim, znajući za teško stanje turske vojske u reonu Ostroga, komandant južne vojske riješio je da prodre kroz Bjelopavliće i da pomogne sjevernoj koloni.
Krenuo je sa 16.000. vojnika i 30. topova, u tri pravca i ovladao prostorom od Gradine Martinićke do Gorevića, cijelim Martinićima, Donjim Selom i ravnicom do rijeke Zete. Naše snage su se pod silinom turskog napada povlačile iznad ravnice, od Glizice do Jelenka. Dva bataljona Crnogoraca ušančila su se u reonu Ždrebaonika.
Ohrabreni ovim relativno lakim prodorom, Turci su pozvali još pojačanja iz Spuža i Podgorice za dalji nastavak osvajanja. Pored velikog broja vojnika i topova, Turci su poveli i preko 600 mazgi natovarenih hranom i drugom opremom, računajući da nahrane i opreme vojsku koja nadire iz pravca Ostroga, kada se s njom spoje.
Četvrtog dana ujutru počeo je frontalni napad u pravcu Jelenka i Ždrebaonika.
Međutim, tada im je pružen snažan otpor. Utvrđeni i dobro zaklonjeni Crnogorci pod komandom Ilije Plamenca, iznad Jelenka, snažnom vatrom nanosili su teške gubitke protivnicima na otvorenom polju ispod sebe. To je Turke pokolebalo, nastao je metež koji su naši borci iskoristili da snažno napadnu prsa u prsa.
Poslije petočasovne borbe na život i smrt, više nije bilo ni jednog turskog vojnika s ove strane Spuža. Crnogorci su zarobili veliku komoru, mazge s hranom, više od 3.000. pušaka, tri topa i pet zastava. Na bojištu je ostalo 1.300. mrtvih i 2.700 ranjenih Turaka. Crnogorci su, što mrtvih, što ranjenih, imali oko 300 boraca.
Ovom velikom pobjedom bio je, u stvari, odlučen ishod devetodnevnih borbi, koje su na oba fronta trajale još pet dana.
Za spomen na ovu veličanstvenu crnogorsku pobjedu, bratstva kojima pripada groblje i crkva na Jelenku, na temeljima stare, podigli su novu crkvu.

 Iznad ulaznih vrata ugrađena je ploča s natpisom:
''Ovaj hram Svetog Nikole mirilijskoga čudotvorca na Jelenak u znak ovđe održane pobjede nad Turcima 9. junija 1877. godine obnovi se 1906. godine''
(datum je upisan po starom kalendaru).

O značaju bitke na Jelenku, na svoj način govori i telegram koji je nakon izgradnje crkve i njenog osveštanja uputio knjaz Nikola:''Radujem se što ste podigli i osveštali vaš hram sv. Nikolu na mjestu proslavljenom 1877. pregnućem i udivitelnim junaštvom vaše braće i očeva. Nek se u nj dugo slavi Bog i božji ugodnik sv Nikola i podižu se u nj molitve za spas domovine i dobro i sreću vašeg plemena. Na taj vaš hram Ja bih želio priložiti jedno zvono, da njegov sveti glas odliježe preko tijeh mjesta na koja moji vojnici godine 1877, 1862. i 1853. viteške duše ispuštiše za milo otačestvo.
Vaš ljubeći ve stari Knjaz.''

Knjaz je obećano zvono priložio, ali je u vrijeme austrijske okupacije uništeno.
Na groblju koje okružuje crkvu počivaju brojni junaci iz mnogo generacija, koje su svaka pojedinačno ponijele i iznijele svoj dio tereta u viševjekovnoj borbi za slobodu.
Za ovom generacijom velikana, u drugoj polovini 19. i u 20. vijeku, na ovom istom prostoru iznikle su nove generacije glasovitih ljudi i junaka na bojnom polju, ali i na polju rada i stvaralaštva, koji nijesu značajni samo za svoje bratstvo nego i za Crnu Goru i njenu slobodu.
Zbog toga crkva na Jelenku nije samo hram za vjernike, ona je prije svega jedan veliki i lijepi spomenik slobodi i njenim zatočnicima kroz vremena.


Momčilo Šaletić

http://www.republika.cg.yu/naslovna....ijest&id=94772